Pa mogli ste nam dati Dingač i Babić da si sami napravimo kupažu. Tako je uvijek veseli istarski vinar Bruno Trapan otvorio kušanje vina Kontra, prve kupaže dviju najznačajnijih dalmatinskih autohtonih sorti plavca i babića, na Festivalu vina i kulinarstva održanom prošlog tjedna u zagrebačkom hotelu Esplanade. I to ne bilo kakvih vina nego Dingača Vedrana Kiridžije i Babića Suha Punta Lea Gracina, dakle, dvaju odličnih, prilično skupih vina. Najprije smo kušali Suhu Puntu 2010., potom Dingač iste berbe, a na kraju i Kontru.
- Na ideju smo došli početkom godine i odmah počeli kušati vina iz različitih bačava tražeći pravi omjer. U svibnju smo odlučili da kupaža bude pola-pola i stavili vino na odležavanje u bačvu, a u rujnu smo ga napunili u boce – tako je nastajanje Kontre opisao Mario Radić iz Vinolaba čiji enolozi savjetuju brojne vinare, među njima i Kiridžiju iz Potomja na Pelješcu.
Kiridžija je poznat kao vinar čija su najjeftinija vina dobra, poput običnog plavca s pelješačkih polja, koji stoji 30-ak kuna. Tajano je njegov vrlo dobar plavac srednjega cjenovnog ranga, također s polja, a stoji oko 70 kuna. Vrhunac je, naravno, odlični Dingač koji je neizostavan na listama ponajboljih plavaca, ali i ponajboljih hrvatskih crvenih vina. Taj je Dingač dobra kombinacija tradicionalnog i internacionalnog shvaćanja kakvi plavci trebaju biti. Ima dozu rustikalnosti, koja se očituje u gustoći, snazi i mirisima po zrelom, pa i prezrelom voću, ali svaka njegova kap razigrano pleše nepcima pa nema dojma da je vino teško.
A jedan od šefova Vinolaba je dr. Leo Gracin, enolog i suvlasnik primoštenske vinarije Suha Punta. Njegov je Babić doista odlično vino. Može se reći da je ponajbolji u Hrvatskoj što, nažalost, samo po sebi ne znači puno jer je dobrih babića iznimno malo.
Babić je rođak plavcu malom, njegov djed, ali daje svježija vina tanjeg tijela. Razliku je najlakše predočiti jelima uz koja pristaju. Razigrani djed iz Primoštena, babić, odlična je pratnja pečenoj janjetini ili kozletini te jelima od peradi tamnijeg mesa uključujući i fazana, dok je snažni, ali smireniji unuk, plavac s Dingača, vinčina za ponajbolja jela od junetine, govedine u jačim umacima ili gulaša od dlakave divljači.
A Kontra je pokupila najbolje od svake sorte. Boja mu je iznenađujuće lagana, iskričavo crvena, i to je zasluga Babića. Na nosu dominira zrela voćnost Dingača, ali okus je još malo grub. Kao da mu treba vremena da se dva prilično različita vina bolje sljube. Stajat će oko 160 kuna, otprilike kao i vina od kojeg je nastala.
Dva mitska vina nisu dala i mitsko piće dojmljivo poput mitskih bića sirene, minotaura, satira ili sfinge, ali pokus je dovoljno zanimljiv da se rezultat ne može nazvati ni Frankensteinovim ili “vinkenštajnskim”.
A dobro je znati i da vino Kontra, osim Lea Gracina i Vedrana Kiridžije, ima i slavni slovenski vinar Stojan Ščurek. To je bijela mješavina poznate slovensko-talijanske sorte rebula i chardonnaya.