Selo Pierry kraj Epernaya u Champagnei. Gostionica neodoljivo nalik na Cafe Rene iz serije “Alo Alo”. Jutro, oko 9 sati, dugokosi nasmiješeni brkati barmen iza šanka i četiri vesela muškarca ispred. Prije odlaska u polje, došli su na čašicu šampanjca. Pa to je raj!
Doista, u najpjenušavijoj vinskoj regiji na svijetu šampanjci se piju od jutra do večeri, od buđenja do odlaska na počinak. Umjesto kavice, za žeđ, uz razgovor, ali i uz svaki obrok po uzoru na Lily Bollinger, pokojnu vlasnicu najveće obiteljske šampanjske kuće. Ona je pedesetih godina prošlog stoljeća rekla kako šampanjac pije kad je sretna i kad je tužna, ponekad kad je sama, a u društvu uvijek, sita ga oblizuje, a gladna guta. Inače ga, rekla je, ne pije. Osim kad je žedna.
Kao i sva velika otkrića, slučajno je otkrivena i druga fermentacija, zaslužna za mjehuriće u vinu koje mnogi piju samo u najsvečanijim prilikama, a ne znaju koliko gube zato što u njemu ne uživaju češće. U Champagnei je zimi dosta hladno pa je prije nekoliko stoljeća fermentacija u bačvama redovito stala prije nego što se sav prirodni šećer pretvorio u alkohol. Čim bi pred proljeće zatoplilo, kvasci bi se probudili i nastavili svoj posao. S obzirom da drvene bačve propuštaju zrak ta se druga fermentacija u vinu malo osjećala. Revolucija je nastala korištenjem staklenih boca i plutenog čepa. To je glasoviti benediktinac Pierre Perignon (1638.-1715.) vidio u gradiću Limouxu u regiji Languedoc na jugozapadu Francuske gdje je bio prije nego što je počeo službovati u opatiji Hautvillers kraj Epernaya u Champagnei. Drugu fermentaciju u boci u Limouxu su, prema povijesnim zapisima, počeli raditi 1531. Tako pada u vodu da je Dom Perignon “izmislio” šampanjce, ali njegov je doprinos svejedno velik. On je počeo “blendati”, odnosno miješati različite sorte kako bi dobio što kvalitetnije bazno vino. Šampanjci se i danas u pravilu rade od mješavine bijelih i crnih sorata: chardonnaya te crnog pinota i mlinarskog pinota. Iznimka su šampanjci blanc de blancs (bijelo od bijelog) čija je sirovina samo chardonnay.
Druga tajna najboljih šampanjaca je odležavanje. Nakon punjenja u bocu, a to je u pravilu u proljeće poslije berbe, šampanjci leže u desecima kilometara dugim hodnicima ispod šampanjskih kuća. Najbolji “hodnici” su u starim rudnicima krede iskopanima još u rimsko doba. Zidovi od krede u podrumima za odležavanje vina osiguravaju savršenu vlagu, a dubina, neki rudnici su 40 metara ispod površine zemlje, savršenu temperaturu.
Najljepše izgledaju podrumi u kredi najstarije danas postojeće šampanjske kuće Ruinart iz Reimsa koju je osnovao Nicholas Ruinart 1729. Njegov stric, Dom Thierry Ruinart, bio je blizak prijatelj Dom Pierrea Perignona, a šampanjce pod njihovim imenima (Dom Ruinart i Dom Perignon) danas rade tvrtke koje su dio multinacionalne kompanije Louis Vuitton Moet&Hennessy. LVMH grupa radi i šampanjce Krug, Moet&Chandon, Veuve Clicquot i Mercier.