Braća Gašpar iz Umčana pokraj Vrgorca lete ka vrhu hrvatske vinske scnene. Bolje bi bilo reći galopiraju, jer nova zvijezda iz njihova podruma je vranac. Na kušanje 20 vranaca iz četiri države poslali su uzorak iz bačve, dakle vino koje nije gotovo, a ostavilo je odličan dojam.
“Fenomenalno, gusto, puno, bogato, a svježe vino. Nedovršeno”, zapisao sam o tom vinu berbe 2017. i bilješku završio pitanjem: “Kakvo li će biti kad ga dovrše?”
Bila je to treća epizoda serijala “upoznajmo crnjake s juga” započetog vinima od plavca pa trnjaka, a sad smo htjeli vidjeti gdje su hrvatski vranci u usporedbi s onima iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije, iz zemalja koje su sortu proslavile. Tri su bila naša, Regoč 2018. Ante Soče iz Imotskog, Vranac Riserva 2016. vinarije Grabovac iz Donjeg Prološca te još bezimeno vino Darija i Borisa Gašpara, a pokazali su da sorti treba i u Hrvatskoj posvetiti više pozornosti. 
Na neformalnom ocjenjivanju Gašpari su bili drugi, a Grabovci treći. Oba vina su dobila petice, prosječne ocjene osmorice kušača bile su 4,7 i 4,6, a blizu je bio i Sočo s visokom četvorkom.
Vranac Grabovac Riserva 2016. miriše na zrele višnje, kupinu pa i čokoladu. Okus mu je pun, čvrst, izrazito slastan te naglašeno svjež. Samouvjereno osvaja, a nije agresivan. Otvara se polako, u valovima. Taman kad pomisliš to je to, otvara se nešto novo. Grožđe je s položaja Vučja Draga i Podvornica, a vino je odnjegovano 24 mjeseca u drvenim bačvama. Sad je u odličnoj formi koja će potrajati nekoliko godina. Butelja je u vinariji 180 kuna.
Ukupno najbolje ocijenjeno vino bila je A’gupka 2012. makedonske vinarije Bovin. Naziv vina znači Ciganka, prosjek ocjena bio je 4,8, a dojmovi “raštrkani”, kao i kod većine velikih vina. Isprva se šutilo, potom potiho pričalo o sitnim nedostacima, a na kraju gromoglasno dijelilo visoke ocjene. Vino je odležalo pet godina u bačvicama od makedonskog hrasta, u devetoj godini života sasvim je sazrijelo, a jedini mu je problem to što ga je sve manje. Može se kupiti i kod nas, u tvrtki Makedonske delicije butelja je 604 kune. Vrlo dobro, s visokim četvorkama, prošli su i Bovinovi vranci Imperator, čija je cijena oko 300 kuna, te Dissan (177,50 kuna). Toliko o jeftinim makedonskim vinima.
Nekoliko je vina “plesalo” na granici četvorke i petice. To su Vranac 2016. trebinjske vinarije Vukoje, Vladika 2013. Plantaža 13. jul iz Podgorice, u kojem je vranac začinjen s malo francuskih sorata te Bela voda 2016. najveće makedonske vinarije Tikveš. Nije ni približno voda, a nije ni “belo”, nego nosi naziv vinogradarskog položaja. Mješavina je vranca i plavca, koja kod nas stoji 134,50 kuna.
Bili su na kušanju i Makedonac te Crnogorac iz 2007. Nisu se upisali u odlikaše, bili su na granici trojke i četvorke pa se stekao dojam da vrance treba popiti između četvrte i desete godine života.
Sorta vranac blizak je rođak plavca malog. Nastao je spontanim križanjem crljenka ili tribidraga, koji makedonci i crnogorci zovu kratošija, talijani primitivo, a amerikanci zinfandel, s danas gotovo nestalom crnogorskom bijelom sortom duljenga.
U Crnoj Gori raste na 3600 hektara vinograda, objavili su Makedonci obilježavajući Svjetski dan vranca u ranu jesen 2019. Tamo gdje sunce vječno sja ga ima tri puta više, čak 10.800 hektara, a sađen je uglavnom sredinom prošlog stoljeća. U BiH i na Kosovu ima ga 480 hektara, a u Srbiji 120. Nas Makedonci nisu spominjali. Jancis Robinson je u knjizi Wine Grapes objavila je kako ga je u Hrvatskoj 2008. bilo 390 hektara. Danas nije među 20 vodećih sorata po zasađenim površinama. Prema Vinogradarskom registru u 2020. je posljednji na toj listi bio trbljan bijeli koji raste na 203,74 hektara što znači da je vranca upola
manje nego što ga je bilo 2008. Šteta, zato što daje vina prekrasnih voćnih aroma, s vremenom postaje ugodno pikantan, ima izraženu svježinu i dobro podnosi drvo. Ima i loš imidž sorte za masovna i jeftina vina, za što su krivci uglavnom bili socijalistički kombinati koji drukčija nisu ni pokušavali raditi. A onoga tko mu posveti pozornost kakvu zaslužuje vranac obilato nagrađuje.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Arhiva za ‘vinoIvino’ kategoriju
Brzo trče naši vranci, šteta što ih nema više
petak, 21. svibanj 2021.Prvi merlot s Plešivice za ptice, pčelice i ljude
petak, 13. studeni 2020.
Berba 2018. bila je za našu kuću, za gušte. Vina iz 2019. bit će i za prodaju, a ova 2020. je za ljubav, za slađi život, opisao je Drago Kurtalj iskustva s merlotom koji je posadio na prekrasnom položaju Veselnica. Nedavno je imao treću berbu. Bilo je to zadnje grožđe koje je brao, a podosta bobica već se prosušilo na trsu.
– Nekaj su pojele tice, nekaj pčelice, nekaj se posušilo, a nekaj bumo i mi spili – na sebi svojstven način ispričao je Dragec kako je s prirodnim stanarima vinograda podijelio grožđe velike francuske sorte koju, koliko zna, drugi na Plešivici još nemaju.
Grožđe smo kušali i toliko je koncentrirano i slatko da je lako predvidjeti kakav će nektar dati. Loza se penje i po orahu iznad vinograda pa se može zaključiti da posprdna tvrdnja kako će se nešto dogoditi „kad na vrbi rodi grožđe“ na Veselnici poprima drugi značaj. A i naziv merlot ukazuje da ga treba prepustiti pticama. Merle na francuskom znači kos.
Ovogodišnji merlot iz mladog vinograda sad fermentira u vjerojatno najstarijem podrumu na Plešivici, u središtu istoimenog naselja. Drago, supruga Dubravka i sestra Mirjana nedavno su ga preuredili i puno više prostora predvidjeli za pjenušava vina kojih je u ukupnoj proizvodnji oko 40 posto. 
Rade tri pjenušca klasičnom metodom druge fermentacije u boci. Po punoći okusa prvo treba kušati zavodljivi Rosé s oznakom brut što se može prevesti kao suh, ali znači i da može imati do 12 grama po litri neprovrela šećera. U Roséu je 80 posto crnog pinota, a začinjen je mješavinom sorata iz starog vinograda. Prije Drugog svjetskog rata na Plešivici se zajedno sadilo različito bijelo grožđe poput veltlinca crvenog, kraljevine, šipelja, lipovine te šipona, kako u dijelovima Hrvatske i Slovenije zovu kakvoćom iznimnu sortu moslavac. Taj naziv ukazuje i na njezino moguće podrijetlo. Kao pušipel je poznatija u Međimurju, a kao furmint u Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj. Obavezna je u slavnim slatkim vinima iz Tokaja, u kojima uvijek ima i lipovine, Mađari je pišu hárslevelű, a samo nebo zna kako to izgovaraju.
I bijeli pjenušac ima oznaku slatkoće „brut“, Kurtalji su ga napravili od chardonnaya (60 posto) te starih sorata i nazvali DRI, prema inicijalima djece Done, Roka i Ivana.
Pjenušava perjanica kuće je odležani Cuvée Prestige. On nosi i oznaku berbe, što ukazuje na to da će svake godine iz koje ga naprave, a to su samo najbolje, dati drukčije vino. Prvi Prestige je iz 2013. i zrelo je, puno, kompleksno, istovremeno i nježno vino. Pristaje gotovo svim sirovim plodovima mora, a mnogima će neko vrijeme biti jako lijepo nakon što ga popiju u intimnom društvu. Ne zbog alkohola.
Od mirnih vina, za preporuku su sivi pinot bakrenaste boje koju je „zaradio“ kraćom maceracijom tog bijelog grožđa tamne kožice u vlastitom moštu, dugo macerirani jantarni rizling te crni pinot. Preuređujući podrum njemu su Kurtalji posvetili i posebnu sobu u kojoj odležava u bačvicama različite starosti. Tako žele izbjeći pretjerani utjecaj drveta na delikatnu sortu. Pokraj je i mala arhiva s buteljama te magnumima, 1,5 litarskim bocama za koje se kaže kako su prava mjera za dvoje. Ako jedan ne pije.
Što je boca ‘čađavija’, sadržaj je sličniji zlatu
petak, 25. rujan 2020.
Kao da je stajala u dimnjaku, izgledala je boca sauvignona koju je Mladen Siber, erdutski vinogradar i vinar, mnogima poznatiji kao donedavni osječki zubar, izvukao iz zakutka svog podruma ukopanog ispod jednog od najljepših vinograda u Hrvatskoj. Sasvim crna, s tvrdom “čađom”, koju je noktom trebalo zagrebati kako bi se došlo do stakla, nije baš bila privlačna. Na etiketi su se slova mogla samo nazreti, a o kojem je vinu riječ, znali smo samo zahvaljujući tome što su Mladen i supruga mu Dušica stavili privjesak na kojem su debelim flomasterom napisali “Sauvignon 2008”. 
“Hoćemo li je očistiti”, pitao je Mladen noseći bocu do bačvice koja ispred podruma služi kao stolić za piće s nogu. “Ni slučajno”, odgovorili smo. 
“Sakupljala je 12 godina tu prašinu, mučila se u mraku, a sad bi je ti u 12 sekundi skinuo”, glumili smo da se ljutimo. Nismo se više ljutili nakon što smo je otvorili i istočili u čaše. Odmah je oduševila boja. Ima tu zlata, tipičnog za tako zrelo vino, ali ima i predivnih zelenkastih nota koje su davale do znanja da je još u punoj snazi. Miris je isprva bio zatvoren, no sorta se odmah iskazala. Ni nakon što se prozračilo u čaši, vino nije napalo nos na onaj “jeftin”, agresivan način, na koji to rade banalni sauvignoni. Plele su se arome oko brkova, kao da žele ući u jednu nosnicu pa izaći kroz drugu, i bio je to toliko lijep ples da smo odgađali prvi gutljaj. Bojali smo se razočaranja, no za to nije bilo potrebe: okus je apsolutno slijedio miris. Šutjeli smo, jer to je najljepši način da opišete takvo vino. Mladen ga je otvorio nakon kušanja sauvignona iz 2019. i 2018., a zaključak je bio da ćemo za 10 godina morati doći provjeriti kako će oni putovati kroz vrijeme pa prašinu nakupljenu na boci pretvoriti u zlato u njoj. 
Dočekali smo noć razgovarajući o vinu, razišli se, ali već ujutro i vratili na pjenušavi doručak u Mladenovu vinogradu, lijepu priredbu na kojoj je možda i stotinjak ljudi uživalo u vinima i drugih erdutskih vinara. I taj je doručak potrajao, a nakon što je prošlo i vrijeme ručka, mi smo se vratili sauvignonu. Ali ne bijelome nego njegovu djetetu, cabernet sauvignonu.
Dušica Siber, Mladenova supruga, ali i šefica OPG-a, otvorila je svoj Cabernet sauvignon 2011. Te velike godine Dušica i Mladen radili su svatko svoj cabernet. Usporedno smo ih kušali još 2015. pa zaključili kako je Dušičin bolji. Sljedećih pet godina nije mu smetalo. Nema na boci toliko čađi, nema u njoj toliko zlata, ali ima rubina. I to vrlo mnogo rubina. A uživanje u zrelim vinima počelo je večer prije vikenda u Erdutu. U Wine baru Bornstein u Zagrebu predstavili smo pet arhivskih vina Belja. Izabrali smo Frankovku Goldberg 2012., Cabernet sauvignon 2009., Graševinu 2006., Chardonnay Goldberg 2006. i vino iz prošlog tisućljeća, Graševinu 1989. 
Pitali smo se ima li starica snage za nastup pred publikom pa smo kušali svih pet boca prije predstavljanja. Četiri su bile odlične, ne jednake, ali vrlo slične. Ni jednojajčani blizanci nisu sasvim jednaki, a mijenjaju se i pod utjecajem okoline, pa i jednako vino u mikroklimi boce postaje malo drukčije. Peta nije imala sreće. Ništa joj se ne može zamjeriti, ali nije bila ravna “sestricama”. Poseban je doživljaj bio usporedba bakice s curicom, Graševinom 2019., koja je bila vino dobrodošlice. I tu smo rekli da je treba kušati ponovno. Ne za 10 nego za 30 godina, kada dosegne bakičinu dob. Ne smijem prešutjeti crna vina Belja. Oduševila su toliko kombinacijom patine i svježine da sam, pišući ovu priču, morao otvoriti Frankovku 2012. I riječi su odmah počele stizati brže.
Bordoška mješavina iz Istre pozlatila se u Bordeauxu
petak, 24. srpanj 2020.
Usred Bordeauxa ‘maznuli’ smo zlato za blend bordoških sorata merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc oplemenjen ili popravljen teranom… Pohvalio se tako Milan Budinski, direktor vinarstva i proizvodnje porečke Agrolagune velikim priznanjem, zlatnom medaljom za vino Festigia LV Riserva 2015. na ocjenjivanju Citadelles du Vin, koje je održano jubilarni 20. put u mjestašcu Bourg nedaleko od Bordeauxa. Merlot i dva caberneta, roditelj cabernet franc i dijete cabernet sauvignon, kojem je drugi roditelj glasoviti bijeli sauvignon, dominantne su sorte od kojih u toj velikoj vinskoj regiji rade neka od ponajboljih vina na svijetu. 
Omjeri se razlikuju od podruma do podruma i od godine do godine, a kao začine bordoške vinarije koriste i malbec, petit verdot te carménère. Potonja tri začina zauzimaju oko dva posto bordoških vinograda, a i sami daju poprilično dobra vina u nekim drugim francuskim regijama, europskim državama, pa čak, poput malbeca u Argentini, i na ostalim kontinentima.
I u Laguninoj klasičnoj bordoškoj mješavini omjer sorata razlikuje se od godine do godine, a stalan je samo začin, odnosno crni istarski vinski ponos teran. Festigia Riserva LV, potonja dva slova samo su kratica za Laguna vina, iz nagrađene berbe 2015. napravljena je od cabernet sauvignona, merlota i terana, a kušali smo je 1. lipnja ove godine, na desetu obljetnicu Milanova dolaska u Agrolagunu. Bilo je to prije nego što je objavljeno da se ovo vino pozlatilo u Bordeauxu, ugodno kušanje nekih Laguninih vina koja se proizvode u manjim serijama pa su i teže dostupna. Za ovu Riservu grožđe je brano dosta kasno, nakon pune zrelosti koju ne određuju mjerenjem sladora, kiseline, ekstrakta ili sličnih parametara.
- Noga test nam pokazuje kad je vrijeme za berbu – dobro je bio raspoložen Milan.
- Udariš nogom po trsu i ako bobice padaju, beri… No za ovo vino, kad vidimo da bobice padaju nakon udarca, ne poberemo grozdove, nego odrežemo lucnjeve i pustimo da se bobice prosuše na trsu. Takvog prosušenog grožđa u ovom je vinu obično 70 ili 80 posto, a ponekad je i sva sirovina prosušena. Vino zrije godinu dana u novim drvenim bačvicama, pa godinu dana u rabljenim bačvama od 1000 litara – rekao je Milan dodajući kako su dosad pod tom etiketom radili vina iz berbi 2009., 2011., 2013., 2015. i 2016., a 2017., 2018. i 2019. Festigije LV Riserva nema.
Berba 2015. doista je izvrsno vino. Izgleda gusto i puno, miriše čvrsto, a okus mu je mekan. Morao sam malo izmiješati uobičajene pojmove o dojmovima o ovom vinu koje nije slatko, ali je prepuno slasti i teoretski bi izvrsno pristajalo orijentalnim jelima. No ne mogu se sjetiti orijentalnog jela čiju strukturu ovo vino neće raznijeti poput tsunamija pa s njim treba igrati na sigurno: sjesti navečer s nekom posebno dragom osobom, omirisati ga pa liznuti i o hrani, barem onoj koja je samo za tijelo, vrlo brzo više se neće razmišljati.
U uobičajenoj mješavini sorata za ovo vino su merlot s oko 14,5 posto alkohola, cabernet sauvignon s 13,5 i teran s 12 posto pa vino na kraju ima oko 14 posto alkohola. Sad je berba 2013. na tržištu, što u praksi znači na vinskim kartama biranih restorana, a kupiti se može u vinariji. Ona od bordoških sorata sadrži samo merlot, koji je naziv dobio po francuskoj riječi “merle”, a to je ptica kos. Imao bi “kos” čak 15 posto alkohola i relativno hladne godine pa su ga morali spustiti tako što su u fermentaciji dodali i malo malvazije s potencijalnih 12 posto. Nisu to mogli učiniti cabernet sauvignonom zato što on dosta kasnije dozrijeva, a može pokvariti vino pobere li se prije, dajući mu “zeleni okus”. Festigia LV Riserva iz berbe 2013. prošle je jeseni osvojila zlatnu medalju na ocjenjivanju “Emozioni dal Mondo: Merlot i Cabernet Insieme” u talijanskom Bergamu. Riječ je o jedinom natjecanju merlota, caberneta i njihovih mješavina pa i medalja iz Bergama ima posebnu težinu.
Vino.hr online vinoteka