Novogodišnja veselica jedini je dan u godini kad fina pjenušava vina, a posebno šampanjce, ni ne treba piti. Štoviše to je svojevrsna uvreda umijeću i trudu vinara koji je šest mjeseci krvario u vinogradu, potom tri mjeseca strahovao hoće li sve biti u redu u podrumu s prvom fermentacijom pa još najmanje dvije godine strepio kako će se odviti druga fermentacija u boci. Tad je počeo vrtjeti boce, ručno ili strojem, kako bi ih okrenuo naopako i natjerao talog da se spusti u grlić. Treba taj talog i izbaciti, dopuniti boce, začepiti ih plutenim čepom, pustiti vino da se smiri pa ga prodati. Što i ne bi bio problem kad najvažniji dio prodaje ne bi bila naplata. I nakon tolike muke i posla, netko će uzeti tu bocu, promućkati je, pustiti čep da izleti i veći dio tog trogodišnjeg truda izliti pokraj čaša nego što će ga uliti u njih. A oni koji su ga trebali piti i tako u gutljaju pjenušca ne bi uživali između čaša bevandi ili čašica rakija i likera…
Za takve treba Coca colu ili mineralnu vodu zatvoriti plutenim čepom. Ta su pića ipak jeftinija od onih slatkih tekućina koja se u šampanjskim bocama prodaju za 13 ili 15 kuna, a pravu im je namjenu otkrio dragi kolega Mladen Stubljar kad ih je pred kamerama prolio u kanalizaciju. Nije, međutim, razmišljao da i to može biti opasno jer tko zna mogu li odvodne cijevi izdržati ono sve što se u tim bocama krije.
Ipak, za veseljake koji baš u toj sekundi, kad jedna godina smjenjuje onu drugu, doista žele okusiti mjehuriće koji nisu iz piva ili gemišta, nudi se poprilično velik izbor pjenušavih vina s cijenom do 50 kuna koja mogu pružiti i malo užitka. Ponajprije se to odnosi na nekoliko prosecca, među kojima ipak treba birati manje slatke, a ima i relativno pitkih njemačkih pjenušavih vina u tom cjenovnom rangu. Od naših, u toj kategoriji može zaigrati bijeli ili ružićasti Poy.
Za trezvenjake koji nisu pili tijekom zadnjih sati godine na isteku čekajući baš pjenušac, a neće ga ni mućkati pa prolijevati, cjenovni se razred podiže do 100 kuna i tu se već može pronaći štošta finoga, ili barem s dobrim odnosom cijene i kvalitete. Prvenstveno se to odnosi na pjenušce najvećeg svjetskog proizvođača, katalonskog Freixeneta. Ne previše karakteran, ali daleko od bezveznog je Cordon Negro koji se može kupiti već za 55 kuna, a više duše, i dvadesetak kuna višu cijenu ima Freixenetov Nature Vintage Extra brut. Ljubiteljima laganih i slađih, ali ne i slatkih pjenušaca, za svaku preporuku je Prosecco Marsuret, koji otprilike isto stoji. Desetak kuna je jeftinija Barbara slovenskog kralja penin Janeza Isteniča, a desetak kuna skuplji, ali i puno suhlji, Tomac Millenium. Možda je najisplativiji Istenič No.1 za 92 kune. Oko 100 kuna, odnosno onih čarobnih 99,98 treba u Vrutku platiti nekoliko finih Misala koje u Poreču radi jedini specijalizirani hrvatski proizvođač pjenušaca dr. Đordano Peršurić s kćerima Anom i Katarinom.
Pacijenti koji stvarno žele popiti nešto fino morat će cjenovni prag podići za još 50 kuna, no značajno će više uživati. Tu je cijeli niz vrlo dobrih hrvatskih pjenušaca: Tomac Diplomat i Classic, Šember Brut, Kurtalj DRI, Kos Anita, Misal Blanc de blancs, Grabovac Brut classic. Istenič ima svog favorita Prestige extra brut, tu su i sve bolja vina prosecco, a Lidl nudi čak i jedan šampanjac.
Eh ti šampanjci, oni su samo za kronične bolesnike. I stvarno ne za Novu godinu, osim ako se cijela večera, koja mora biti intimna, planira prema šampanjcima. Treba znati da njih ima s duhom, to su mahom oni od chardonnaya, s tijelom (bijeli šampanjci od crnog grožđa), sa srcem (najčešće ružićasti) te sa dušom. Potonji su ponajbolji i, nažalost, najskuplji šampanjci s oznakom berbe i slavnim imenima Dom Perignon, Dom Ruinart, Bollinger R. D., Krug, Cristal…
Šampanjcima treba pridružiti i birano društvo i to redom kamenice uz one s dušom, najfinije rakove uz šampanjce s tijelom, gusje i pačje meso uz one sa srcem, a šampanjci s dušom najbolje se sljubljuju s nekim koga najviše volite.
Znam da 440 kuna nije malo, ali tko želi iskusiti nešto pravo iz Champagne, iznimno će uživati u šampanjcu Cuvee Dom. Picard Grand Cru. Uvoz sjajnog vina šampanjere Collard-Picard u Hrvatsku počeo je prije mjesec-dva, a pružit će puno više od 22 boce bljutavog pjenušavog pića koje stoji 20 kuna. I pamtit će se dugo, dugo, nakon što Nova godina prođe. U zdravlje.