Zlatan Plavac Grand Cru 2007. dobio je 17+ bodova od Julie Harding, suradnice najpoznatije svjetske vinske kritičarke Jancis Robinson. Grand Cru je bio najbolje ocijenjen među 45 hrvatskih vina na kušanju u Londonu krajem svibnja. Još je šest vina dobilo 17 bodova: Matoševićeva malvazija Alba Robinija, Roxanicheva vina Malvazija Antica 2007. i Superistrian 2006., Clai Malvazija Sveti Jakov 2008., Teran Barrique 2006. Franca Armana i Pošip Korta Katarina 2007. Dojmove je Jancis Robinson objavila je na svojoj internetskoj stranici u članku “Hrvatska – zemlja malvazije”.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Plavac najbolji u zemlji malvazije
14. lipanj, 2010.Šampion je ledeni sauvignon
9. lipanj, 2010.
Bilo je minus 13 Celzijevih stupnjeva 9. siječnja 2009. kad su radnici Mladine na Plešivici brali sauvignon i traminac. Tom je sauvignonu ledene berbe stručni žiri dodijelio 92,80 bodova i veliko zlato i proglasio ga šampionom Ocjenjivanja vina Zagrebačke županije 2010. godine. Traminac, pak, dobio je zlato sa 88,20 bodova i treće je najbolje ocijenjeno vino. Između dva ledena vina ugurao se i slatki žuti muškat Damira Juršetića iz Vrbovca. Juršetić je s odličnim chardonnayom bio prošlogodišnje iznenađenje ovog ocjenjivanja. Velikim zlatom za žuti muškat ove je godine pokazao da lanjski uspjeh nije bio slučajan.
Tuga zbog t’ge za jug
9. lipanj, 2010.
Pravilno poput monsunskih kiša, svako se malo u medijima pojavi serija rečenica koje hvale vino T’ga za jug. Najčešće kolumnisti i kolumnistice pišu o svojim druženjima uz to vino i uzgred spomenu kako nije loše za svoju cijenu. Povremeno se pojavi i kratki ali odrješiti panegirik koji uključuje riječi odlično, najbolje ili, kao u nedjelju 7. lipnja 2010., legendarno. Tako je redateljica Irena Škorić u reportaži sa svog putovanja Skopljem u Jutarnjem opisala hranu na skopskoj čaršiji koju je zalijevala tim polusuhim vrancem makedonske vinarije Tikveš. A urednik ili urednica tekst je opremio i međunaslovom “Ništa bez t’ge za jug”. I doista treba tugovati za jugom ako se to vino drži pravim predstavnikom makedonskog vinarstva.
T’ga za jug tipičan je primjer kad vinar zadržavanjem neprovrelog šećera skriva mane ili bljedoću vina. Blijedo kod ovog crnjaka ne označava boju, nego dojam. Na nosu se osjeti ponešto jagoda i malina, no u ustima ništa osim sladunjavosti. Upravo tom rječju, koja u vinskom smislu zvuči i pogrdnije nego inače, opisali su vino na www.balkanwineroute.com. Nisam siguran jesu li mu se i htjeli narugati, no uspjeli su.
A šteta je to i za sortu i za vinariju. Vranac pod nadzorom pravog vinogradara i podrumara može dati snažna, ali harmonična vina izrazito tamne boje. U pravilu ima dosta ekstrakta, ali i relativno visoke kiseline pa su vina, ponajprije ona crnogorska, svježa i dugovječna. Uostalom, vranac iz vinarije Plantaže 13. jul redovito osvajaju zlata na Vinoviti. 
Ti su rezutati vrijedni pozornosti unatoč sramotnom padu kvalitete zagrebačkog sajma vina. Vinarija Tikveš, pak, ima puno boljih vina od T’ge za jug. I bijelih, prvenstveno chardonnaya, i crnih poput cabernet sauvignona, merlota ili suhih vranaca.
Ne stoji više ni tvrdnja kako je T’ga za jug dobro vino za tu cijenu. Možda se to moglo reći prije desetak godina kad je stajala oko 20 kuna, ali danas je cijena butelje oko 33 kune. U tom cjenovnom razredu ima i boljih makedonskih crnjaka i boljih vina s hrvatskog juga i sjevera, iz Italije, Slovenije… O vinima Čilea, Urugvaja, Argentine ne treba ni govoriti. Treba reći da bolje vino zaslužuje i pjesma T’ga za jug Konstantina Miladinova koji je s bratom Dimitrom sredinom 19. stoljeća započeo narodni preporod u Makedoniji i Bugarskoj.
Tamo po s’rce v kaval da sviram,
s’nce da zajdvit, ja da umiram!
Ovo su posljednji stihovi pjesme napisane 1862. u ruskom zatvoru gdje je autor zaglavio zbog optužbe da je špijun.
Poput djevojke u ljetnoj haljini
8. lipanj, 2010.
Ružna je etiketa. Ovom rečenicom počinje i završava lista zamjerki rajnskom rizlingu 2008. Ivana Vrtarića iz Ivanić Grada čiji su vinogradi i podrum u susjednom Kloštru Ivaniću, preciznije, na Trojičkom brdu.
Lijepo je vino. Ovom rečenicom počinje lista pohvala tom rajnskom rizlingu koji neodoljivo podsjeća na djevojke u ljetnim haljinama. Srećko Lubljanović, doajen vinskog novinarstva unas, davno je rekao kako je suho vino iskreno poput gole žene i tragom te tvrdnje Vrtarić je svoj polusuhi rajnski rizling s 12,2 posto alkohola odjenuo u lepršavu haljinicu od 13 grama neprovrelog šećera i podosta, ali ne previše kiselina. Tom je svježinom očarao novinarski žiri na ocjenjivanju rajnskih rizlinga Zarebačke županije i “zaradio” šampionsku titulu. Iako je bio godinu dana stariji od većine ponuđenih rizlinga, doimao se najsvježijim. Taj dojam potvrdilo je i kušanje kod samog vinara. Tijekom tople večeri nakon vrućeg lipanjskog dana klizio je niz grlo baš kao što djevojke u haljinama ljeti “klize” trgovima i šetnicama. Nenametljivo miriši na bagrem i breskvu, a kiseline mu jamče nekoliko godina lijepog starenja u boci tijekom kojih će se zasigurno razviti i prave rizlinške arome benzina i petroleja.
Pokazao je to i Vrtarićev rajnski iz 2007., koji je bio drugi najbolje ocijenjeni rizling na novinarskom žiriju, a posebice onaj iz 2002. kojeg ima samo u svojoj arhivi. Prekrasno miriši po gljivama, orasima i sušenim marelicama. Njegovanje tog sedmogodišnjeg rizlinga usporedio je s ribolovom na šarana od sedam kilograma. Treba dobro znati, priča, kad zategnuti ribu, a kad joj malo popustiti. Tako je i s rizlingom. Moraš znati kad ga pretočiti, a kad ga pustiti na miru.
Osim rizlinga, Ivan Vrtarić i njegov sin Dario rade i žuti muškat, traminac te vrlo finu, laganu mješavinu bijelih sorata kojoj u ovim vrućim danima odlično pristaje malo mineralne vode.
Ima ipak još jedna zamjerka Vrtarićevim vinima. Malo ih je pa se kušati mogu samo u njegovu podrumu u Kloštru Ivaniću ili u obiteljskom restoranu u Ivanić Gradu.
Vino.hr online vinoteka