Do njega se stiže tunelom u kojem se dva automobila ne mogu mimoići, a na njemu tri sunca sjaje i hrane grozdove plavca malog: prvo sja s neba, drugo se odbija od mora, a treće od kamena. On je Dingač, najpoznatiji hrvatski vinogradarski položaj s kojeg nikako da stignu vina u kakvima bismo željeli uživati.
Dingač je i ime poljoprivredne zadruge iz Potomja, s druge strane brda, koja se već desetljeće muči i životari na rubu stečaja.
Prije 15-ak godina zadruga je grožđe s položaja čije ime nosi plaćala i 40 kuna po kilogramu. Ili, barem, obećavala da će platiti. S tako skupim grožđem jasno je da zašto je butelja vina koje treba odležati najmanje tri godine stajala 150, pa i 200 kuna. Istodobno je stizalo sve više novih vinara. Neki su nudili bolja vina od zadruge, drugi jeftinija i na tržištu se odjednom našlo gotovo 20 etiketa na kojima je pisalo Dingač, a svako je vino bilo “na svoju stranu”. I tu je problem s Dingačem, veći nego što su svađa zadruge s dugogodišnjim partnerom Badelom i “razvod”, dugovi, prijetnje stečajem, pa ponovni razgovori s bivšim partnerom. Sve će se to riješiti, ali mi kupci i dalje nećemo znati što će nas dočekati u čaši kad otvorimo bocu na kojoj piše Dingač.
U slavnim vinorodnim regijama velikih vinskih zemalja proizvođači su dogovorili standarde za vina pa se tako u Toskani, na primjer, zna kakvo mora biti grožđe i od kojih sorata za vino chianti, kakvo za chianti classico, a kakvo za Brunello di Montalcino. Zna se i kako koje vino treba njegovati te koliko ono mora sazrijevati.
Za Dingač neki koriste samo zrelo grožđe, neki i prezrelo. Neki rade suho vino, drugi polusuho. Neki ga njeguju u bačvicama, drugi u bačvama, a neki samo u posudama od inoksa. U prosincu smo uživali u Dingaču 1995. Vedrana Kiridžije koji nije vidio drvene bačve. I bio je izvrstan.
Dakle, vinari se moraju dogovoriti kakav Dingač treba biti. Ili kakav žele. Ili kakve žele, jer mogu to biti i dva Dingača, kao što Chianti ima “classico” inačicu. Trebaju se dogovoriti i o načinu uzgoja grožđa, da ga genijalci ne nastave dizati na žicu, ali i o granicama Dingača. Novi vinogradi se sade, a grožđe koje je visoko iznad mora više neće dobiti tri sunca, nego samo dva. I kad se to dogovore, riješit će se i problem zadruge. Zašto? Zato što će dobro vino moći prodati pa tako i vratiti dugove. A mi ćemo uživati u velikim vinima i pjevati: Lijepo ime Dingač, volimo ga mi!
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Dingač, lijepo ime Dingač, on nam snagu daje, volimo ga mi…
7. siječanj, 2017.Sjajan oproštaj od 2016. s devet boca velikog podruma Haut-Brion
6. siječanj, 2017.
O dobrim vinima se priča, a o iznimnima se šuti, rekla je jednom prilikom poznata hrvatska sommelierka Daniela Kramarić. Imala je pravo, sudeći po tišini na kraju kušanja vina glasovitog bordoškog podruma Haut-Brion u zagrebačkoj vinoteci Svijet vina.
Puna je voća, začina, fine crne čokolade, zemljanih tonova i nadasve mladosti bila boca Château Haut-Briona 2012. Mješavina merlota (65,5 posto) i cabernet sauvignona s dva posto cabernet franca izazvala je šutnju. To je vino pred kojim je najmanje 30 godina ugodnog putovanja kroz vrijeme. Svi najpoznatiji svjetski kritičari dodijelili su mu 95 bodova ili više na listi do 100 i hvalili njegovu punoću, koja nije karakteristična za bordoška vine te berbe. Mnogi će reći da je vino puno premlado. To je istina, ali ne znači da ga ne treba piti. U svakom se gutljaju dugo uživa i pitanje je tko će i kad imati priliku probati ga ponovno.
Kvaliteta, nažalost, košta. Butelja je gotovo 6300 kuna.
I dok se o najboljem vinu slavnog podruma, koje se kušalo posljednje, radosno šutjelo, o prvom se veselo razgovaralo. Bio je to Clarendelle blanc 2015., klasični bijeli Bordeaux, što znači da je mješavina semillona i sauvignon blanca, a ima i malo još jedne mirisne sorte muscadelle. Miriše klasično sauvignonski, po zelenom povrću i cvijeću, a okus mu je pun, kremozan, topao i dobar za različitu hranu.
- Odličan je za pijuckanje. Lagan, a traje. Ima i dobru cijenu – rekao je sommelier Siniša Lasan iz dubrovačkog restorana Proto.
Ta je butelja 140 kuna, manje od mnogih pošipa, komentiralo se, a malo je pošipa koji se kvalitetom s ovim vinom mogu mjeriti.
Pomalo je nezapaženo prošao Clarendelle rosé 2015. Možda zbog kvalitete bijelog ili zato što je bilo dosta hladno. Riječ je o ozbiljnom ružičastom vinu od tri bordoške crne sorte, čak pomalo taničnom, koje bi se moglo lijepo točiti na čaše, a cijena mu je 105 kuna.
Odlično za posluživanje čaše je i Clarendelle rouge 2012., svojevrsno ljetno crno vino.
Uslijedile su tri berbe vina La Chapelle de la Mission Haut-Brion s imanja preko puta “glavnog” Haut-Briona. U berbama 2012. i 2010. dominira cabernet sauvignon, a u 2011. merlot. Potonje je vino zato nježnije, a prva dva su poprilično divlja i s vrlo velikim potencijalom starenja, posebno berba 2010. Ta osobina ima i svoju cijenu jer je 2010. skuplja od 2000 kuna, a ostale berbe su između 700 i 800.
Potom smo se iz kapelice (La Chapelle) “preselili” u dvorac (Château Haut-Brion) i kušali drugu etiketu.
Gotovo svaki bordoški château ima elitno vino i Berba 2005. zove se Château Bahans Haut-Brion, a 2010. Château Clarence Haut-Brion u čast Clarencea Dillona, koji je imanje Haut-Brion kupio 1935.
- Mirišući ga, napiješ se. Kad bih mogao uzeti esenciju tog mirisa pa svako jutro uživati u njemu, bilo bi dovoljno – razmišljao sam o još jednom vinu pred kojim je možda i više godina nego preda mnom. Bilo je to predzadnjeg dana 2016., ali gotovo svi okusi i mirisi ostali su u glavi i u prvim danima 2017.
- Nakon izvrsnih vina iz Champagne, Burgundije i Provanse, uvezli smo i ozbiljan Bordeaux u ponudi. Time je završeno naše širenje Francuskom – rekao je Dino Kušen, vlasnik tvrtke Akrobat, čija je ova vinoteka u Boćarskom domu, i najavio novo ime iz Italije. Bit će to vina Gianfranca Soldere, koji je 1972. u toskanskome Montalcinu osnovao imanje Case Basse. Danas ima 23 hektara vinograda i radi slavna vina Brunello di Montalcino, gotovo uvijek kao riservu, što znači da odležavaju u podrumu pet-šest godina prije izlaska na tržište.
Vino tjedna je pun, svjež i skladan Syrah Korlat berbe 2012. iz Benkovca
5. siječanj, 2017.
Intenzivnu rubinski crvenu boju, fine voćne mirise i dobro uklopljeno drvo ima Syrah Korlat 2012. Pun je, gust, kompleksan i svjež, živih i uglađenih tanina, snažnog tijela i okusa koji dugo traje. Ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili su mu četiri zvjezdice i titulu vina tjedna, a preporučili su ga uz biftek ili janjetinu. U Roto Dinamicu butelja stoji 78,61 kunu.
U konkurenciji su bili i ugodan pjenušac voćnog mirisa i skladnog okusa Millesimato Prosecco Superiore 2015. Brut vinarije Villa Sandi iz talijanske regije Veneto (Miva, 69,50 kuna), Merlot 2015. Ivice Peraka iz Kutjeva (Vrutak 48 kuna) te Grimalda crno 2013., mješavina merlota i terana istarskog vinara Ivice Matoševića (Roto Dinamic, 122, 49 kuna).
Je li 2016. najavila ozbiljan povratak mladim vinima?
31. prosinac, 2016.
Mlado vino je djelomično ili potpuno provrelo i nije prošlo cjelovitu tehnološku obradu, stoji u hrvatskom Zakonu o vinu.
Desetljećima je jedino mlado vino koje se svake godine moglo kupiti u Hrvatskoj bio portugizac, i to ponajprije onaj s Plešivice. Punili su ga sporadično u nekim vinarijama Slavonije i Podunavlja, no brzo odustajali.
U berbi 2015. šibenska Vinoplod Vinarija je od merlota, vranca i plavke napravila vino Mlado, ali ove godine nisu ga ponovili. Zato je Feravino nastavilo s proizvodnjom Mlade koju su, također 2015., napravili od frankovke. Ovogodišnja Mlada pokupila je i poprilično dobre kritike.
- Odlikuje se lijepom živahnom purpurno rubin crvenom bojom. Miris je intenzivan, elegantan i fin. Isprva se javljaju malina i višnja, kasnije dolazi nota jagode, a potom malo začina i čokolade. Vino je suho, djelomično toplo i mekano, a krase ga i dobra svježina, fini i sitni tanini pa se lijepo pije – napisao je o Mladoj naš slavni sommelier Emil Perdec, a ja sam je već preporučivao uz uobičajena jesenska jela s kobasicama ili suhim mesom te kiselim kupusom. Pristajat će i novogodišnjem odojku, a butelja je u Vrutku oko 25 kuna.
Na sličnom je tragu i Srijemski mladac. To vino rade Iločki podrumi od frankovke i portugisca te ga prodaju u svojim vinotekama širom Hrvatske. Ima relativno niske alkohole, 12,2 posto, izraženije kiseline, a litra je 20 kuna.
Po cijeni je tu otprilike i ponajbolji ovogodišnji portugizac. Litrena boca je u Vrutku 22 kune.
Hrvatska mlada crvena vina često se, ali krivo, uspoređuju s najpopularnijim svjetskim mladim vinom koje se zove Beaujolais nouveau. Ono se radi od sorte gamay tehnologijom karbonske maceracije. Cijele bobice stavljaju se u tankove uz dodatak ugljikova dioksida pa pucaju i sok fermentira bez dodira s čistim kisikom što mu zadržava svježinu. Naša mlada vina proizvode se klasično – prešaju pa fermentiraju. Grožđe se ranije bere i ranije su spremna za uživanje. No treba ih popiti prije proljeća.
Vino.hr online vinoteka