Izvanredan je, što drugo za ranski rizling iz amfore obitelj Tomac može reći Bakhov sin kojem je rizling najdraža sorta, a duga maceracija bijelih vina najdraža vinska tehnologija. Sam rizling teško je prepoznati u ovom vinu berbe 2009. koje je netom napunjeno u boce, a nisam siguran može li se već i kupiti, osim, naravno, u vinariji u Donjoj Reki kraj Jastrebarskog. Zbog sorte, a možda i zbog mladosti, vino je oštrije, možda je bolje reći odrješitije od “obične”, prve Amfore koju su tata Zvonimir i sin Tomislav Tomac (na slici) napravili od chardonnaya i desetak starih plešivičkih sorti berbe 2007. Sve ostalo, raskošan miris, puni okus i potpuna suhoća, je kao i kod “stare” Amfore. Nisam ih još imao priliku kušati usporedno, no kod vina iz amfora stalno mi se događa da mi je svako novo koje probam bolje od onih prijašnjih. Možda i zato što se ta vina iz mjeseca u mjesec jako mijenjaju. Tako me 2008. oduševila Kabolina Malvazija amfora 2005. Isti dan kušao sam iz bačava i berbe 2006. pa 2007. i svaka od njih mi je dala naslutiti da će biti bolja od prethodne. 
Potom je izašla prva Tomčeva koja mi je postala favorit i to je bila do ovog proljeća kad sam u Momjanu iz bačve kušao Kabolinu 2008. No Tomci su ponovno “poveli” na slučajnom susretu u srpnju 2011. sa Zvonimirom Tomcem u samoborskom kafiću Tin, čiji vlasnik Marijan Žganjer također ima odlična vina, a preporuke iz berbu 2010. su sauvignon te bijeli cuvee graševine, chardonnaya, sauvignona i žutog muškata. Kušali smo tamo i fini Žganjerov Rose od cabernet sauvignona, mladi “pravi” crni cabernet te uobičajeno fini chardonnay, a Rizling Amfora bio je kruna ugodnog poslijepodneva u dobrom društvu. Zvonimir Tomac tom je prilikom najavio i iznenađenje: Vjerojatno prvi svjetski pjenušac od baznog vina maceriranog u amfori. A pjenušci su mi treća vinska ljubav. Pa kako da prema tom vinu budem objektivan?
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Postova tagirano ‘Tomac’
Stigao rizling iz amfore, pripremaju i pjenušac
Srijeda, 3. kolovoz 2011.Rade vina kao prije 8000 godina
Srijeda, 16. ožujak 2011.
Zovu ih ekstremnim vinima jer je čovjekov utjecaj sveden na najmanju moguću mjeru. Od berbe do čaše, prirodi za ta iznimna vina trebaju dvije, tri godine.
Ubereš grožđe, skineš bobice s peteljki i staviš ih u amfore ukopane u zemlju sa sokom koji je dotad iscurio iz grožđa. Poklopiš amforu i prepustiš fermentaciji. Kad temperatura poraste, grožđe iz amfore isprešaš i vino prebaciš u bačve. Tijekom sljedećih godinu, godinu i pol povremeno štapom promiješaš sadržaj bačve kako bi fini talog podigao s dna i “podsjetio” prirodne kvasce da još imaju posla – moraju i zadnju mrvu šećera preraditi u alkohol. Tako se vino radilo prije 8000 godina u Gruziji i Armeniji podno Kavkaza, a tako se vino danas radi i u nekim podrumima Goriških brda sa slovenske i Colija s talijanske strane ganice iznad Nove Gorice. Također, tako ga rade i Marino Markežić Kabola (gore lijevo) u Momjanu te Tomislav Tomac na Plešivici.
Vinari koji rabe amfore imaju poseban svjetonazor. Oni vino rade u vinogradu, a ne u podrumu. Već rezidbom, skidanjem listova i smanjivanjem prinosa uklanjanjem “viška” grozdova, vinu određuju karakter. Budući da mjesecima odležava na kožicama grožđa, vinograde ne špricaju kemijskim sredstvima. I rezultat je fantastičan. Boja podsjeća na med, mirisi na najfiniji konjak, a okus je pun i sasvim suh. Kažu da je suho vino iskreno poput gole žene jer nema sladora koji će poput odjeće sakriti mane. Vina iz amfore su apsolutno iskrena.
Takvu je iskrenost prije 20 godina tražio Slovenac Joško Gravner (na slici), čiji su vinogradi i podrum s talijanske strane granice iznad Nove Gorice. U desetak dana kušao je, kaže, oko 1000 vina i sva su bila tehnički dotjerana, ali uglavnom ista. Samo ih je nekoliko bilo posebno. A Gravner, koji se dotad proslavio bijelim vinima odnjegovanima u barriqueu, posebice sauvignonom, tražio je nešto posebno. Ono što nije našao zapadno od Brega, kako se zove položaj gdje su njegovi vinogradi, našao je istočno – podno Kavkaza. Čuo je za ta gruzijska vina proizvedena u amforama, otišao ondje kušati ih te se oduševio raskošnim okusima u kojima se prepoznaju posebnosti sorte, tla, klime i proizvođača. Ta četiri faktora čine terroir, osobinu koja velika vina izdvaja od “samo” odličnih. Gravner je iz podruma izbacio nove hrastove bačvice i vina nakon šestomjesečne fermentacije u amforama puštao da dugo sazrijevaju u velikim bačvama, a sad planira i njih zamijeniti amforama. 
Danas si to može priuštiti, ali isprva mu nije bilo lako. Legendarna je priča da ovlašteni kušači hrvatskog Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Gravnerovo vino nisu pustili u prodaju jer je, objasnili su, oksidirano. Nakon “halabuke” u specijaliziranim medijima dopustili su prodaju, ali i danas neki stručnjaci koji nisu znali da nova zvijezda svjetskog vinarstva rabi prastaru tehnologiju tvrde kako to veliko vino nije bilo dobro.
Gravnerijanstvo je i u Hrvatskoj steklo nekoliko vjernih poklonika. Marino Markežić Kabola iz okolice Momjana u Istri prvi je u Hrvatskoj počeo prodavati vino iz amfore, i to malvaziju berbe 2005., a obitelj Tomac s Plešivice prvu je amforu imala iz berbe 2007. Riječ je o mješavini chardonnaya i desetak starih plešivičkih sorti. Oba vina suradnik Roberta Parkera ocijenio je s odličnih 90 bodova. Obitelj Tomac je u amfori radila i rajnski rizling, ali još nije na tržištu, a željno se iščekuje i kušanje crvenog veltlinca, koji u amfori drži Tomčev susjed Zdenko Šember.
- Vina iz amfore nisu za svakog – tvrdi talijanski enolog Natale Favretto, specijaliziran za amfore koji je pomagao i Kaboli. Mogu ga, dodaje Favretto, raditi samo ljudi istinski posvećeni vinu, a u njemu će uživati samo potrošači koji o vinu puno znaju i razmišljaju o njemu – ljudi koje kod vina zanima suština, a ne sjaj.
Moderna vina “stara” 5000 godina
nedjelja, 10. siječanj 2010.
Sto posto prirodno, moto je pod kojim su se Zvonimir i Tomislav Tomac prije nekoliko godina počeli “igrati” i bačve djelomično zamijenili amforama. Riječ je o prastaroj tehnologiji iz Gruzije, malo prilagođen današnjem vremenu. Grožđe se nakon berbe ostavi mjesecima u amfori ukopanoj u zemlji, na stalnoj temperaturi, i samo povremeno otklopi te promiješa. Nakon što macerira i fermentira na bobicama, oko Uskrsa se vadi iz amfora, ispreša i stavi na mirovanje u velike hrastove bačve. U njima zrije oko godine i pol.
U proizvodnji vina iz amfore Tomci ne koristi ni sumpor, ni bistrila ni filtre pa je vino pomalo mutno. Zaštitna sredstva ne koriste ni u vinogradu. Grožđe za amforu beru na Starjaku, s loza posađenih prije 70-ak godina. Otprilike polovica grožđa je chardonnay, a ostalo su stare sorte poput šipelja, žutog plaveca, zelenog silvanca, neuburgera, veltlinca, kraljevine, graševine…
Vino Tomac Amfora ima iznimno jaku boju, snažne i raskošne aroma koje podsjećaju i na fine konjake, te finu svježinu. Baš mu ta kiselost može jamčiti barem pet godina odležavanja u boci tijekom kojeg će postajati sve bolje i bolje. To nije klasično vino za neko jelo, nego za posebne prilike, za razgovor ili samo za razmišljanje. Veliko vino ima i primjerenu “ambalažu”.
Tomci su nabavili posebnu bocu i dali raditi prekrasnu, elegantnu crnu etiketu sa zlatnim slovom T. Za nju su u svibnju 2010. dobili i nagradu za ambalažu Cropack. Zbog amfore, Tomci prestaju proizvoditi svoj glasoviti Chardonnay Premier. Grožđe od te sorte dijelom će koristiti u amforama, a dijelom u pjenušcima.
A prvo moderno vino iz amfore, po tehnologiji staroj 5000 godina, proizveo je glasoviti Joško Gravner, Slovenac koji živi i radi s talijanske strane granice u Goriškim brdima. U Hrvatskoj, u amforama je prvi odnjegovao vino Mirko Ivančić, rođak obitelji Tomac koji amfore i uvozi iz Gruzije. Bilo je to, međutim, samo vino za prijatelje. Nije ga prodavao. Na tržište je prvi s amforama izašao Istrijan Marino Markežić iz Momjana, poznatiji pod nadimkom Kabola. On već ima odlične malvazije odnjegovane u glinenim posudama iz berbi 2005., 2006. i 2007.
Nova vina iz starih vinograda
Srijeda, 10. rujan 2008.
U srpnju 2008., u vrijeme kad je puštao na tržište izvanredan Chardonnay Premier berbe 2005., plešivički enolog Tomislav Tomac, najbolji hrvatski mladi vinar 2007., rekao je kako prestaje raditi ovo vino o kojem su, doduše za prijašnje berbe, hvalospjevi stizali i od kritičara nesklonog hrvatskim vinima osim onih iz Istre. Tko poznaje Tomislava Tomca, neće ga iznenaditi odluka da “običan” chardonnay, kako god dobar bio, “izbaci” iz svog podruma i zamijeni ga onim odnjegovanim u amfori. Tomac sin je uvjeren da je baš proizvodnja ekstremnog vina, kakvima se proslavio talijanski Slovenac Joško Gravner, najbolji način da nastavi stazom koju je isprtio njegov otac Zvonimir. Tomislav teži vrhuncima i to svjetskima. Lokalne vinske vrhunce ova obitelj iz Donje Reke kraj Jastrebarskog odavno je dosegnula.
Još 1993. godine, Tomislav je tada bio dječarac, Zvonimir Tomac je rajnskim rizlingom kasne berbe 1992. osvojio zlatnu medalju u Ljubljani na tada jednom od najznačajnijih europskih ocjenjivanja vina. Rajnski rizling dobro podnosi vrijeme pa ne čudi što je i na kušanju ovoga ljeta to vino pokazalo da bi i danas osvajalo šampionske titule. Ima 11,7 posto alkohola i pokoji gram neprovrelog šećera, a kroz izvrsne mirise petroleja i smole, karakteristične za najbolje njemačke ili elzaške odležane rizlinge, probijaju se i mlađahne arome dunje. Da rajnskom rizlingu treba vrijeme pokazao je i onaj iz 1998. godine.
Kad smo ga napravili bio je potpuno suh i imao je previše kiselina. Gotovo da
se i nije dao piti. Zato je danas odličan – ispričao je Tomislav Tomac o vinu unatoč ozbiljnoj dobi od 10 godina ima gotovo savršenu boju te prekrasan miris. I mladi rajnski rizling, onaj iz 2007., pokazao je izvanredan potencijal, kao i sauvignon lanjske berbe koji je pravi nasljednik velikog Tomčevog sauvignona iz 2006. Taj je dvogodišnjak nakupio 15 posto alkohola i pravi je pokazatelj što ova sorta na Plešivici može dati. Osjete se nježni mirisi rajčice ili zelene paprike, kakvi dominiraju u relativno jeftinim južnoafričkim i novozelandskim sauvignonima koji su preplavili naše tržište, ali kod Tomčevog su nježno “utopljeni” u puno složenijoj aromi. Berba 2006. je u punoj formi i bit će izvanredno vino za enogastronomske užitke tijekom Božićnih i novogodišnjih blagdana. Treba ga dekantirati, dakle, istočiti u pehar prije posluživanja da se prozrači, a za potpuni užitak su mu primjerenije velike čaše, poput onih za crvena vina. U njima se mirisi mogu ljepše razviti.
I tu je kraj priče o “običnim” vinima obitelji Tomac. Chardonnay berbe 2007. prvi je koji neće biti Premier. Dijelom su ga iskoristili u pjenušcima, a najbolje grozdove ove najznačajnije svjetske sorte prepustili su sazrijevanju u amforama.
Osim najpoznatijim svjetskim sortama Zvonimir i Tomislav Tomac bave se plešivičkim vinskim nasljeđem. U zakupljenom vinogradu Starjak imaju autohtonog žutog plaveca, šipelja i lipovine. U tom je vinogradu Tomislavov šukundjed Leksa Ivančić 1932. godine sadio i danas rijetke crveni veltlinac i štajersku belinu, te kraljevinu, graševinu, muškat otonel, pinot sivi, zeleni silvanac i traminac. Tomci ovaj vinograd obrađuju kako se obrađivalo nekada, samo uz korištenje prirodnih preparata, te posebnu pozornost posvećuju čak i travi koja raste među trsjem. Nakon košnje je ostavljaju u vinogradu jer i trava, kaže Tomislav, može utjecati na arome vina. Prvu su berbu imali 2006. i dobili neobično vino tamne boje i mirisa koji podsjećaju na najbolje konjake. I ovo vino njeguju u amfori, a lani su u najam uzeli još jedan stari vinograd i nadaju se da će grožđe iz njega dati još bolje vino.
Vino.hr online vinoteka