Nezgodno je uspoređivati graševinu i rizling jer ih neki i danas miješaju zbog nezgodnog korištenja naziva welschriesling, olaszrizling, riesling italico i talijanski rizling u mnogim zemljama, a prije nekoliko desetljeća i kod nas za sortu s bobicama veličine graška koja s kraljem bijelih vina nema veze. Prije dvije godine, kušajući prvi put Graševinu Velike berbe 2011. Iločkih podruma, nisam odolio i napisao sam da je rizlingasta, u najboljem smislu te riječi. Mjesec-dva poslije stigla nam je na ocjenjivanje za Vinske zvijezde, na kojem je svojila 95 od 100 bodova. Ne znajući što je u čaši, zabilježio sam kako je riječ o rizlingu. Drugi put mi je to palo napamet u kleti Stručić u Ludbregu. Sanja i Tomislav ponudili su klasičnu mladu, po jabuci prepoznatljivu i podneblju primjereno svježu, laganu graševinu 2016. i, uz nju, eksperiment iz iste berbe: graševinu koju njeguju na finom talogu u bačvi. I ta je graševina rizlingasta. Dosta se, naravno, osjete kvasci, ali kroz njih se probijaju sočna sortna zelena jabuka te agrumi poput gorkastoga grejpa i ljutkaste limete, čiji su mirisi česti u dobrim rizlinzima.
- Berba je bila 20. listopada. Bobice su skinute s peteljki i macerirale su u svojem soku osam sati. Samotokom je ispunjeno oko 60 posto bačve od 450 litara, a ostatak dopunjen izmuljanim grožđem, što znači da je samo “razbijeno” kako bi sok iscurio, a dodana je i kanta cijelih bobica koje je tijekom vremena rastvorilo vrenje. Do 1. travnja ta je graševina fermentirala na grubom talogu uz miješanje dva puta tjedno. Oko 40 litara je iskipilo i to smo dopunili mladom, običnom graševinom. Ostao je fini talog na koji smo vratili vino i miješanjem “budimo” kvasce dva puta mjesečno. Držat ćemo je tako još šest-sedam mjeseci – priča Tomislav Stručić.
Ta tehnika vinu daje punoću, ali zadržava svježinu. Kako je grožđe bilo potpuno zrelo, koštice su dale i fine tanine koji će, uz kiseline, vinu omogućiti dugovječnost. Nakon punjenja u bocu početkom sljedeće godine trebat će mu mjeseci, pa možda i godina ležanja u boci. Puno sam puta napisao da su graševine dobre između Dunava i Daruvara, a čini se da sad i zapadnije zrije jedna koja bi moglaw dostići slavu one najistočnije, iločke. Pisao sam i da su najbolji rizlinzi u Hrvatskoj zapadno od Daruvara, a Stručići, koji su mi prvu tvrdnju “pobili”, ovu potvrđuju. Usporedili smo dva rizlinga iz 2016. za koje je grožđe brano u razmaku od 12 dana. Prije je sazrio onaj koji su pobrali kasnije i može se reći da je spreman za tržište. Ranijem, pak, treba vremena, ali ima puno veći potencijal. Rizling i graševina “oteli su slavu” prvom ludbreškom pjenušcu koji je bio povod za posjet. Od chardonnaya je, 28 mjeseci trajalo je drugo vrenje u boci koje je netom zaustavljeno. Ima lijepu svježinu, no zbog šoka od prečepljivanja miris mu je jako zatvoren. Objektivan sud o njemu moći će se dati za dva do tri mjeseca. Stručići su dosad bili poznati po korektnim svježim vinima koje su lako, dijelom u runfuzi, a dijelom u buteljama, plasirali u nekoliko ludbreških ugostiteljskih objekata. Sad planiraju proširiti podrum i urediti pet soba za goste kojima će, uz dobru priču i u ugodnom ambijentu pokraj prekrasnih vinograda, moći ponuditi i ozbiljnija vina. A i krenuti u osvajanje Zagreba i mora.