Taj glineni ćup, kako se mnogi rugaju amforama, doista vinu daje posebne arome. Isti miris pakline, odnosno smole po kojoj su ime dobili Paklinski otoci kraj Hvara, širio se iz čaše vina Chatoneuf du Pape iz 1995. i Amfore Tomac 2007. Kao da je šest mjeseci gline podalo plešivičkom vinu zrelost koju je ono iz doline Rhone skupljalo 16 godina.
Uživali smo 12. kolovoza 2011. uspoređujući ta dva vina na roštiljadi koju su Zvonimir i Tomislav Tomac pripremili za Christiana Zwickerta, Elzašanina koji radi u vinariji La Font du Loup iz doline Rhone. Na slici dolje je u sredini, među vlasnicima vinarije (par s desna) i ostalom ekipom tvrtke. Čovjek je lani kušao Tomčev rajnski rizling u Opatiji pa pohitao podno Plešivice da upozna ljude koji su to vino napravili. Ove godine posjetio ih je ponovno i uživali smo u nekoliko njegovih, malo više Tomčevih vina te dva (k)rasna plavca: Dingaču Bura i Postupu Mare.
Počelo je sa znanim domaćinovim pjenušcima Rose i Classic te eksperimentom, šampusom od chardonnaya i žutog plavca koji je četiri godine odležao na kvascima i šest mjeseci se smirivao nakon degoržiranja.
- Ne znamo još hoćemo li ga dati na tržište – rekao je Tomica Tomac za fantastično zreli pjenušac s prekrasnim oksidativnim notama koji je Christiana podsjetio na velike Blanc de Blancs šampanjce, a meni neodoljivo nalikovao na jedan od mojih pjenušavih favorita – brutalno suhi Lanson Black Label.
Uz ajngemahtec smo pili mladi rizling kojem su Tomci prvi puta ostavili 7 grama neprovrelog šećera i dobili vino uravnotežene slasti i kiseline. Neobičan im je i mladi sauvignon. Njihova vina od ove sorte nikad nisu prštala aromama, štoviše, trebalo je čaše grijati dlanovima da bi ih “pronašli”. Sad su po prvi puta napravili onaj tipični ljetni, osvježavajući i odmah prepoznatljivi sauvignon. Takva je bila godina, kažu, kao da ni sami nisu sigurni koji je put pravi. Nema dobre i loše godine, samo dobrih i loših vina, podsjetili smo se odmah riječi Joška Gravnera, talijanskog Slovenca koji je Tomcima, a i meni (ne sramim se toga jer u Gravnerove sljedbenike spadaju i Clai, Roxanich, Kabola, Movia…), preokrenuo shvaćanje bijelih vina. Nisu ni Tomci rekli da je godina bila loša. Ali bila je “takva”.
Popili smo i posljednji Tomčev chardonnay, berbu 2009. Fino vino kojem treba još koja godina. Treba ga i čuvati jer lani je sav chardonnay završio u pjenušcima i to je plan za ubuduće. Malo pod mjehuriće, malo pod zemlju, u amforu. Slavnog Chardonnaya Premier više neće biti.
A potom je počeo vatromet. U čašama su se izmjenjivali raskošan bijeli Chateau de la Font du Loup 2007., vino proizvedeno samo u 3000 boca koje u podrumu stoji 25 eura s dvije Tomčeve amfore. Prva iz iste godine, od chardonnaya i desetak starih plešivičkih sorti, i slične cijene, te druga iz 2009., od rajnskog rizlinga. Bi je to uvod u prava, dakle crna vina Chateauneuf du Pape. Prvi crni Chateau de la Font du Lou bio je iz 2009. Vino od 80 posto grenachea, 15 posto syraha i 5 posto mourvedrea ima 14,5 posto alkohola i izvrsnu svježinu za, rekao je Christian, vruću godinu uz Rhoneu. Malo je bilo vremena za priču jer je stiglo takvo vino, ali iz 1995. Senzacionalno, zrelo, a svježe, nema tereta godina, samo fina patina. Samo se malo na boji vide godine. To sam zapisao, a još pamtim onaj miris pakline. I baš me razveselilo što sam ga otkrio i u vinima iz amfora pa ih “smijem” uspoređivati s ovim kapitalcem. Christian nas je počastio i s za Chateauneuf du Pape jedinstvenim proizvodom, vinom samo od syraha berbom 2009. koje su imali samo 2500 boca i, ponosno je rekao, ni Robertu Parkeru je nisu dali da ga kuša.
- On to ne bi razumio – rekao je Christian za vino koje su u ovom tisućljeću radili svake neparne godine osim 2001., a najmlađi u podrumu stoji 40 eura.
Nakon toga otvorili smo Buru i Mare berbe 2008. Volim taj miris mora, odnosno kamena izvađenog iz mora u oba vina, ali smetalo me što je Burino polusuho. Mare je pak suhi plavac, ali 15,7 posto alkohola podosta udara već u nos. Mislio sam da ovako nešto neću nikad ni pomisliti, ali moram čak i napisati: Daleko su, nažalost, naši plavci od elegancije Chateauneuf du Papea kao što je i Pelješac daleko od tog mjesta uz veliku francusku rijeku.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Postova tagirano ‘rizling’
Isti miris u Amfori 2007. i Chateauneuf du Papeu 1995.
petak, 12. kolovoz 2011.Stigao rizling iz amfore, pripremaju i pjenušac
Srijeda, 3. kolovoz 2011.
Izvanredan je, što drugo za ranski rizling iz amfore obitelj Tomac može reći Bakhov sin kojem je rizling najdraža sorta, a duga maceracija bijelih vina najdraža vinska tehnologija. Sam rizling teško je prepoznati u ovom vinu berbe 2009. koje je netom napunjeno u boce, a nisam siguran može li se već i kupiti, osim, naravno, u vinariji u Donjoj Reki kraj Jastrebarskog. Zbog sorte, a možda i zbog mladosti, vino je oštrije, možda je bolje reći odrješitije od “obične”, prve Amfore koju su tata Zvonimir i sin Tomislav Tomac (na slici) napravili od chardonnaya i desetak starih plešivičkih sorti berbe 2007. Sve ostalo, raskošan miris, puni okus i potpuna suhoća, je kao i kod “stare” Amfore. Nisam ih još imao priliku kušati usporedno, no kod vina iz amfora stalno mi se događa da mi je svako novo koje probam bolje od onih prijašnjih. Možda i zato što se ta vina iz mjeseca u mjesec jako mijenjaju. Tako me 2008. oduševila Kabolina Malvazija amfora 2005. Isti dan kušao sam iz bačava i berbe 2006. pa 2007. i svaka od njih mi je dala naslutiti da će biti bolja od prethodne. 
Potom je izašla prva Tomčeva koja mi je postala favorit i to je bila do ovog proljeća kad sam u Momjanu iz bačve kušao Kabolinu 2008. No Tomci su ponovno “poveli” na slučajnom susretu u srpnju 2011. sa Zvonimirom Tomcem u samoborskom kafiću Tin, čiji vlasnik Marijan Žganjer također ima odlična vina, a preporuke iz berbu 2010. su sauvignon te bijeli cuvee graševine, chardonnaya, sauvignona i žutog muškata. Kušali smo tamo i fini Žganjerov Rose od cabernet sauvignona, mladi “pravi” crni cabernet te uobičajeno fini chardonnay, a Rizling Amfora bio je kruna ugodnog poslijepodneva u dobrom društvu. Zvonimir Tomac tom je prilikom najavio i iznenađenje: Vjerojatno prvi svjetski pjenušac od baznog vina maceriranog u amfori. A pjenušci su mi treća vinska ljubav. Pa kako da prema tom vinu budem objektivan?
Nova vina iz starih vinograda
Srijeda, 10. rujan 2008.
U srpnju 2008., u vrijeme kad je puštao na tržište izvanredan Chardonnay Premier berbe 2005., plešivički enolog Tomislav Tomac, najbolji hrvatski mladi vinar 2007., rekao je kako prestaje raditi ovo vino o kojem su, doduše za prijašnje berbe, hvalospjevi stizali i od kritičara nesklonog hrvatskim vinima osim onih iz Istre. Tko poznaje Tomislava Tomca, neće ga iznenaditi odluka da “običan” chardonnay, kako god dobar bio, “izbaci” iz svog podruma i zamijeni ga onim odnjegovanim u amfori. Tomac sin je uvjeren da je baš proizvodnja ekstremnog vina, kakvima se proslavio talijanski Slovenac Joško Gravner, najbolji način da nastavi stazom koju je isprtio njegov otac Zvonimir. Tomislav teži vrhuncima i to svjetskima. Lokalne vinske vrhunce ova obitelj iz Donje Reke kraj Jastrebarskog odavno je dosegnula.
Još 1993. godine, Tomislav je tada bio dječarac, Zvonimir Tomac je rajnskim rizlingom kasne berbe 1992. osvojio zlatnu medalju u Ljubljani na tada jednom od najznačajnijih europskih ocjenjivanja vina. Rajnski rizling dobro podnosi vrijeme pa ne čudi što je i na kušanju ovoga ljeta to vino pokazalo da bi i danas osvajalo šampionske titule. Ima 11,7 posto alkohola i pokoji gram neprovrelog šećera, a kroz izvrsne mirise petroleja i smole, karakteristične za najbolje njemačke ili elzaške odležane rizlinge, probijaju se i mlađahne arome dunje. Da rajnskom rizlingu treba vrijeme pokazao je i onaj iz 1998. godine.
Kad smo ga napravili bio je potpuno suh i imao je previše kiselina. Gotovo da
se i nije dao piti. Zato je danas odličan – ispričao je Tomislav Tomac o vinu unatoč ozbiljnoj dobi od 10 godina ima gotovo savršenu boju te prekrasan miris. I mladi rajnski rizling, onaj iz 2007., pokazao je izvanredan potencijal, kao i sauvignon lanjske berbe koji je pravi nasljednik velikog Tomčevog sauvignona iz 2006. Taj je dvogodišnjak nakupio 15 posto alkohola i pravi je pokazatelj što ova sorta na Plešivici može dati. Osjete se nježni mirisi rajčice ili zelene paprike, kakvi dominiraju u relativno jeftinim južnoafričkim i novozelandskim sauvignonima koji su preplavili naše tržište, ali kod Tomčevog su nježno “utopljeni” u puno složenijoj aromi. Berba 2006. je u punoj formi i bit će izvanredno vino za enogastronomske užitke tijekom Božićnih i novogodišnjih blagdana. Treba ga dekantirati, dakle, istočiti u pehar prije posluživanja da se prozrači, a za potpuni užitak su mu primjerenije velike čaše, poput onih za crvena vina. U njima se mirisi mogu ljepše razviti.
I tu je kraj priče o “običnim” vinima obitelji Tomac. Chardonnay berbe 2007. prvi je koji neće biti Premier. Dijelom su ga iskoristili u pjenušcima, a najbolje grozdove ove najznačajnije svjetske sorte prepustili su sazrijevanju u amforama.
Osim najpoznatijim svjetskim sortama Zvonimir i Tomislav Tomac bave se plešivičkim vinskim nasljeđem. U zakupljenom vinogradu Starjak imaju autohtonog žutog plaveca, šipelja i lipovine. U tom je vinogradu Tomislavov šukundjed Leksa Ivančić 1932. godine sadio i danas rijetke crveni veltlinac i štajersku belinu, te kraljevinu, graševinu, muškat otonel, pinot sivi, zeleni silvanac i traminac. Tomci ovaj vinograd obrađuju kako se obrađivalo nekada, samo uz korištenje prirodnih preparata, te posebnu pozornost posvećuju čak i travi koja raste među trsjem. Nakon košnje je ostavljaju u vinogradu jer i trava, kaže Tomislav, može utjecati na arome vina. Prvu su berbu imali 2006. i dobili neobično vino tamne boje i mirisa koji podsjećaju na najbolje konjake. I ovo vino njeguju u amfori, a lani su u najam uzeli još jedan stari vinograd i nadaju se da će grožđe iz njega dati još bolje vino.
Da nije bilo razbojnika, ne bi bilo ni kasnih berbi
ponedjeljak, 10. ožujak 2008.Šef podruma je 1775. pošao po dozvolu za berbu. Oteli su ga lopovi. Kad se oslobodio, grožđe je već napala plijesan. Jadni “kellermeister” danas slavnog podruma Johhanisberg je tako zaslužan za prvu kasnu berbu. Grožđe je zarazila plijesan, Botrytis cinerea, koja nagriza kožicu bobica i može upropastiti nezrelo grožđe. Kad napadne bobice s dovoljnom količinom sladora, oplemenit će vino. Grožđe opljačkanog šefa podruma bilo je dovoljno zrelo pa su kasne berbe učestale i sljedećih godina. Danas imamo i izbornu berbu grozdova, izbornu berbu bobica i izbornu berbu prosušenih bobica. To su najčešće kategorije predikatnih vina Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske.
A svako vino dvorca Johhanisberg ima drukčiju boju na kapici butelje. Žuta su vina koja bi mi nazvali kvalitetnima. Crvena su bolja vina s oznakom kabinett, zelena kasne berbe, a srebrna vina od probranoga grožđa s najboljih položaja. Ružičastu trakicu imaju vina izborne berbe, ružičasto-zlatnu izborne berbe bobica, a zlatnu izborne berbe prosušenih bobica (na njemačkom trockenbeerenauslese). Ledene berbe, vina od grožđa branog i prešanog na minus sedam stupnjeva, imaju plavu oznaku. Ledena berba je marketinški najzanimljivije predikatno vino, ali kvalitetom obično zaostaje za izbornom berbom prosušenih bobica. U Hrvatskoj takva vina najbolje radi podrum Kutjevo. Dobre odložene berbe rade i Ivo Enjingi te neki plešivički i međimurski vinari. Za njih se, čak i za izborne berbe prosušenih bobica, specijalizirao i zagorski vinar Boris Drenški.
Vino.hr online vinoteka