Samobor, 21. 12. 2010.
Dragi djede Mraže,
ne sjećam se kakvo je vrijeme bilo 2007. godine, ali molim te da 2011. bude slično. Onda će Velimir Korak (lijevo) ponovno napraviti veliki crni pinot koji zaslužuje magnum bocu i chardonnay sur lie koji zaslužuje “magnum čašu”. A i Tomek Tomac i tata Zvonko moći će svoje amfore napuniti onm krasnim sokom iz svog starog vinograda pa ćemo 2014. uživati u još jednom senzacionalnom vinu iz glinenog ćupa kao što sada uživamo u berbi 2007. Ujedno molim te da me pozovu da probamo i rajnski iz amfore.
Molim te i da Zdenko Šember (desno) prestane biti tako ozbiljan i da se više smije, barem poput njegove supruge Ivanke. Stvarno ima razloga za smijeh iako vina koja nam je nedavno potočio kod sebe nisu nimalo smiješna. Štoviše, jako su ozbiljna. I daj mu pošalji par tisuća tsova crvenog veltlinca nek se barem onm, kad već nitko drugi neće, posveti toj prekrasnoj sorti. Ono malo što ga ima pokazuje da ga teba imati puno više.
A molim te i da Tomislava Bolfana iz Vinarije Vinski Vrh prosvijetliš pa da cijeli vinograd počne raditi po biodinamičkim načelima. On je “kriv” što su mi takva vina postala opsesija, pa da ih bar kod njega mogu što više nabaviti. I neka nastavi raditi onako lijepe mineralne rajnske rizlinge.
Molim te i da veselu ekipu iz Feravina uputiš da nastave onako kako rade protekle dvije-tri godine. Lijepo je piti zweigelt Miraz s prekrasno pokrivenim kiselinama. Pravo vino za ove zimske dane.
Volio bih i da me što prije put ponese do Ive Enjingija pa da opet pijemo vina s vinograda Venje prije nego što ih smiješa u vino Venje. Pamtim tih 18 i 19 posto alkohola koji pecka puno manje nego neka druga vina s 14 posto. A kad sam već u Kutjevu, pusti me da svratim do Vlade Krauthakera i zelencima, graševinama i chardonnayima, pa i pokojem sauvignonu, skratim do starog podruma ispod kutjevačkog dvorca. Tko može zaboraviti ono kušanje arhivskih vina otprije dvije godine. Vrijeme je, djede, da mi to dečki iz Kutjeva ponove. S nekim drugim vinima. I novim ledenim (desno) i izbornim berbama, ali i nekim još starijima vinima.
A dragi moj djede, neka Zdjelarević nastavi raditi fine Naguale, neka dečki iz iločkog Trsa zadrže niske cijene za svoja vina, neka graševina iločkih podruma i dalje tako jako miriši, a ona iz Belja neka uvijek bude svježa i vesela poput berbe 2009.
Damiru Josiću daj da pronađe nove ptice koje će stavljati na svoje etikete. Razmazio nas je s ovima koje ima i neka nas razmazi još i više. Mišiki Gerštmajeru podari još puno kasnih berbi na kakve nas je navikao.
Tihom čovjeku Gianfrancu Kozloviću svake godina daj Svetu Luciju, a finom dečku Ivici Matoševiću (lijevo) da se okani menađerskog i sličnih poslova te posveti vinima jer će i njemu i nama biti puno ljepše. I daj Giorgiju Claiju što god poželi. Taj dragi gospodin miješa talijanski i hrvatski i možda je teško razumjeti njegove riječi, ali njegova vina razumije svatko. I neka ih zove Tasel, Sveti Jakov, Ottocento, Brambolino ili bilo kako drugačije, samo da svako bude tako fino.
Djedice dragi, neka Korlat kraj Benkovca da svih 190.000 litara vina finoga poput ovih prvi 12.000 boca koliko su napunili iz te berbe 2007. (koji put već spominjem tu godinu?).
Daj, djede, neka Mare Murgudić dobije dozvolu za gradnju podruma u novom vinogradu kraj Vignja na Pelješcu, a Zlatan Plenković za podrum na obroncima Biokova. I neka Zlatan prepusti sinovima Biokovo i Jadrtovac kraj Šibenika, a sam se posveti Zlatnom plavcu Grand cru. To mu najbolje ide i neka bude što više “grand cruova” poput onog berbe (pa zar opet?) 2007.
Frani Milošu (desno) daj da ponovi Stagnum iz 2006. (konačno neka druga berba). Oduševilo me to vino potočeno iz pokala jer ga u boci još ni nema. Hrvoje Baković neka novim vinom iznenadi kao što je iznenadio berbom 2005.
Korčulanima daj da konačno naprave dobar grk, a Dubrovčanima da nam pokažu najbolje što dubrovačka malvasija može dati.
Ernestu Tolju, molim te djede, daj da prepolovi cijenu Dingaču Saints Hills, a neka i prekrasna vina stancije Meneghetti postanu dvostruko jeftinija. A ulja barem trostruko.
A meni, dragi djede Mraže, daj piti što više finih vina, jer život je kratak, a vina je puno.