blog.vino.hr

Pa mogli ste nam dati Dingač i Babić da si sami napravimo kupažu. Tako je uvijek veseli istarski vinar Bruno Trapan otvorio kušanje vina Kontra, prve kupaže dviju najznačajnijih dalmatinskih autohtonih sorti plavca i babića, na Festivalu vina i kulinarstva održanom prošlog tjedna u zagrebačkom hotelu Esplanade. I to ne bilo kakvih vina nego Dingača Vedrana Kiridžije i Babića Suha Punta Lea Gracina, dakle, dvaju odličnih, prilično skupih vina. Najprije smo kušali Suhu Puntu 2010., potom Dingač iste berbe, a na kraju i Kontru.
- Na ideju smo došli početkom godine i odmah počeli kušati vina iz različitih bačava tražeći pravi omjer. U svibnju smo odlučili da kupaža bude pola-pola i stavili vino na odležavanje u bačvu, a u rujnu smo ga napunili u boce – tako je nastajanje Kontre opisao Mario Radić iz Vinolaba čiji enolozi savjetuju brojne vinare, među njima i Kiridžiju iz Potomja na Pelješcu.
Kiridžija je poznat kao vinar čija su najjeftinija vina dobra, poput običnog plavca s pelješačkih polja, koji stoji 30-ak kuna. Tajano je njegov vrlo dobar plavac srednjega cjenovnog ranga, također s polja, a stoji oko 70 kuna. Vrhunac je, naravno, odlični Dingač koji je neizostavan na listama ponajboljih plavaca, ali i ponajboljih hrvatskih crvenih vina. Taj je Dingač dobra kombinacija tradicionalnog i internacionalnog shvaćanja kakvi plavci trebaju biti. Ima dozu rustikalnosti, koja se očituje u gustoći, snazi i mirisima po zrelom, pa i prezrelom voću, ali svaka njegova kap razigrano pleše nepcima pa nema dojma da je vino teško.
A jedan od šefova Vinolaba je dr. Leo Gracin, enolog i suvlasnik primoštenske vinarije Suha Punta. Njegov je Babić doista odlično vino. Može se reći da je ponajbolji u Hrvatskoj što, nažalost, samo po sebi ne znači puno jer je dobrih babića iznimno malo.
Babić je rođak plavcu malom, njegov djed, ali daje svježija vina tanjeg tijela. Razliku je najlakše predočiti jelima uz koja pristaju. Razigrani djed iz Primoštena, babić, odlična je pratnja pečenoj janjetini ili kozletini te jelima od peradi tamnijeg mesa uključujući i fazana, dok je snažni, ali smireniji unuk, plavac s Dingača, vinčina za ponajbolja jela od junetine, govedine u jačim umacima ili gulaša od dlakave divljači.
A Kontra je pokupila najbolje od svake sorte. Boja mu je iznenađujuće lagana, iskričavo crvena, i to je zasluga Babića. Na nosu dominira zrela voćnost Dingača, ali okus je još malo grub. Kao da mu treba vremena da se dva prilično različita vina bolje sljube. Stajat će oko 160 kuna, otprilike kao i vina od kojeg je nastala.
Dva mitska vina nisu dala i mitsko piće dojmljivo poput mitskih bića sirene, minotaura, satira ili sfinge, ali pokus je dovoljno zanimljiv da se rezultat ne može nazvati ni Frankensteinovim ili “vinkenštajnskim”.
A dobro je znati i da vino Kontra, osim Lea Gracina i Vedrana Kiridžije, ima i slavni slovenski vinar Stojan Ščurek. To je bijela mješavina poznate slovensko-talijanske sorte rebula i chardonnaya.

Šest godina i tri mjeseca sazrijeva u bačvama bez dotakanja. Za to vrijeme ostane samo 62 posto vina, ostalo ishlapi. Potom se puni u boce posebna oblika i zapremine 0,62 litre koje se zovu clavelin. Nije za svakoga, svakako nije za gemište. Rade ga u francuskoj regiji Jura, uz švicarsku granicu, od lokalne sorte savagnin blanc, a zovu žuto vino. Zašto žuto, vidi se u čaši, no da je riječ o posebnom vinu, više se osjeti na mirisu i okusu. Miriše na orahnjaču, okus mu “vuče” na konjak, ima i do 16 posto alkohola, a stoji… Kao i svako vino, stoji koliko netko želi platiti. A Château Chalon berbe 2000., koji smo kušali nakon 2005. i 2002., stoji stotinjak eura. I ima kupaca iako ga i proizvođači nazivaju najvećim neotkrivenim francuskim vinom.
Bilo je to “grand finale” uživanja u dvadesetak velikih bijelih vina iz Francuske, Italije, Slovenije i Hrvatske u kušaonici samoborskoga kralja kremšnita, odličnog vinara i velikog štovatelja vina Marijana Žganjera. Počelo je narančastim vinima koja su dugo macerirana, dakle, grožđe je ostalo u moštu tjednima, pa i mjesecima. Tako se rade crnjaci, da bi vina dobila boju jer je sok svakoga grožđa svijetao, odnosno bijel. Bijela vina maceracijom dobivaju i sastojke blagotvorne za zdravlje, vrlo složene mirise te posebno pun okus. Prvak ove kategorije bio je Chardonnay Milva vinarije Roxanich. Slijedila su dva Slovenca. To su Rebula 2006 selekcija Boruta Blažiča iz Goriških Brda te Rebula Grace 2009 Edvarda Svetlika iz Vipave. U toj su grupi razočarali neki favoriti iz Slovenije, ali odlično su prošla dva eksperimentalna vina Zdenka Šembera s Plešivice, još i danas mladoliki bijeli pinot 2002. te fini crveni veltlinac 2005.
Među narančastim vinima iz amfora najbolji je bio Rajnski rizling Amfora 2009. obitelji Tomac, a slijedili su ga vino iz amfore istog proizvođača, mješavina chardonnaya i desetak starih plešivičkih sorata berbe 2007. te Šemberov rizling iz amfore 2011.
Zdenko Šember istočio ga je iz bačve samo za ovu priliku. Vino još zrije i može se pretpostaviti da će nakon što odleži godinu, dvije u boci biti i bolje nego sad.
Ugodno je iznenadilo i jedino crveno vino među narančastima, cabernet sauvignon Amfora 2009. slovenske obitelji Erzetič s Goriških Brda. Za razliku od bijelih vina, za koja sok i kožice odmah nakon berbe idu u amforu, a potom sazrijevaju u drvenim bačvama, ovaj je cabernet napravljen klasičnim postupkom za crvena vina i tek nakon 18 mjeseci sazrijevanja u drvenim bačvama prebačen je u amforu. Što je time dobilo, moglo bi se zaključiti nakon kušanja istog vina koje nije bilo u amfori. Bez toga može se poručiti Erzetičima samo da je sjajno što smo ga probali. Odlično je.
To su bila vina o kojima se razgovaralo. Riječi su postale tiše već pri kušanju Côtes du Jura Tradition 2005,, koje je na tragu žutih vina, ali odležalo je samo dvije godine te u njemu ima i chardonnaya. Kad su potočeni pravi Château-Chaloni, svi su zašutjeli. Zadovoljni osmijesi dovoljno su govorili što misle o vinima koja su oduševila i Napoleona.
- Poslužili ste mi najbolje vino na svijetu – rekao je Napoleon Princu von Metternichu prije dva stoljeća u slavnoj njemačkoj vinariji Schloss Johannisberg kušajući veliki rizling iz tog podruma.
- Veličanstvo – odgovorio je princ caru – najbolje vino na svijetu nije iz Johannisberga nego iz Château-Chalona, gradića u vašem carstvu.
Château-Chalon je vinarija, ali i zaštićeno područje, odnosno apelacija za proizvodnju tih jedinstvenih vina od lokalne sorte savagnin. Vina odležavaju u bačvicama od 228 litara, a kad dio ispari od pretjeranog utjecaja kisika, štite se slojem kvasaca koji se stvara na površini i zove vinski cvijet. Umjerena oksidacija vinima daje poseban ton, a smanjivanjem količine u bačvi svi se sastojci koncentriraju.