Do njega se stiže tunelom u kojem se dva automobila ne mogu mimoići, a na njemu tri sunca sjaje i hrane grozdove plavca malog: prvo sja s neba, drugo se odbija od mora, a treće od kamena. On je Dingač, najpoznatiji hrvatski vinogradarski položaj s kojeg nikako da stignu vina u kakvima bismo željeli uživati.
Dingač je i ime poljoprivredne zadruge iz Potomja, s druge strane brda, koja se već desetljeće muči i životari na rubu stečaja.
Prije 15-ak godina zadruga je grožđe s položaja čije ime nosi plaćala i 40 kuna po kilogramu. Ili, barem, obećavala da će platiti. S tako skupim grožđem jasno je da zašto je butelja vina koje treba odležati najmanje tri godine stajala 150, pa i 200 kuna. Istodobno je stizalo sve više novih vinara. Neki su nudili bolja vina od zadruge, drugi jeftinija i na tržištu se odjednom našlo gotovo 20 etiketa na kojima je pisalo Dingač, a svako je vino bilo “na svoju stranu”. I tu je problem s Dingačem, veći nego što su svađa zadruge s dugogodišnjim partnerom Badelom i “razvod”, dugovi, prijetnje stečajem, pa ponovni razgovori s bivšim partnerom. Sve će se to riješiti, ali mi kupci i dalje nećemo znati što će nas dočekati u čaši kad otvorimo bocu na kojoj piše Dingač.
U slavnim vinorodnim regijama velikih vinskih zemalja proizvođači su dogovorili standarde za vina pa se tako u Toskani, na primjer, zna kakvo mora biti grožđe i od kojih sorata za vino chianti, kakvo za chianti classico, a kakvo za Brunello di Montalcino. Zna se i kako koje vino treba njegovati te koliko ono mora sazrijevati.
Za Dingač neki koriste samo zrelo grožđe, neki i prezrelo. Neki rade suho vino, drugi polusuho. Neki ga njeguju u bačvicama, drugi u bačvama, a neki samo u posudama od inoksa. U prosincu smo uživali u Dingaču 1995. Vedrana Kiridžije koji nije vidio drvene bačve. I bio je izvrstan.
Dakle, vinari se moraju dogovoriti kakav Dingač treba biti. Ili kakav žele. Ili kakve žele, jer mogu to biti i dva Dingača, kao što Chianti ima “classico” inačicu. Trebaju se dogovoriti i o načinu uzgoja grožđa, da ga genijalci ne nastave dizati na žicu, ali i o granicama Dingača. Novi vinogradi se sade, a grožđe koje je visoko iznad mora više neće dobiti tri sunca, nego samo dva. I kad se to dogovore, riješit će se i problem zadruge. Zašto? Zato što će dobro vino moći prodati pa tako i vratiti dugove. A mi ćemo uživati u velikim vinima i pjevati: Lijepo ime Dingač, volimo ga mi!