blog.vino.hr

Vertikalna kušanja dva glasovita i skupa plavca ponovno su pokazala da ova sorta baš ne podnosi godine ili da ih naši vinari, ni u vinogradu ni u podrumu, ne znaju pripremiti za starenje. Na Festivalu vina i kulinarstva krajem studenog 2010. u zagrebačkom hotelu Esplanade, bili su plavci Miljenka Grgića berbe 2005., 2003., 1999. i 1996.
Dva najstarija vina potpuno su se raspala. Izgubila su voćnost pa čak i tanine. Nije mi, naravno, žao što sam ih probao, no prosječnim ljubiteljima vina ne bih ih preporučio da ne steknu krivu sliku o sorti koju treba pamtiti po voćnosti i živahnosti. Mlađa vina, ona iz ovog tisućljeća bila su pretanična. U berbi 2005. tanini su gotovo prekrili ponešto voća, uglavnom kupine, što se još osjećalo u vinu. Berba 2003., pak, lijepo je mirišala, no u ustima su se osjećali samo tanini. S obzirom na ponašanje vina iz devedesetih, ne vjerujem da će se ti tanini omekšati i “otvoriti” neke ljepše mirise i okuse. Voditelj kušanja Ivo Ivaniš pokušao je popraviti dojmove tvrdnjom kako ta vina traže hranu, no sumnjam da bi mi bila puno ukusnija. Usporedno smo kušali i Grgićevo američko vino Cabernet sauvignon Estate Grown 2004 što je plavcima napravilo samo “štete”. Izvanredno mineralni cabernet jako miriši po borovnici i bio je pravi užitak. I bez hrane, iako bi to vino odlično pratilo fina jela od crvenog mesa, pa i pašticade.
A što se tiče plavaca i hrane, neobičnu i svim pravilima suprotnu kombinaciju suhog Stagnuma iz 2003. i kolača od svježeg sira s umakom od malina, ponudili su vinar Frano Miloš i Mislav Božić, šef kuhinje u hotelu Villa Magdalena iz Krapinskih toplica. I vrlo se dobro složilo to puno, čvrsto i snažno vino čiji miris danas podsjeća na strast i, zašto i to ne reći, na seks, s nježnim kiselkasto slatkastim desertom. Ta 2003. još ima i tanina koji se trebaju zaokružiti, ali ima i tragove onog animalnog mirisa koji neki pripisuju stilu i sorti, a drugi neželjenom kvascu brettanomycesu. Na 2003. podsjeća i Stagnum iz 2005., dok nježnija 2004. nije “otputovala” u tom pravcu. Najviše mi se dopao Stagnum iz 2006. Frano ga je točio iz pokala, valjda još nije u boci. Baš mu nedostaje godina-dvije u butelji. Bit će to, čini se, vino za one koji ne vjeruju da plavci moraju imati animalne mirise. Stagnum 2007. još, rekao je sam Miloš, “pupa”.
Vina Frane Miloša ipak iskaču iz pravila da treba piti plavce trogodišnjake. Njegovi dvostruko stariji sad su zreli, no ni njih ne valja dugo čekati. Desetak godina redovito kušam zrele, starije i stare plavce i mislim da im je osam, najviše 10 godina krajnje vrijeme za “odstrijel”.