Francuska policija uhitila je direktora divovske tvrtke Raphaël Michel, koja kupuje jeftina vina širom Francuske i u Južnoj Americi te ih puni u velika pakiranja, zbog sumnje da je dio punio u butelje i prodavao ih pod etiketom Châteauneuf-du-Pape. To je zaštićena oznaka izvornosti za odlična, većinom i vrlo skupa vina iz doline rijeke Rhone. 
Prijevara je trajala četiri godine i navodno je prodano gotovo četiri milijuna sanduka vina. Sanduk je međunarodna “mjera” za vina, pakiranje u koje stane 12 butelja, što znači da je na tržištu završilo više od 40 milijuna boca. Istraga je počela lani, a informacije o njezinim rezultatima su vrlo šture. Iscurilo je samo da u prijevaru nisu uključeni lokalni proizvođači grožđa i vina, no njima je, definitivno, napravljena najveća šteta. Châteauneuf-du-Pape oznaka je koja govori da je grožđe za to vino iz okolice istoimenoga gradića, ali i da se bijela i crna vina mogu raditi od bijelog i crnoga grožđa. Glasoviti su crnjaci s tim imenom koji se danas ipak rade samo od 13 dopuštenih crnih sorata. Može se koristiti samo jedna ili svih 13, a u većini vina dominiraju grenache, syrah i mourvèdre. Zastupljeniji od ostalih još je i cinsault. Dio vina završio je na tržištu i pod zaštićenom oznakom Côtes du Rhône. To je šire područje nego Châteauneuf-du-Pape, a to znači da su i vina u pravilu niže kvalitete.
Francuski sustav označavanja vina je piramidalan. Najbolja vina imaju oznaku najmanjeg područja, često je riječ o samo nekoliko hektara s kojih stiže sirovina za najcjenjeniju kapljicu. U pravilu se, osim u Alsaceu koji ima njemački način označavanja, ne navodi sorta jer kupci po imenu područja znaju od kojeg je grožđa vino. Zato je vinare iz doline Rhone najviše i potreslo to što su nazivi njihovih zaštićenih područja završili na vinima od grožđa iz manje cijenjenih francuskih regija te iz Čilea i Argentine. Hoće li, i koliko, naštetiti tvrtki Raphaël Michel osnovanoj još 1899. tek će se vidjeti. Oni zasad ne potvrđuju niti ne poriču optužbe, samo se brane tvrdnjom da su vina koja su stigla na tržište bila zdravstveno ispravna.
Iako je riječ o desecima milijuna boca, što znači da je prijevara teška više stotina milijuna eura, nije dosegla publicitet slučaja Rudy Kurniawan. Taj Amerikanac rođen u Indoneziji, čiji je otac bio Kinez, bio je 2006. predstavljen kao vlasnik najveće vinske zbirke na svijetu. Kupovao je i prodavao neočekivane količine rijetkih vina na dražbama. Pričali su da može nabaviti svaku bocu koju netko poželi. Nakon što su ga 2012. uhitili, pokazalo se da je potiho kupovao goleme količine jeftinijih vina i na njih lijepio etikete glasovitih vinarija. Neki od najzvučnijih lažnjaka koje je prodao su jeroboam (boca od pet litara) bordoškog vina Château Mouton-Rothschild iz 1945. za 48.259 dolara te šest boca burgundijskog Domaine Georges Roumier Bonnes Mares berbe 1923. za 95.000 dolara. Osuđen je na 10 godina zatvora. U Hrvatskoj prijevara takvih razmjera nije bilo. Potvrđena je samo prodaja 36.304 litre nepoznatog vina u bocama kutjevačke graševine 2004. Godinama se pričalo da se na Pelješac vozi vino u cisternama pa puni kao Dingač, te pitalo ima li u Vrbničkom polju dovoljno žlahtine za sve boce koje se tijekom godine popiju, no ozbiljnijih istraga nije bilo. Barem se za njih ne zna.
Vino.hr online vinoteka