Vinarstvo je većini dalmatinskih vinara usputno zanimanje kojim se bave nakon što završe posao lučkog kapetana, ugostitelja, kuhara, hotelijera, građevinara, sveučilišnog profesora marketinga, trgovca pesticidima, igrača kriketa ili strijelca glinenih golubova. Vinske priče u prvi plan stvaraju vinare i njihove živote, strasti, hobije…, napisao je Garmaz u uvodniku knjige “Dalmacija Vinske priče”. 
Druga mu je to knjiga o vinima. Prva se zvala samo “Vinske priče” i u njoj je objavio 145 portreta vinara iz Hrvatske i susjednih zemalja, a u ovoj je na sličan, sebi svojstven, informativan, zabavan i nadasve pitak način predstavio vinare Dalmacije. Naučili smo, među ostalim, da je crljenak spasio Billy The Kid, a da je u Kaštelima i jedini vinar koji vina radi od slavne korčulanske sorte pošip. Neki će se začuditi da postoje i crni pošip te sivi plavac, a malo tko na spomen svrdlovine neće pomisliti na stolara. No svrdlovina je stara sorta zadarskog zaleđa koju je od zaborava spasio agronom Mladen Anić, Ovaj Zadranin podrijetlom iz Smilčića uzgajao je kivi, cvijeće, ukrasne palme… Otac mu je imao 10.000 loza i govorio mu da sve smije zapustiti, ali njih ne. I kad je preuzeo brigu o vinogradu, sjetio se priča o staroj sorti. Trsove je tražio godinama, bilo ih je sveukupno nekoliko stotina. Danas ima posađenih 5000 komada, a vino je proljetos bilo hit na zadarskom Vinskom festivalu.
Malbec je neusporedivo poznatija sorta od svrdlovine, ali puno je više ljudi koji znaju za nju nego onih koji su čuli da vino od malbeca rade na Pelješcu. A posadio ga je kapetan Pavo Miličić u polju, na položaju na kojem je plavac davao puno grožđa, ali kvaliteta je bila loša. Bobice malbeca tamo su već početkom rujna, rekao je Miličić Garmazu, imale puno sladora. Nije ni čudo, kad ta sorta uspijeva i u vinogradu 3000 metara nad morem u Argentini. Posadio je Miličić i petit verdot, ali i chardonnay. I nije jedini koji na moru sadi sorte po kojima je kontinentalna Hrvatska poznatija. Na krajnjem jugu, u mjestu Molunat u Konavoskom polju, uz granicu s Crnom Gorom, graševinu je posadio Božo Metković. Ponosno tvrdi da ne zovu njegovu obitelj po gradu na Neretvi, nego su Metković nazvali po njegovim precima, veleposjednicima koji su se svojedobno tamo nastanili. A graševinu je posadio slučajno. Htio je nešto bijelo, a do sadnica drugih sorti nije mogao. I pokazala se tako dobra da je planira raditi kao sortno vino, a ne više miješati s drugima. Unatoč žarkom suncu, daje vina s umjerenih 12,8 do 13 posto alkohola.
I pošip svi znaju kao bijelu sortu, ali Jakša Krajančić iz Čare na Korčuli ima i crni. Prve je plodove ostavio malo dulje na trsu pa smiješao u rosé sa syrahom, cabernet sauvignonom i plavcem malim. Zasadio je potom još 650 čokota i planira raditi vino samo od njega. A iako je pošip s Korčule, vinar koji se posvetio isključivo toj sorti je i Ivica Milan iz Kaštel Novog. I to s vrlo dobrim rezultatima. Njegov susjed i imenjak Ivica Radunić, pak, zaslužan je za spas crljenka. U njegovu su vinogradu pronašli stare čokote pa dokazali da je to otac plavca malog. Radonića zovu Billy The Kid jer se kao dijete tako predstavljao u igri kauboja i Indijanaca. Američki junak tako je spasio sortu koju Amerikanci slave, a zovu je zinfandel. Koga zanima koji vinar igra kriket ili tko je prodavao pesticide pa se posvetio ekološkoj proizvodnji, neka pročita “Vinske priče”. 
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Zabavne, informativne i nadasve pitke priče Željka Garmaz o dalmatinskim vinima
28. srpanj, 2017.Vino tjedna je izvrsni Merlot 2012. Superior Franca Armana iz Vižinade
28. srpanj, 2017.
Višeslojno i upečatljivo vino je Merlot 2012. Superior Franca Armana iz Vižinade. Vrlo tamne rubinske boje je, u mirisu su izbalansirani voćnost, mineralnost i začini, a okus je mekan, s uglađenim taninima, slankast, s notom slasti i finom kiselošću. Ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili su mu četiri zvjezdice i titulu vina tjedna, a u Mivi stoji 109,50 kuna.
Četiri zvjezdice dobio je i Tempranillo 2013. Las Escalerilas Crianza vinarije Finca Antigua iz španjolske regije La Mancha. Skladno i zavodljivo vino u Vrutku stoji kupcima iznimno prijateljskih 40 kuna.
Hvarski Plavac 2015. Tomić dobio je tri zvjezdice (Roto Dinamic, 65,50 kuna), a u konkurenciji je bio i Rosé 2016. vinarije Kopjar iz Novog Marofa (Bornstein, 74 kune).
Luciji Šember ‘dojadilo’ je biti 13. vinska kraljica: Traži se 14., koja zna sve o vinima
22. srpanj, 2017.
Na gotovo sva pitanja odgovorila je točno. Fino se predstavila i na stranom jeziku. Bila je samouvjerena sve dok nije otvorila omotnicu s praktičnim zadatkom. Tad se ukipila. Trebala je otvoriti pjenušac. I to je počelo dobro, no čep je prerano izletio, a pjenušac se prolio po podu. Problijedila je i bila uvjerena kako je izgubila titulu.
Nataša Puhelek iz Gornjeg Psarjeva kraj Svetog Ivana Zelina, tad još studentica agronomskog fakulteta, a danas zaposlena u Savjetodavnoj službi u Jastrebarskom, ipak je 2002. postala prva vinska kraljica Zagrebačke županije. 
Bio sam u tom žiriju i prije otvaranja pjenušca znao da ću njoj dati glas. Ni drugi članovi nisu zamjerili izlijetanje čepa jer je pjenušac bio izmućkan u transportu pa naglo ohlađen što baš i nije dobro za mjehuriće. Postaju “nervozni”.
Osam godina poslije vinska kraljica postala je i njezina sestra Ivana. Ona radi na Agronomskom fakultetu u Zagrebu gdje je ove godine i doktorirala. U obiteljskoj vinariji u Psarjevu pomaže, koliko stigne. Drugih “dinastija” među vinskim kraljicama nije bilo, ali nositeljice te titule stizale su iz velikih vinskih obitelji. 
Aktualna je tako Lucija Šember. Njezini baka, majka, djed, otac i brat sasvim su posvećeni vinogradima i obiteljskoj vinariji u Donjim Pavlovčanima iz koje stižu neka od ponajboljih hrvatskih vina. Iz susjednih Gornjih Pavlovčana je Irena Majcenović koja je titulu ponijela s 18 godina i nakon “mandata” upisala Agronomiju. Kraljica Iva Braje je, pak, iz izvrsne vinske obitelji u Lokošin Dolu kraj Jastrebarskog, gradića iz kojeg su, ili iz okolice, i Ivana Jambrović te Gabrijela Vrbetić. Osim sestara Puhelek, iz zelinskoga kraja su i Žana Šterc, podrijetlom Vukovarka, te Helena Čegec. Danas nosi suprugovo prezime Margetić, a otac joj je Branko Čegec čija je vinarija u Marinovcu Zelinskom prva u neovisnoj Hrvatskoj imala ekološki certifikat. Zagrepčanka je kraljica Ivana Rendulić Jelušić. 
Niz godina radila je u Upravnom odjelu za poljoprivredu Zagrebačke županije, a potom za fondove Europske unije. Završila je Agronomski fakultet pa upisala doktorski studij o višestrukim križancima vinove loze.
Samoborska kraljica Kristina Vugrin proizvodi destilate, fine voćne rakije, a Sandra Jerković iz Ivanić Grada i Jelena Rožić iz Vrbovca rjeđe su u vinskim krugovima.
Izbor vinske kraljice ima višedesetljetnu tradiciju u srednjeeuropskim zemljama. U Zagrebačkoj županiji bio je organiziran prvi u Hrvatskoj i to nije izbor ljepote. U natječaju piše da vinska kraljica može postati djevojka između 20 i 28 godina, koja je državljanka Republike Hrvatske s prebivalištem na području Zagrebačke županije. 
Njezina dužnost tijekom godine nakon izbora bit će promoviranje županijskih vina, vinogradarstva i vinorodne regije Zagrebačke županije. Također, Vinska kraljica svojom osobnošću treba simbolizirati županijsku i hrvatsku vinsku kulturu, vinogradarstvo i vinarstvo s ciljem širenja kruga potrošača i prijatelja vina i vinorodnih područja. Posebno imenovani stručni sud ocjenjivat će poznavanje vina i jela Zagrebačke županije te njihovo sljubljivanje, poznavanje vinogradarsko-vinarske tradicije i običaja, opću kulturu…Natječaj je otvoren do 13. rujna.
I to smo dočekali: Vegansko vino
21. srpanj, 2017.
Pošast je zahvatila i vinski svijet. Nakon vege kobasica, vege ćevapa, vege odrezaka, vege šunke pa i vege sira na stol mi je stiglo i vegansko vino. I to u Toskani, talijanskoj regiji koja se diči mesom Cinta Senese od prekrasnih crno bijelih svinja koje žive 1200 metara nad morem, kobasicom Finocchiona od svinjskog i telećeg mesa, bijelom slaninom Lardo di Colonnata, Mortadellom di Prato, pršutom, janjetinom, salamama i salamicama, biftecima…
Prekrasna je bila večera u Montepulcianu s gotovo svim gore spomenutim svinjarijama i ostalim mesarijama, a na središnjem stolu organizatori su postavili stotinjak etiketa Vina Nobile di Montepulciano. Svatko je ispod tanjura imao katalog i sommelieru je samo trebalo reći koje vino da donese. Kao što doliči, on bi pokazao etiketu, a znatiželja je učinila sve ostalo. 
Umjesto kontraetikete, boca je imala naljepnicu s natpisom “Vegan Qualita Vegetariana”.
U nekim fazama proizvodnje vina doista se koriste “sredstva” životinjskog podrijetla. Primjer je bistrenje vina bjelanjkom jajeta. A Vino Nobile di Montepulciano 2013. vinarije Villa Sant’Anna zajamčeno nije bistreno bjelanjkom. No, odlično je. Veganski pedigre na kvalitetu vina ne utječe, a marketinški je to proizvođačev odličan štos.
Inače, Vino Nobile di Montepulciano vozi se u vlaku za vinski svjetski vrh kojem je lokomotiva Brunello di Montalcino.
Oba velika toskanska vina rade se od sorte sangiovese. U Montepulcianu to grožđe zovu prugnollo gentile, a u Montalcinu brunello što je umanjenica od bruno (smeđ). Dugo su i jedni i drugi tvrdili kako su to tri različite sorte, no genetika ih je razuvjerila i dokazala da se njihova vina, kao i Chianti te Chianti classico, rade od iste sorte. Brunello di Montalcino je isključivo od sangiovesea, a u Vinu Nobile di Montepulciano mora ga biti najmanje 70 posto. Ostalo grožđe je od crnih sorata kao što su canaiolo, mammolo, colorino…, dopuštenih u okolici tog prekrasnog gradića na vrhu brežuljka koji se može opisati kao Motovun u puno većem izdanju. Najvažnija razlika je u sazrijevanju. Brunello di Montalcino čeka gotovo pet godina da izađe na tržište, ovog je proljeća počela prodaja berbe 2012., a Vino Nobile di Montepulciano pred vinoljupce stiže dvije godine prije. Poznavatelji španjolskih vina usporedit će to s riservom i crianzom. Prva se čuva pet, a druga tri godine. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o čvrstim vinima kojima, u mlađoj varijanti, robusnost ublažavaju fine kiseline, a u starijoj godine. Jednostavnije rečeno, omekšalo je u dobrim bačvama. Sličnost s Dalmacijom nije slučajna. Robusni su plavci, koji zrelost stječu u petoj godini, robusni su i crljenci, pitki već nakon dvije-tri- Odnos vina koja danas imamo od sina i oca više sam puta pokušavao objasniti odnosom riserve i crianze. Sin, u ovom našem slučaju, daje zrelija vina nego otac.
Vegansko vino, koje je bilo povod ovoj priči, stiže iz Ville Sant’Anne, a tu vinariju često nazivaju ženskom jer je vodi Simona Ruggeri Fabroni s kćerkama Annom i Margheritom. Više nego po crnom Vinu Nobile, glasovita je po Vin Santu, desertnom toskanskom vinu koje gospođa Simona radi od trebbiana (40 posto) malvasije (to je toskanska malvasia bianca lunga) također ima 40 posto, a ostalo su lokalne izvorne sorte. Vinogradi su stari 30 godina, bere se ručno, dosta kasno, a vina u prodaji gotovo da i nema. Obitelj i prijatelji ga popiju. 
Vino.hr online vinoteka