blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Arhiva za ‘slatko’ kategoriju
Dva Enjingijeva Venja najbolji su hrvatski bijeli blendovi
ponedjeljak, 18. srpanj 2022.Odlični pjenušci stižu iz sve četiri hrvatske vinske regije, najbolji ipak s Plešivice
subota, 20. studeni 2021.
Slavonija i Podunavlje, Bregovita sjeverozapadna Hrvatska, Istra i Primorje te Dalmacija četiri su naše vrlo različite vinske regije, no iz svake je barem jedan pjenušac bio među najboljima na pozivnom ocjenjivanju pjenušavih vina “The Flute Stars” održanom 19. studenog u Esplanade Hotelu Zagreb. Enolog mr. Franjo Francem, sommelieri Jelena Šimić Valentić (Pupitres), Darko Lugarić (restoran Tač) i Silvio Dedić (Esplanade Zagreb Hotel) te direktor Međunarodnog festivala vina i gastronomije Vino.com Ivan Dropuljić ocijenili su 53 pjenušca i najboljim proglasili Cuvée Prestige 2015. od chardonnaya i crnog pinota plešivičkog vinara Drage Kurtalja. Na finom talogu je odležao 62 mjeseca. Duga njega na kvascima dala je zrelo vino kompleksnog, a nježnog okusa. Pristaje kamenicama, delikatnim jelima od bijele ribe i intimnom društvu.
Titulu Zlatni hrvatski pjenušac osvojila su još dva plešivička predstavnika, Blanc de Blancs 2016. Brut nature od vinarije Korak od chardonnaya i Three Stars Brut od chardonnaya, rajnskog rizlinga i starih plešivičkih sorti iz tri vinograda obitelji Jagunić, te Blanc de Moi 2016. porečke Lagune od malvazije i bijelog pinota.
Srebrni hrvatski pjenušci su Barun Elegance krašićke vinarije Barundić od sorte manzoni, Didin San obitelji Slamić iz Tisnog od trbljana, debita, pošipa i maraštine, Blanc de Blancs, još jedno izvrsno vino obitelji Jagunić samo od chardonnaya, te Vuglec Extra Brut od chardonnaya i mješavine sorata uobičajenih u Hrvatskom zagorju vinarije Vuglec iz mjesta Škarićevo nedaleko od Krapinskih toplica. Priznanja “Brončani hrvatski pjenušac” zaslužili su Maximo Brut Kutjeva d.d. od graševine, pjenušci Kota 267 od chardonnaya te Kota 235 od chardonnaya i bijelog pinota vinarije Kota iz Gornje Batine pokraj Zlatara, Misal Prestige od chardonnaya, crnog pinota i malvazije obitelji Peršurić iz Pršurića nedaleko od Višnjana te Jazz, pjenušac od graševine i rizlinga vinarije Josipović iz Bekteža pokraj Kutjeva.
Među vinima proizvedenim klasičnom metodom druge fermentacije u boci najbolji rosé je Princeps Iločkih podruma od frankovke, a priznanje za najbolji pjenušac proizveden tankovskom metodom osvojio je Biser žlahtine Kuće vina Ivan Katunar iz Vrbnika.
Ocjenjivanje The Flute Stars organizirano je u okviru projekta iVino, osmišljenog za promociju hrvatskih vina i vinara. Prethodila su mu ocjenjivanja ružičastih vina Drink Pink te mješavina crvenih/crnih sorata Red Blend, a i ovaj put ugodno je iznenadila ujednačena kvaliteta pristiglih uzoraka. Ocjene 27 najboljih od 53 pjenušca bile su unutar pet bodova, osvojili su 85 i više od mogućih 100, pa su o priznanjima odlučivale i druge decimale. Veseli i raznolikost sorata od kojih naši vinari rade pjenušce. Ima ih od graševine, malvazije, terana, žlahtine, tradicijskih mješavina sorata Dalmacije ili Sjeverozapadne Hrvatske, a iz Istre je stigao i Monterosso Rosé Brut Nature od montepulciana, sorte koju najviše uzgajaju u talijanskoj regiji Apuliji. Čak i oni koji koriste u svijetu uobičajene sorte za pjenušava vina, prvenstveno je riječ o chardonnayu i crnom pinotu, često dodaju autohtoni “začin” pa tako odaju počast svom kraju i lokalnom terroiru.
Široka je i paleta stilova hrvatskih pjenušaca. Stigli su na ocjenjivanje osvježavajući i lagani za pijuckanje uz razgovor, fini aperitivni koji stvaraju želju za hranom pa i oni koji mogu dobro popratiti različita jela, čak i mesna. A ima i primjerenih najintimnijim druženjima, koji raspiruju strast. Još se jednom pokazalo kako je Hrvatska mala vinska zemlja po količinama, ali velika po raznolikosti i kvaliteti svojih vina.
Zbog neobične tehnologije, osobenog vinara, rijetke sorte, male proizvodnje ili svega zajedno nekih vina ima samo u vinarijama
nedjelja, 21. srpanj 2019.
Crnu malvaziju ima Klaudio Tomaz iz Motovuna. Jedini je u Hrvatskoj puni u boce i grijeh bi bio biti u Istri, a ne probati mekano i sočno vino od sorte koju vole i Talijani.
Jedinstveni crnjak je i Kabola Teran Amfora. Marino Markežić iz Momjana prvi je kod nas, još 2005., odnjegovao malvaziju u glinenoj amfori pa priču ponovio i s istarskim crnim vinskim ponosom. Sličan teranu je refošk, a naš najbolji ima Giorgio Clai iz zaseoka Brajki u selu Krasica nedaleko od Buja. Zove ga brombonero, po nazivu za čaj od aromatičnog bilja kojim su ispirali bačve. U dobrim godinama radi 3000 boca i kaže kako 300 popije sam, a ostalo proda.
U Pazinu se isplati posjetiti obitelj Anđelini. Dugo su na vinskoj sceni, ali samozatajni su, a ove godine su na Decanterovu ocjenjivanju osvojili 95 bodova od 100 za malvaziju iz 2015.
Vinski je poznata Smokvica na Korčuli a sve je poznatija i Smokvica na Pagu. I to ne po jednom vinu, nego o desecima. Marko Dušević spušta na dno mora na dugo dozrijevanje vina brojnih vinara. Isprva je bilo svakojakih vina no godine su pokazale koja podnose odležavanje u dubini. Nisu atrakcija samo boce obrasle školjkama i ostalim morskim organizmima, odlična su i vina u njima. Mirna i pjenušava.
Odličan je i Babić Ive Matošina iz mjesta Široke sjeverno od Primoštena. Podrum je u kući u Šibeniku, ali vrijedi doći u vinograd na brdu Ograđenik, pet kilometara od mora i 250 metara iznad njega gdje babić daje veliko crno vino.
Crnijeg vina od babića ima na Šolti. Vicko Kaštelanac iz Gornjeg Sela 2017. je dobio oznaku vrhunsko vino za dobričić, sortu za koju se govorilo kako je roditelj plavca malog, a gotovo nitko od nje nije radio vino. Uglavnom je drugim sortama pojačavala boju.
Ne treba boju pojačavati Plavcu Murvica Bračanina Hrvoja Bakovića koji ne pušta brzo vina na tržište, ali oduševljava svakom novom berbom. Murvica je jedan od naših najboljih vinogradarskih položaja nedaleko od Bola, a Baković radi i pošip.
S Murvice gotovo da se vidi i Vrisnik na Hvaru gdje od pošipa, kuča i bogdanuše vino Wild Skins radi Jo Ahearne, Britanka s titulom Master of Wine koja se zbog dalmatinskih sorata preselila na Hvar.
Ona nema prč, a taj hvarski unikat ima obitelj Vujnović iz Sućurja. Sorta je mirisna, vino zlatnožuto i čvrsta okusa, a u Sućurju se kunu da ima afrodizijačka svojstva.
Korčula je postojbina pošipa, no njih prodaju širom Hrvatske, za razliku od grka i cetinke.
Zbog ugodno gorkog okusa, a ne podrijetla, izvornu sortu Lumbarde zovu grk. Daje moćna i puna, ali skladna i nažalost rijetka južnjačka bijela vina. Osam je proizvođača, a ističu se vinarije Bire, Zure i Cebalo.
U Blatu obiteljska vinarija Bačić ima izvrsnu cetinku. To je živo i svježe, lagano aromatično vino s notom mineralnosti koje fino pristaje i sirovim kamenicama.
Na Lastovo vinarija Šarić ima, među ostalim, svježi bijeli rukatac i moćni crni plavac, čiji je pravi dom ipak Pelješac. U Orebiću svakako treba posjetiti obiteljsku vinariju Bura Mrgudić zbog Dingača Bura i Postupa Mare kultnih vina koja je teško nabaviti, a vrlo dobrog plavca ima i u Konavlima. Obitelj Crvik iz mjesta Komaji radi ga kao sortno vino Pomet, a miješa s cabernet sauvignonom i merlotom u izvrsno vino Vilin Ples. Imaju i izvrsnu malvasiju dubrovačku Tezoro.
Krajnji hrvatski jug je i zemlja divne bijele sorte malvasije dubrovačke, a raste tamo i graševina. Božo Metković iz mjesta Molunat je konavoskom graševinom pobijedio na ovogodišnjem festivalu te kontinentalne sorte u Kutjevu. 
Berba 2018. je četvrta vrlo dobra za redom
petak, 15. veljača 2019.
Berba je bila izdašna, a i kvaliteta je širom Istre bila dobra. Mlade malvazije s juga imat će izraženiju voćnost, a u onima iz središnje Istre dominirat će cvjetne arome, ispričao nam je Nikola Benvenuti, predsjednik Udruge vinara i vinogradara Vinistre, vidno zadovoljan vinima koje će uskoro pustiti na tržište. U središnjem i zapadnom dijelu poluotoka, dodao je, mlade malvazije bit će svježije nego na jugu, a prva kušanja pokazala su da su vina posvuda srednjeg do punog tijela. Nastavlja se niz dobrih berbi koji je započeo 2015. rekao je Nikola koji, s bratom Albertom i ocem Liviom vodi obiteljsku vinariju u Kaldiru nedaleko od Motovuna, poznatu po odličnim malvazijama i teranima. 
I za crvena vina je 2018. bila odlična. Rujan je bio suh, puhalo je dosta bure pa je grožđe ostalo zdravo do prve polovice listopada, kad su brali teran. Prema kušanjima mladih vina s dobrih položaja i iz vinograda u kojima se smanjivao prinos, lanjski terani mogli bi biti odlični, no trebat će im dvije i pol do tri godine sazrijevanja u bačvi pa u boci da dosegnu punu formu. Krajem 2021. ćemo, smije se Nikola Benvenuti, vidjeti jesmo li odličnu sirovinu uspjeli “pretočiti” u podjednako dobra vina. Količinama i kakvoćom grožđa zadovoljni su i u Dalmaciji. Predsjednik udruge Vina Dalmacije Ivica Kovačević kaže kako su padaline i temperature tijekom vegetacije bile optimalne te da će se o berbi 2018. pričati kao o izuzetnoj. Bijela vina bit će svježa i lagana, a neki pošipi posebno moćni. Vina od plavca malog iz berbe 2018. trebala bi se pamtiti, rekao je Ivica Kovačević. Obilnija nego 2017. berba je bila i u Slavoniji. Osigurala nam je zalihu, a i kvaliteta je bila vrlo dobra pa već imamo odličnih vina, ispričao je predsjednik udruge Graševina Croatica Vlado Krauthaker, Međimurec koji je vinarski, pa i veći dio životnog vijeka, proveo u Kutjevu. U “njegovu” Međimurju, pak, vinogradarski je godina bila zahtjevna zato što je vegetacija kasno počela. David Štampar, predsjednik međimurske udruge Hortus Croatiae, kaže kako je tijekom godine bilo puno oborina, ali padale su u vrijeme kad je to lozi najviše trebalo, pa je berbu dočekalo kvalitetno i zdravo grožđe.
Zbog hladnijih noći od druge polovice kolovoza i ne previše rane berbe vina su svježa, s laganijim do srednjim alkoholima i izražene voćnosti. Jednostavna su za razumjeti, ali i za uživati u njima, rekao je David. Gotovo dva desetljeća neparne berbe su kod nas bolje nego parne. Još su na tržištu odlična bijela i crvena hrvatska vina iz 2011. i 2009., a ozbiljniji pratitelji vinske scene imaju u arhivama butelje iz 2007., 2005. i 2003., ili se sjećaju koliko su uživali otvarajući ih. Zatresla nas je 2014. Dala je lagana i užitna mlada bijela vina, no crvenih gotovo da i nije bilo. Većina vinara od crvenog je grožđa radila ružićasta vina koja su preplavila tržište. To je ispalo dobro za navike potrošača. Naučili su da se ružice, što je prekrasan, ali zanemaren hrvatski naziv, mogu lijepo piti ljeti. Vinari su se bojali hoće li ih sve prodati pa je dio završio je i pjenušcima proizvedenim tankovskom metodom. To je pokrenulo i trend osvježavanja “mjehurićima”. Ponovno je po dobrome krenulo 2015. Nije ni 2016. bila loša. Na Plešivici kažu kako je bila najbolja dosad za proizvodnju pjenušavih vina tradicionalnom metodom višegodišnje druge fermentacije u boci. U zrelijim bijelim vinima iz 2017. uživamo, a crvena čekamo. Valjda će ih biti dovoljno da ispune vrijeme dok ne sazriju crnjaci iz 2018. i pokažu je li konačno riječ o velikoj berbi iz parne godine.
Vino.hr online vinoteka