Kroz obnovljena masivna drvena vrata preuzeta iz stare slavonske drvene kuće danas se ulazi u vinski podrum obitelji Štampar u međimurskom Svetom Urbanu. I drvene bačve u npodrumu stvaraju dojam davnih vremena, kao u najstarijim talijanskim podrumima, a posebno su dojmljive cigle kojima su obloženi zidovi i svodovi stropa. Prepune su plijesni iako je podrum preuređen prije 13 godina.
- Ulaz u podrum je iz ravnine dvorišta, no s druge je strane čak šest metara ukopan u zemlju. Tamo je i izvor vode koja cirkulira oko podruma i vlaži ga. Zato se i plijesan brzo skupila pa sve izgleda kao da nismo ništa dirali od 1913. kad je naš “stogodišnjak” sagrađen – ispričao nam je David Štampar. Podrum doista izgleda kao da je star stoljećima, no oprema je nova, posebno velike inoks posude opremljene uređajima za hlađenje i grijanje koje su rađene po mjeri kako bi se uklopile u zidane bolte. Novi dio podruma grade uz stari, a puno im je pomogao i novac iz predpristupnog fonda Ipard. Nova su, svake godine, naravno, i vina.
– Pod istim suncem, na malom zemljopisnom prostoru, na crti koja razdvaja Hrvatsku i Sloveniju, dodiruju se međimurski bregi i ljutomersko-jeruzalemske gorice. Baš tu, tristo metara iznad površine mora, daleko od prometnica i urbanih vibracija, u jedinstvenom skladu s prirodom, na površini od 7 hektara rastu najbolji vinogradi obitelji Štampar – s razlogom se hvale Štamparevi svojim vinogradima i dodaju:
- Na brežuljcima Svetog Urbana i Krpeca u Robadju dozrijevaju najbolje kaplje pušipela, graševine, silvanca zelenog, chardonnaya, pinota sivog, rizlinga rajnskog rizlinga, muškata žutog, sauvignona, cabernet sauvignona i gamaya – nabrajaju sorte od kojih rade vina redovitih, kasnih, izbornih i ledenih berbi.
Pušipel im je ponos. Blagog alkohola, živahnih kiselina i s malo neprovrelog šećera, ovo vino osvaja nježnim mirisima sijena i agruma s cvjetnim primjesama. Pušipel je međimurski naziv za sortu moslavac koju slovenci zovu šipon, a Austrijanci i Mađari furmint. U Mađarskoj je, uz lipovinu i žuti muškat, obavezna u glasovitim Tokajcima koje nazivaju kraljem vina i vinom kraljeva. Najpopularnije vino Štamparovih je Pol – Pol, mješavina sorata u kojoj 70 posto zauzimaju pušipel i graševina, a ostatak su rajnski rizling i sauvignon. To je vino, kao što mu se već po imenu može zajključiti, za miješanje s mineralnom vodom, odnosno gemište, škropece, polkače ili bilo koje druge omjere. Priznanje im treba odati za hrabrost jer se unas uživanje u gemištima smatra pijanstvom, a mineralna voda prečesto se ulijeva samo u vina koja se bez nje ni ne mogu piti. Pol – Pol je ipak prvenstveno dobro vino. S njime je, u kušaonici Štamparevih, poseban žiri 24sata sastavljen od osvjedočenih ljubitelja tog jednostavnog, ali osvježavajućeg koktela, ljetos birao i najbolju mineralnu vodu za gemišt. Pobijedila je, podsjećamo, Radenska, ispred Kalničke, Jamnice i Kiseljaka.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Novi podrum kao da je star stoljećima
23. studeni, 2013.Charlie Chaplin je na Plešivici bio i pio
16. studeni, 2013.
Da je živ, Charlieju Chaplinu ne bi smetala aktualna promjena imena portugizac u purtugizec. Novo je ime zapravo staro. Tako su nekad Plešivičanci zvali sortu čije su ime Portugalci zaštitili, pa su ga naši proizvođači sad nazvali onako kako su riječ portugizac njihovi djedovi i pradjedovi na svom narječju iskrivljeno izgovarali. Bilo je to u vrijeme kad je, prije 80-ak godina, u njihovu kraju bio slavni američki glumac sa svitom. Na Plešivici su bili i purtugizec pili, piše i na etiketi vina Charlie Chaplin obitelji Damir Drago Režek.
Chaplin je 1932. putovao iz Beča u Trst i stao u svratištu Vila Horvat koja, u lošem stanju, i danas stoji u središtu sela Plešivica. Bila je to kavana s restoranom i sobama za noćenje. Obitelj Horvat u njoj je nudila i svoja vina, silvanac i sauvignon, a purtugizec su kupovali kod Režekovih, čiji je nasljednik Damir svoje mlado vino ove godine napunio u boce s likom i imenom najslavnijega plešivičkoga gosta. Damirova baka i prabaka radile su tada u Vili Horvat, gdje je Chaplin jeo piletinu u umaku te pio vino, iako ga navodno nije volio. 
Ova obitelj Režek, što je važno napomenuti jer vinima se uspješno bave i Damirovi rođaci Krešo i Zdravko, danas je poznata baš po sauvignonu. Njihovo vino od te mirisne sorte bilo je prvo vrhunsko vino iz ovoga prekrasnog vinogorja između Jastrebarskog i Samobora. Portugizec im je godinama među najboljima, a fini su im i zeleni silvanac, rizvanac te crni pinot. Posjet Charlieja Chaplina Plešivici ukratko su opisali Nino Škrabe i Milan Ivančić u prekrasnoj proljetos izdanoj knjizi “Plešivici s ljubavlju”, a organizatori 1. prvenstva Hrvatske u sanjkanju na prirodnim stazama na Plešivici ove su godine u veljači pozivali goste sloganom “Charlie Chaplin je bio na Plešivici, a vi?”. Godinama prije Charlieja Chaplina na Plešivici je bila i majka modernog plesa Isadora Duncan. Njoj Damir Režek planira posvetiti likersko vino. I to na 30. obljetnicu slatkog eksperimenta koji je od portugisca 1984. proizveo njegov pokojni otac Drago.
- Napravio ga je od portugisca, čije je grožđe te godine nakupilo više šećera nego što je uobičajeno – pojasnila je Damirova majka Dragica i dodala da su priču ponovili 1994. kad se portugizac slabo prodavao. Damir je prvi portoliker napravio 2008. godine, ali od crnog pinota. Probrao je bobice s brijega Veselnica, klasičnom tehnologijom napravio obično, mirno vino i pustio ga da lijepo sazrije. U prosincu, otprilike 15 mjeseci nakon berbe, počeo ga je “dorađivati”.
- Stavili smo u vino višnje, bobice, rogač i tajne sastojke pa ostavili da se macerira do srpnja 2010. Pretočili smo ga, filtrirali, stabilizirali te napunili u boce i ostavili još da se smiruje – objasnio je Damir priču o slatkom vinu koje je na tržište izašlo uoči Božića 2011.
Na godinu će valjda pred kupce uoči Uskrsa, s posvetom slavnoj plesačici koja je 1927. preminula u Nici nakon što joj se tijekom vožnje kabrioletom šal koji je imala oko vrata zapleo u kotač automobila i ugušio je.
Samo mi još nemamo nacionalno ocjenjivanje
11. studeni, 2013.
Česi imaju Salon vina za koji svake godine biraju 100 najboljih. Slovaci imaju Muvinu, međunarodno ocjenjivanje u Prešovu na kojem su sva njihova važnija vina. Slovenci imaju nacionalno ocjenjivanje, a posljednje tri godine i Srbi. Zovu ga Veliki test najboljih vina Srbije i organizira ga online časopis i vinoteka vino.rs. Ove su godine, 8. i 9. studenog, imali 154 uzorka iz 36 vinarija, a u međunarodnom žiriju bili su Saša Špiranec, Bugarin Dimitar Nikolov, Robert Gorjak, Stevan Rajta, Zoltan Gyurfy, Ivana Simjanovska, Đurđa Katić, Jamie Goode, Miroslav Jurišić, Ogul Turkkan. Podijelili su 11 zlatnih medalja, 21 srebrnu i 37 brončanih. Najbolja vina po kategorijama su:
– Najbolje crveno vino
Kremen Kamen 2011. Vinarije Matalj, cabernet sauvignon iz Negotina.
- Najbolje bijelo vino
Trijumf Barrique 2012. Vinarije Aleksandrović iz Topole, kupaža chardonnaya, sauvignona i rizlinga
- Najbolji roze
Rose 2012. mlade vinarije Temet iz Lozovika
- Najbolji pjenušac
Kovačević Brut 2009. Vinarije Kovačević iz Iriga
- Najbolje pojačano vino
Bermet Beli 2012. Vinarije Kiš iz Sremskih Karlovaca
- Najbolje prirodno slatko vino
Quet Traminac kasna berba 2012. Vinarije Fruškogorski vinogradi iz Banoštora
Od nagrađenih vinarija prije nekoliko godina kušao sam vina Aleksandrović i dopala su mi se. Nikako mi se ne dopada što mi neamo nacionalno ocjenjivanje vina. Vjerujem da ne bi bilo teško skupiti 200-300 vina koja bi 20-ak ocjenjivača odradilo u jednom prijepodnevu, a drugi dan moglo bi biti pripetavanje i izbor najboljih od najboljih. Velesajam je već potrošio 70.000 kuna na honorar Savjetniku za organizaciju izložbe i ocjenjivanja za koje su svi znali da se nikad neće održati. S tim novcem mogli su kupiti 200 uzoraka i platiti honorar za 20 ocjenjivača.
Veliko priznanje ‘malom’ vinu
9. studeni, 2013.
Netipično vino s okusom fermentirane šljive i mirisom kole s trešnjom. Ukusno je i vrlo se dobro slaže s hranom. To su neki od dojmova četveročlanog žirija američkog dnevnog lista Boston Globe koji je vino Pelješac berbe 2010. vinarije Dingač iz Potomja proglasio najboljim crvenim vinom na američkom tržištu u kategoriji do 15 dolara, odnosno 85 kuna.
Sommelieri Ellen Bhang, vinska kritičarka The Boston Globea, Felisha Foster, vlasnica Spoke Wine Bara u Somervilleu, Josh Cole, direktor za pića tvrtke Puritan&Co u Cambridgeu, te kuhar Jason Bond, vlasnik restorana Bondir u istome mjestu pokraj Bostona, prvo su izabrali 25 bijelih i 25 crvenih među stotinama vina iz lokalnih trgovina koja stoje manje od 15 dolara. Potom su u finalu birali pet bijelih i pet crvenih vina koja bi poslužili uz finu večeru ili nedjeljni ručak. Sve četvero su na tu listu svojih favorita uvrstili Pelješac i tako ga uvrstili među dva najbolja crvena vina.
Pelješac je polusuho vino od plavca malog uzgojenog u polju, dakle, ne na slavnim južnim padinama gdje su glasoviti položaji Dingač i Postup nego u unutrašnjosti poluotoka. Butelja stoji 30 kuna i četiri je puta jeftiniji od, primjerice, Dingača iste (i istoimene) vinarije.
To je vino prepoznatljivo po etiketi s magarcem koja je bila plava do berbe 2009., dokad je vinarija surađivala s tvrtkom Badel 1862. Etiketa je bijela od berbe 2010., otkad se poljoprivredna zadruga sama bori na tržištu.
Sva četiri glasa četveročlanog žirija dobilo je i crveno vino Cantina Convento Muri-Gries Santa Maddalena 2010. iz okolice Bolzana u Južnom Tirolu čije prekrasne krajolike i vinograe ispod snježnih planinskih masiva prikazuje slika desno. 
Ovo je vino mješavina sorata vernatsch (93 posto), koju zovu još trollinger ili shavia te lagrein, koja je tom dijelu Italije autohtona. Među bijelima istim se uspjehom može pohvaliti suhi rizling berbe 2011. Karla Pfaffmanna iz Walsheima u njemačkoj vinorodnoj regiji Pfalz, nedaleko od francuske granice. Po tri glasa dobila su bijela vina Villa Wolf Gewurztraminer 2011. također iz Pfalza i Fontezoppa Verdicchio di Matelica 2012. iz talijanske regije Marche na obali Jadranskog mora čiji je glavni grad Ancona. Tri glasa dobio je i jedini Francuz na listi pohvaljenih, crveno vino Domaine Rimbert “Les Travers de Marceau” iz mjesta Saint Chinian u regiji Languedoc-Roussillon na jugu Francuske, uz Španjolsku granicu. To je najveća francuska vinska regija, no tek je posljednjih 15-20 godina masovna proizvodnja počela prepuštati mjesto kvaliteti.
Ovo je vino mješavina tipičnih regionalnih sorti mourvedre, carignan i cinsault začinjenih s 25 posto syraha.
Amerikance su, dakle, oduševila jeftinija vina tzv. starog svijeta unatoč uvriježenome mišljenju kako Čile, Argentina i Australija mogu dati puno više u nižim cjenovnim razredima. Bez obzira na to što vino Pelješac ne spada među najbolja u Dalmaciji, treba nam biti drago što je prilično veliko priznanje dobilo jedno “malo” vino te što je posebno istaknuto na ocjenjivanju na kojem najskuplji konkurenti stoje gotovo triput više.
Vino.hr online vinoteka