9. prosinac, 2010.
Šampanjci s duhom
To su blanc de blancs šampanjci, napravljeni od bijelog grožđa, dakle chardonnaya, ili je bijelog grožđa najviše. Piju se kao aperitivi, a pristaju i uz kamenice ili mariniranu sirovu ribu. Među najboljim šampanjcima s duhom je Ruinart Blanc de Blancs.
Šampanjci s tijelom
U njima dominiraju crvene sorte grožđa, crni pinot i mlinarski pinot, ali svejedno su bijeli šampanjci. Piju se uz najfinije rakove, dimljenog lososa, ali i piletinu te tamnu perad ili mesna jela s gljivama. Tipični šampanjac s tijelom je Lanson Black Label.
Šampanjci sa srcem
To su šampanjci sličnog sastava poput onih s tijelom, ali odležaniji. Često su ružićasti, a u pravilu imaju oznaku godišta, dakle proizvode se u najboljim godinama. Preporučuju ih uz jela od pačjeg i gusjeg mesa. Odličan primjer je Veuve Clicquot Rose 2002.
Šampanjci s dušom
Iz najboljih su godina, od najboljeg grožđa i piju se s najboljim prijateljima. U šampanjce s dušom spadaju Dom Perignon, Dom Ruinart, Bollinger R.D., Krug, Perrier-Jouet Fleur de Champagne. Louis Roederer Cristal… I to oni proizvedeni prije 2000. godine.
Objavljeno u pjenušavo | Comments Off
9. prosinac, 2010.
Početkom ovog stoljeća Bill Lembeck iz New Yorka računao je da pri pritisku od 5,5 atmosfera i temperaturi od 20 Celzijevih stupnjeva plin u standardnoj boci od 0,75 litara ima 5,5 puta veći volumen od tekućine, odnosno zauzima 4,125 litara prostora. Izmjerio je i da šampanjski mjehurić ima promjer od 0,5 mm te izračunao da je u boci oko 49 milijuna mjehurića.
Odgovor na isto pitanje prije dvadesetak godina tražio je i Francuz Bruno Deturtre. U suradnji s šampanjerom Moet&Chandon posebnom kamerom je tri godine snimao kako se stvaraju mjehurići u boci te računalnim programom izračunao da ih nastane čak 250 milijuna.
Amerikanci tvrde da pri tlaku od šest atmosfera u boci, čep leti brzinom od 65 kilometara na sat ako se makne žica koja ga pridržava i pusti da ga pritisak sam izbaci. Nijemci su, pak, divljački zatresli bocu pjenušavog vina u kojem je tlak bio 2,5 atmosfera i čep je letio 40 kilometara na sat. Drugu bocu ostavili su satima na suncu i čep je, tvrde, bio 2,5 puta brži.
Unatoč brzini, šampanjski čep ne može ubiti čovjeka. Municija u paintballu, primjerice, leti nekoliko puta brže.
Amerikanac Heinrich Medicus je 1988. čep iz šampanjske boce izbacio 54,2 metra u daljinu.
Marylin Monroe okupala se jednom u kadi koju je ispunila s 350 boca šampanjca. Uludo je potrošila 262,5 litaratog prekrasnog pića.
Plitka i široka čaša iz koje se šampanjac redovito pio do prije pedesetak godina, oblikovana je prema dojkama Marije Antoinette. Današnje, visoke čaše nemaju toliko dobru priču, ali iz njih je šampanjac ukusniji jer dulje “perla”.
Objavljeno u pjenušavo | Comments Off
9. prosinac, 2010.
alkohol – osnovno vino za šampanjce ima najviše 11 posto alkohola, a drugom fermentacijom i dodatkom likera prije čepljenja plutenim čepom poraste na 12,5 posto
boca – normalna butelja ne bi izdržala tlak od pet atmosfera pa se pjenušci i šampanjci (desno) pune u deblje boce
charmat – metoda druge fermentacije u tankovima, a ne u bocama. Daje pjenušava vina s većim mjehurićima i manjom kvalitetom te cijenom
degoržiranje – izbacivanje taloga iz boca začepljenih metalnim, krunskim čepom te stavljanje plutenog čepa prije izlaska na tržište
ekspedicijski liker – sirup izrađen otapanjem saharoze u vinu kojim se u šampanjcu tijekom degoržiranja postiže željena slatkoća i količina alkohola
fermentacija – složen biokemijski postupak pretvaranja šećera u etanol, ugljični dioksid i velik broj sekundarnih spojeva. Prva fermentacija daje bazno vino za pjenušce, a druga mjehuriće
gazirano vino – pjenušavo vino u kojem se ugljični dioksid dodaje vinu, a ne nastaje drugom fermentacijom kao kod prirodnih pjenušavih vina
Hrvatska – prva tvornica “šampanjaca” u Hrvatskoj osnovana je oko 1800. u Samoboru. Prvi šampanjac, Veuve Clicquot (desno), uvezli smo 1808. i to 200 boca bijelog i 100 boca rosea
iskrenje – hrvatski naziv za perlanje šampanjaca, odnosno podizanje mjehurića ugljičnog dioksida s dna čaše. Što su mjehurići manji i iskrenje dulje, šampanjac je kvalitetniji
jabučna kiselina – malolaktičkom fermentacijom najčešće se pretvara u nježniju, mliječnu kiselinu. Neke šampanjere, poput Lansona, to namjerno ne rade
kyr royal – najpoznatiji koktel od pjenušavog vina kojem se dodaje sirup od borovnice. Potječe iz Burgundije
Limoux – gradić u jugozapadnoj Francuskoj gdje su prije nego u Champagnei počeli raditi pjenušava vina drugom fermentacijom u boci
Moet&Chandon – najveći svjetski proizvođač šampanjaca ubire grožđe s oko 1000 hektara vinograda i radi oko 26 milijuna boca na godinu
neprovreli šećer – prema neprovrelom šećeru, pjenušci nose oznake zero dosage ili pas dosage (bez šećera), extra brut (do 6 grama po litri), brut (do 15 g/l), extra sec (12-20 g/l), sec (17-35 g/l), demi sec (33-50 g/l i doux (više od 50 g/l)
oksidacija – postupak neophodan tijekom prešanja grožđa, ali neželjen tijekom sazrijevanja šampanjaca. Zato i odležavaju pod krunskim čepom, a ne plutenim koji protušta zrak
prešanje – u Champagnei se obavezno koriste posebne preše u koje stane 4000 kilograma grožđa, a istisnu 2550 litara mošta
remuage – tradicionalno, ručno okretanje i naginjanje (desno) boca pjenušaca da se talog skupi u grlu boce i lakše izbaci tijekom degoržiranja. Danas to uglavnom rade strojevi
starenje – šampanjci dobro stare dok u podrumima leže na kvascima, dakle prije doegoržiranja. Nakon što krenu na tržište u pravilu ih treba popiti brzo, do godine dana
temperatura – pjenušava vina u pravilu se poslužuju dobro rashlađena. Pri otvaranju temperatura treba biti 5 Celzijevih stupnjeva da so do trenutka pijenja podigne na 7
ugljični dioksid – plin kiselog okusa koji nastaje drugom fermentacijom i u pjenušavim vinima stvara mjehuriće
vin mousseux – francuski naziv za prirodna pjenušava vina koja nisu iz Champagne. Zovu ih još i cremant. U Njemačkoj ta se vina zovu sekt, u Italiji spumante, Španjolskoj espumoso, Engleskoj i SAD-u sparkling wine, u Sloveniji penina…
Zakon o vinu – pjenušava vina po našem zakonu dijele se na prirodna, kojima je tlak veći od tri bara pri 20 Celzijevih stupnjeva i biser vina u kojima je tlak od 1 do 2,5 bara
Živjeli!
Objavljeno u pjenušavo | Comments Off
9. prosinac, 2010.
Selo Pierry kraj Epernaya u Champagnei. Gostionica neodoljivo nalik na Cafe Rene iz serije “Alo Alo”. Jutro, oko 9 sati, dugokosi nasmiješeni brkati barmen iza šanka i četiri vesela muškarca ispred. Prije odlaska u polje, došli su na čašicu šampanjca. Pa to je raj!
Doista, u najpjenušavijoj vinskoj regiji na svijetu šampanjci se piju od jutra do večeri, od buđenja do odlaska na počinak. Umjesto kavice, za žeđ, uz razgovor, ali i uz svaki obrok po uzoru na Lily Bollinger, pokojnu vlasnicu najveće obiteljske šampanjske kuće. Ona je pedesetih godina prošlog stoljeća rekla kako šampanjac pije kad je sretna i kad je tužna, ponekad kad je sama, a u društvu uvijek, sita ga oblizuje, a gladna guta. Inače ga, rekla je, ne pije. Osim kad je žedna.
Kao i sva velika otkrića, slučajno je otkrivena i druga fermentacija, zaslužna za mjehuriće u vinu koje mnogi piju samo u najsvečanijim prilikama, a ne znaju koliko gube zato što u njemu ne uživaju češće. U Champagnei je zimi dosta hladno pa je prije nekoliko stoljeća fermentacija u bačvama redovito stala prije nego što se sav prirodni šećer pretvorio u alkohol. Čim bi pred proljeće zatoplilo, kvasci bi se probudili i nastavili svoj posao. S obzirom da drvene bačve propuštaju zrak ta se druga fermentacija u vinu malo osjećala. Revolucija je nastala korištenjem staklenih boca i plutenog čepa. To je glasoviti benediktinac Pierre Perignon (1638.-1715.) vidio u gradiću Limouxu u regiji Languedoc na jugozapadu Francuske gdje je bio prije nego što je počeo službovati u opatiji Hautvillers kraj Epernaya u Champagnei. Drugu fermentaciju u boci u Limouxu su, prema povijesnim zapisima, počeli raditi 1531. Tako pada u vodu da je Dom Perignon “izmislio” šampanjce, ali njegov je doprinos svejedno velik. On je počeo “blendati”, odnosno miješati različite sorte kako bi dobio što kvalitetnije bazno vino. Šampanjci se i danas u pravilu rade od mješavine bijelih i crnih sorata: chardonnaya te crnog pinota i mlinarskog pinota. Iznimka su šampanjci blanc de blancs (bijelo od bijelog) čija je sirovina samo chardonnay.
Druga tajna najboljih šampanjaca je odležavanje. Nakon punjenja u bocu, a to je u pravilu u proljeće poslije berbe, šampanjci leže u desecima kilometara dugim hodnicima ispod šampanjskih kuća.
Najbolji “hodnici” su u starim rudnicima krede iskopanima još u rimsko doba. Zidovi od krede u podrumima za odležavanje vina osiguravaju savršenu vlagu, a dubina, neki rudnici su 40 metara ispod površine zemlje, savršenu temperaturu.
Najljepše izgledaju podrumi u kredi najstarije danas postojeće šampanjske kuće Ruinart iz Reimsa koju je osnovao Nicholas Ruinart 1729. Njegov stric, Dom Thierry Ruinart, bio je blizak prijatelj Dom Pierrea Perignona, a šampanjce pod njihovim imenima (Dom Ruinart i Dom Perignon) danas rade tvrtke koje su dio multinacionalne kompanije Louis Vuitton Moet&Hennessy. LVMH grupa radi i šampanjce Krug, Moet&Chandon, Veuve Clicquot i Mercier.
Tags: champagne, šampanjac, vino vin, wein, wine
Objavljeno u pjenušavo | Comments Off