Jadranski otok Korčula dom je jedinstvenog vina koje je savršeno za ispijanje nakon dana provedenog u slikovitim otočkim naseljima te na prekrasnim plažama, napisala je Mary Novakovich u internetskom izdanju britanskog lista The Guardian. Nahvalila je plaže Bilin žal, Pržina i Tatinja, a to jedinstveno vino koje spominje je grk. I nije riječ o jednom vinu, nego o tri.
- Odličan uvod u vino koje sam došla kušati u Hrvatsku bio je suhi grk, bijelo vino od sorte koja ne raste nigdje drugdje na svijetu. Čudna je i po tome što je samo ženskog spola, za razliku od većine sorata vinove loze koje su dvospolne, pa treba drugu sortu u vinogradu za oplodnju. Iz vinarije Bire sam biciklom otišla u vinariju Zure u kojoj su Ivan i Marko Batistić napravili pjenušavi grk, a imaju i desertnu verziju, vino koje u Dalmaciji zovu prošek i nalikuje mađarskim tokajcima – napisala je Mary te dodala da joj se dopao i crnjak Rebellion, od cabernet sauvignona, merlota, syraha, alicante bouscheta i plavca malog, kao i da su sva ta fina vina lijepo pristajala plati s hobotnicom, lokalnim sirevima te pršutom. 
Posjetila je i Čaru i Smokvicu te uživala u pošipu koji je opisala kao bijelo vino s više cvjetnih aroma nego što ih ima grk.
Nije, čini se, imala priliku kušati dva najzanimljivija korčulanska bijela vina. Prvo je grk s kamena koji radi Frane Milina Bire na položaju Defora nedaleko od Lumbarde, a drugo pošip iz amfore. Grožđe za njega je Ante Milina iz Smokvice 2015. uzgojio u vinogradu Njivica na južnoj strani otoka. Šest mjeseci je bio u amfori, ukopanoj glinenoj posudi, a potom sazrijevao u 600-litarskim bačvama. Na tržištu je odnedavno.
- To je izuzetno, slojevito vino, a iznimno pitko. Vrlo dobro je izbalansirano i sortno prepoznatljivo, unatoč dugoj maceraciji u amfori – opisao je pošip iz amfore Siniša Lasan, sommelier dubrovačkog restorana Proto i jedini sudac iz Hrvatske na ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter.
To kompleksno vino, čini mi se da je i prvo dalmatinsko odnjegovano u amfori, Ante Milina napravio je u čast 50. obljetnice proglašenja pošipa vrhunskim vinom. Bilo je to prvo bijelo vino u bivšoj državi u kategoriji koja se tad nazivala čuvenom. Poklopilo se da je pošip 1965. proglašen vrhunskim 1967. godine i da je Ante Milina 2015. uzgojio dovoljno zdravo grožđe za polugodišnju maceraciju u amfori te da je to vino na tržište izašlo 2017. godine.
A moći će se kušati još do subote, dokad traju Dani pošipa, odnosno Dani otvorenih vrata u vinarijama Smokvice i Čare. Otvorene su za posjetitelje od 19 do 21 sat. Završna priredba Dana pošipa je druženje sa svim vinarima na Noći vina u nedjelju, 6. kolovoza, u Brni nedaleko od Smokvice.
Korčula je posebna i po poprilično velikim nasadima rukatca, kako na crnom otoku zovu bijelu sortu u drugim dijelovima Dalmacije poznatu kao maraština. Dugo se smatralo kako je i rukatac autohtona korčulanska sorta, no geni su pokazali da je riječ o trećoj hrvatskoj malvaziji. Osim istarske i dubrovačke, tako imamo i ovu koju u Italiji zovu malvasia lunga i malvasia del Chianti. Sazrijeva kasno, nakuplja puno sladora i prikladna je za proizvodnju slatkih vina.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
The Guardian hvali korčulanske bijele plaže i bijela vina od grka i pošipa
5. kolovoz, 2017.Pet zvjezdica impresivnom vinu Red 2011. istarske vinarije Meneghetti
4. kolovoz, 2017.
Lijepo razvijenog mirisa, mekanog okusa, uglađenih tanina i čvrste kičme je Red 2011., mješavina merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca istarske vinarije Meneghetti. Ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili su mu pet zvjezdica (najmanje 95 od 100) i preporučili ga uz najfinija mesna jela ili u meditativnom raspoloženju. Veliko vino ima i cijenu. U PZ Dropi-AVT butelja stoji 330 kuna.
Četiri zvjezdice osvojio je aromatičan slovenski Furmint 2015. Seven numbers Single Vineyard. Skladno bijelo vino od naše sorte moslavac radi vinarija Puklavec Family Wines iz Ormoža, a u Vrutku je 55 kuna.
Tri zvjezdice zaslužili su Pinot crni 2013. Vlade Krauthakera, vino usklađene slanoće, slasti i kiselosti (82,50 kuna u vinariji) te Via Diagonalis 2016. selected white, mješavina pet sorata bugarske vinarije Castra Rubra (Vrutak, 65 kuna). 
Jeftinim rinfuznim vinom napunili milijune butelja pa ih skupo prodali
4. kolovoz, 2017.
Francuska policija uhitila je direktora divovske tvrtke Raphaël Michel, koja kupuje jeftina vina širom Francuske i u Južnoj Americi te ih puni u velika pakiranja, zbog sumnje da je dio punio u butelje i prodavao ih pod etiketom Châteauneuf-du-Pape. To je zaštićena oznaka izvornosti za odlična, većinom i vrlo skupa vina iz doline rijeke Rhone. 
Prijevara je trajala četiri godine i navodno je prodano gotovo četiri milijuna sanduka vina. Sanduk je međunarodna “mjera” za vina, pakiranje u koje stane 12 butelja, što znači da je na tržištu završilo više od 40 milijuna boca. Istraga je počela lani, a informacije o njezinim rezultatima su vrlo šture. Iscurilo je samo da u prijevaru nisu uključeni lokalni proizvođači grožđa i vina, no njima je, definitivno, napravljena najveća šteta. Châteauneuf-du-Pape oznaka je koja govori da je grožđe za to vino iz okolice istoimenoga gradića, ali i da se bijela i crna vina mogu raditi od bijelog i crnoga grožđa. Glasoviti su crnjaci s tim imenom koji se danas ipak rade samo od 13 dopuštenih crnih sorata. Može se koristiti samo jedna ili svih 13, a u većini vina dominiraju grenache, syrah i mourvèdre. Zastupljeniji od ostalih još je i cinsault. Dio vina završio je na tržištu i pod zaštićenom oznakom Côtes du Rhône. To je šire područje nego Châteauneuf-du-Pape, a to znači da su i vina u pravilu niže kvalitete.
Francuski sustav označavanja vina je piramidalan. Najbolja vina imaju oznaku najmanjeg područja, često je riječ o samo nekoliko hektara s kojih stiže sirovina za najcjenjeniju kapljicu. U pravilu se, osim u Alsaceu koji ima njemački način označavanja, ne navodi sorta jer kupci po imenu područja znaju od kojeg je grožđa vino. Zato je vinare iz doline Rhone najviše i potreslo to što su nazivi njihovih zaštićenih područja završili na vinima od grožđa iz manje cijenjenih francuskih regija te iz Čilea i Argentine. Hoće li, i koliko, naštetiti tvrtki Raphaël Michel osnovanoj još 1899. tek će se vidjeti. Oni zasad ne potvrđuju niti ne poriču optužbe, samo se brane tvrdnjom da su vina koja su stigla na tržište bila zdravstveno ispravna.
Iako je riječ o desecima milijuna boca, što znači da je prijevara teška više stotina milijuna eura, nije dosegla publicitet slučaja Rudy Kurniawan. Taj Amerikanac rođen u Indoneziji, čiji je otac bio Kinez, bio je 2006. predstavljen kao vlasnik najveće vinske zbirke na svijetu. Kupovao je i prodavao neočekivane količine rijetkih vina na dražbama. Pričali su da može nabaviti svaku bocu koju netko poželi. Nakon što su ga 2012. uhitili, pokazalo se da je potiho kupovao goleme količine jeftinijih vina i na njih lijepio etikete glasovitih vinarija. Neki od najzvučnijih lažnjaka koje je prodao su jeroboam (boca od pet litara) bordoškog vina Château Mouton-Rothschild iz 1945. za 48.259 dolara te šest boca burgundijskog Domaine Georges Roumier Bonnes Mares berbe 1923. za 95.000 dolara. Osuđen je na 10 godina zatvora. U Hrvatskoj prijevara takvih razmjera nije bilo. Potvrđena je samo prodaja 36.304 litre nepoznatog vina u bocama kutjevačke graševine 2004. Godinama se pričalo da se na Pelješac vozi vino u cisternama pa puni kao Dingač, te pitalo ima li u Vrbničkom polju dovoljno žlahtine za sve boce koje se tijekom godine popiju, no ozbiljnijih istraga nije bilo. Barem se za njih ne zna.
Ljubav graševine i rajnskog rizlinga lijepo se razvila u kleti u Ludbregu
29. srpanj, 2017.
Nezgodno je uspoređivati graševinu i rizling jer ih neki i danas miješaju zbog nezgodnog korištenja naziva welschriesling, olaszrizling, riesling italico i talijanski rizling u mnogim zemljama, a prije nekoliko desetljeća i kod nas za sortu s bobicama veličine graška koja s kraljem bijelih vina nema veze. Prije dvije godine, kušajući prvi put Graševinu Velike berbe 2011. Iločkih podruma, nisam odolio i napisao sam da je rizlingasta, u najboljem smislu te riječi. 
Mjesec-dva poslije stigla nam je na ocjenjivanje za Vinske zvijezde, na kojem je svojila 95 od 100 bodova. Ne znajući što je u čaši, zabilježio sam kako je riječ o rizlingu. Drugi put mi je to palo napamet u kleti Stručić u Ludbregu. Sanja i Tomislav ponudili su klasičnu mladu, po jabuci prepoznatljivu i podneblju primjereno svježu, laganu graševinu 2016. i, uz nju, eksperiment iz iste berbe: graševinu koju njeguju na finom talogu u bačvi. I ta je graševina rizlingasta. Dosta se, naravno, osjete kvasci, ali kroz njih se probijaju sočna sortna zelena jabuka te agrumi poput gorkastoga grejpa i ljutkaste limete, čiji su mirisi česti u dobrim rizlinzima.
- Berba je bila 20. listopada. Bobice su skinute s peteljki i macerirale su u svojem soku osam sati. Samotokom je ispunjeno oko 60 posto bačve od 450 litara, a ostatak dopunjen izmuljanim grožđem, što znači da je samo “razbijeno” kako bi sok iscurio, a dodana je i kanta cijelih bobica koje je tijekom vremena rastvorilo vrenje. Do 1. travnja ta je graševina fermentirala na grubom talogu uz miješanje dva puta tjedno. Oko 40 litara je iskipilo i to smo dopunili mladom, običnom graševinom. Ostao je fini talog na koji smo vratili vino i miješanjem “budimo” kvasce dva puta mjesečno. Držat ćemo je tako još šest-sedam mjeseci – priča Tomislav Stručić. 
Ta tehnika vinu daje punoću, ali zadržava svježinu. Kako je grožđe bilo potpuno zrelo, koštice su dale i fine tanine koji će, uz kiseline, vinu omogućiti dugovječnost. Nakon punjenja u bocu početkom sljedeće godine trebat će mu mjeseci, pa možda i godina ležanja u boci. Puno sam puta napisao da su graševine dobre između Dunava i Daruvara, a čini se da sad i zapadnije zrije jedna koja bi moglaw dostići slavu one najistočnije, iločke. Pisao sam i da su najbolji rizlinzi u Hrvatskoj zapadno od Daruvara, a Stručići, koji su mi prvu tvrdnju “pobili”, ovu potvrđuju. 
Usporedili smo dva rizlinga iz 2016. za koje je grožđe brano u razmaku od 12 dana. Prije je sazrio onaj koji su pobrali kasnije i može se reći da je spreman za tržište. Ranijem, pak, treba vremena, ali ima puno veći potencijal. Rizling i graševina “oteli su slavu” prvom ludbreškom pjenušcu koji je bio povod za posjet. Od chardonnaya je, 28 mjeseci trajalo je drugo vrenje u boci koje je netom zaustavljeno. Ima lijepu svježinu, no zbog šoka od prečepljivanja miris mu je jako zatvoren. Objektivan sud o njemu moći će se dati za dva do tri mjeseca. 
Stručići su dosad bili poznati po korektnim svježim vinima koje su lako, dijelom u runfuzi, a dijelom u buteljama, plasirali u nekoliko ludbreških ugostiteljskih objekata. Sad planiraju proširiti podrum i urediti pet soba za goste kojima će, uz dobru priču i u ugodnom ambijentu pokraj prekrasnih vinograda, moći ponuditi i ozbiljnija vina. A i krenuti u osvajanje Zagreba i mora.
Vino.hr online vinoteka