blog.vino.hr

Dobrogoština je jedan od naziva trbljana, sorte dalmatinskog priobalja i otoka. Dobar za goste, mogla bi se pročitati ideja zašto su tako nazivali sortu koju znamo i kao kuč. Rodi redovito i puno, ali samo uz smanjivanje prinosa može dati solidna vina kojima su težaci častili ne previše drage posjetitelje. Taj pljuskavac, kako ga također zovu, i sam je “dobar gost” u mješavinama s kvalitetnijim sortama, na Hvaru s bogdanušom, na Visu s vugavom. One su škrtije na plodu pa im španjol, što je još jedno od 20-ak dobrogoštininih imena, povećava volumen vina. Trbljan ne treba miješati sa sortom trebbiano toscano ili ugni blanc, koja je također vrlo rodna, a vjerojatno nam je stigla početkom 20. stoljeća iz Italije. U okolici Šibenika od nje su tad radili i pjenušava vina. Trbljan i trebbiano toscano su među 259 sorata od kojih se, prema dokumentu Europske komisije iz studenog prošle godine, u hrvatskoj mogu raditi vina. Ponavljam, 259 je dopuštenih sorata u Hrvatskoj i po tome smo peti u EU. Daleko najviše dopuštenih sorata ima Italija, čak 748. Slijede Portugal s 343, Mađarska (331) i Francuska (310). Iza Hrvatske je, s 224 dopuštene sorte, Španjolska, koja proizvodi najviše grožđa na svijetu. Po broju sorata “jači” smo od Njemačke (155) i Austrije (55), a i Slovenci imaju 61. Manje nego Nizozemci (100), koje bi malo tko povezao s vinom. No puno se ljudi, čak i iz ugostiteljske struke, danas smije engleskim vinima. A Ujedinjeno Kraljevstvo jedna je od najljepših vinskih priča. Imaju 44 dopuštene sorte, a rade izvanredne pjenušce klasičnom šampanjskom metodom i od klasičnih šampanjskih sorata te dobre crne pinote. Englezi, većina vinske proizvodnje je u tom dijelu Kraljevstva, nemaju puno vinarija. Broje ih u desetinama.
Kod nas 23.545 ljudi, 537 obrta i 614 tvrtki, prema podacima Vinogradarskog katastra od 31. prosinca 2018., uzgaja lozu na 19.409 hektara vinograda podijeljenih u 75.254 parcele. Najzastupljenija sorta je graševina. Na 4596,78 hektara posađeno je 21,262.580 trsova. Slijede malvazija istarska s 1651,93 hektara i 6,852.990 trsova te plavac mali s 1490,88 hektara i čak 12,051.714 trsova, gotovo dvostruko više nego što je čokota malvazije. Među 10 najrasprostranjenijih sorata su merlot, cabernet sauvignon, plavina, chardonnay, rajnski rizling, frankovka i debit, a 11. na listi je babić. Svi ga povezujemo s Primoštenom, u posljednje vrijeme i širom okolicom Šibenika, a zvali su ga i pažanin. Ima ga u Ličko-senjskoj županiji, vjerojatnije na dijelu otoka oko Novalje, koji je u toj županiji, nego oko Gospića u srcu Like. Ima ga i u ostalim jadranskim županijama, osim Istarske, ali i u Gradu Zagrebu, na Vinogradarskom i vinarskom pokušalištu Jazbina Agronomskog fakulteta. Tamo je i Nacionalna kolekcija autohtonih sorata vinove loze sa 120 izložaka koji se čuvaju od izumiranja. Samo su hrvatske sorte u kolekciji. Nema slankamenke bijele koju zovu još i mađaruša. Ima je u starim nasadima u istočnim hrvatskim vinogorjima te u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. U Brodsko-posavskoj raste slankamenka crvena poznata i kao plovdina. Za obje Srbi vjeruju da su njihove, a crvenu bi i Bugari rado nazvali svojom. Loza ne poznaje aktualne granice, što pokazuje slučaj graševine. Jancis Robinson ju je u knjizi “Wine Grapes” predstavila hrvatskim imenom i napisala kako vjerojatno potječe s područja Panonije. Ako je to točno, autohtonom je možemo zvati mi, Srbi u Vojvodini, Mađari, pa i Slovenci ili Austrijanci. Do prije 100 i koju godinu bili smo u istoj državi i svima nam je bila autohtona.