Ružna je etiketa. Ovom rečenicom počinje i završava lista zamjerki rajnskom rizlingu 2008. Ivana Vrtarića iz Ivanić Grada čiji su vinogradi i podrum u susjednom Kloštru Ivaniću, preciznije, na Trojičkom brdu.
Lijepo je vino. Ovom rečenicom počinje lista pohvala tom rajnskom rizlingu koji neodoljivo podsjeća na djevojke u ljetnim haljinama. Srećko Lubljanović, doajen vinskog novinarstva unas, davno je rekao kako je suho vino iskreno poput gole žene i tragom te tvrdnje Vrtarić je svoj polusuhi rajnski rizling s 12,2 posto alkohola odjenuo u lepršavu haljinicu od 13 grama neprovrelog šećera i podosta, ali ne previše kiselina. Tom je svježinom očarao novinarski žiri na ocjenjivanju rajnskih rizlinga Zarebačke županije i “zaradio” šampionsku titulu. Iako je bio godinu dana stariji od većine ponuđenih rizlinga, doimao se najsvježijim. Taj dojam potvrdilo je i kušanje kod samog vinara. Tijekom tople večeri nakon vrućeg lipanjskog dana klizio je niz grlo baš kao što djevojke u haljinama ljeti “klize” trgovima i šetnicama. Nenametljivo miriši na bagrem i breskvu, a kiseline mu jamče nekoliko godina lijepog starenja u boci tijekom kojih će se zasigurno razviti i prave rizlinške arome benzina i petroleja.
Pokazao je to i Vrtarićev rajnski iz 2007., koji je bio drugi najbolje ocijenjeni rizling na novinarskom žiriju, a posebice onaj iz 2002. kojeg ima samo u svojoj arhivi. Prekrasno miriši po gljivama, orasima i sušenim marelicama. Njegovanje tog sedmogodišnjeg rizlinga usporedio je s ribolovom na šarana od sedam kilograma. Treba dobro znati, priča, kad zategnuti ribu, a kad joj malo popustiti. Tako je i s rizlingom. Moraš znati kad ga pretočiti, a kad ga pustiti na miru.
Osim rizlinga, Ivan Vrtarić i njegov sin Dario rade i žuti muškat, traminac te vrlo finu, laganu mješavinu bijelih sorata kojoj u ovim vrućim danima odlično pristaje malo mineralne vode.
Ima ipak još jedna zamjerka Vrtarićevim vinima. Malo ih je pa se kušati mogu samo u njegovu podrumu u Kloštru Ivaniću ili u obiteljskom restoranu u Ivanić Gradu.