Levant na talijanskom znači istok, a pod tim se pojmom podrazumijevaju mediteranske zemlje istočno od Italije, uz istočne obale Sredozemnoga mora. To su Grčka, Turska, Sirija, Libanon, Izrael, Jordan i Egipat, premda se Grčka pokatkad izuzima iz tog pojma. Brojna su se jela s Levanta proširila svijetom. U starom Rimu za današnji se Levant koristio naziv Oriens, što ponovno znači istok, a mi smo tu riječ malo promijenili u Orijent. Uglavnom se podudara s pojmom Bliski istok s kojeg su potekla brojna jela i stekla poklonike širom svijeta. Jedno od njih je šakšuka, jednostavno, zdravo i jeftino jelo koje mnogi smatraju izraelskim, a mnogi u njemu uživaju za marendu. Lako je pripremiti je za više ljudi, prijatelje ili obitelj, a nakon nje svi će izdržati do kasnog ručka ili rane večere. Danas je i nama trebalo takvo jelobio takav dan. Trebali smo dobru marendu, zato što smo znali da će ručak biti kad bude.
Dva začina daju tipičan okus šakšuki. To su kumin i mljevena crvena paprika. Oni koji vole ljuto, mogu se poigraju s čilijem, bilo mljevenim, bilo svježim papričicama. Mi smo se ne samo poigrali, nego i zaigrali.
Šakšuku je dobro ju je pripremati u tavi ili keramičkoj posudi u kojoj ćete ju i poslužiti.
Na maslinovu ulju treba popirjali sitno narezani luk, a kad postane staklast dodaju se, uz stalno miješanje, tri sitno narezana češnja češnjaka i paprika. Potom konzervirane narezane rajčice, papar, kumin, žličica cimeta i vezica narezanog peršina. Kuha se 20-tak minuta, dok se umak ugusti. Nakon što je umak gotov, naprave se udubljenja u umaku, u njih razbiju dva jaja, i šumšaka je spremna za 10-ak minuta u pećnicii, na 180 stupnjeva. Vrijeme pečenja ovisi o pećnici, a treba paziti da jajima žumanjac ostane mekan, a bjelanjac bude pečen. Nakon što se izvadi iz pećnice, pospe se sitno narezanim peršinom i paprom, te ukrasi listićem bosiljka. I to je to! Takvom jelu treba tek fini, svježi kruh. I primjereno vino.
Ljuto jelo u kojem dominira rajčica tražilo je vino izraženije svježine i s puno slasti, odnosno malo neprovrela šećera. Englezi to nazivaju “off dry”, što bi se moglo prevesti kao “nesuho” i u stvari je vrlo precizan pojam često korišten za rizlinge. Takav rizling nismo imali, ali iz nekog je kuta sramežljivo provirila Graševina Goldberg 2016. vinarije Belje. I odlično popratila šakšuku s levanta. Uostalom, i Baranja je na istoku. Hrvatske.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Šakšuka, jelo s Levanta koje vole na sve četiri strane svijeta
20. svibanj, 2020.Kralju za rođendan novi podrum i knjiga
15. svibanj, 2020.
KORICE5
Ivan Enjingi je prvi na ovim prostorima vratio vinarstvo u ruke jednog čovjeka, što je bilo potpuno u suprotnosti s vinskim kolektivizmom kao jedinom praksom tijekom socijalizma! Vratio je dostojanstvo instituciji vinara! I zbog toga Enjingija treba uvrstiti na prvo mjesto u vinskoj povijesti naše regije. Treba mu izgraditi spomenik zato što je postavio temelje privatnog vinarstva, a radio je to za sve nas, a ne samo za sebe. Postavio je nova vinska pravila, rekao je Aleš Kristančič Movia, legenda slovenskog vinarstva iz svjetski poznate regije Goriška brda, kojega je 20-ak vinskih kritičara sa svih kontinenata 2008. uvrstilo među deset najutjecajnijih enologa svijeta. 
Njegovu je vinariju Wine Spectator 2009. stavio na listu 100 najboljih u svijetu, a njegovo vino Veliko Belo, mješavina rebule (70 posto), sivog pinota (10 posto) i sauvignona, uvršteno je među 10 najboljih vina svijeta na Food&Wine Classics Festivalu 2009. u američkom Aspenu. Aleš, kojega svi zovu Movia, jedan je od poznatih ljudi iz vinskog svijeta koji govore ili pišu u knjizi “Enjingi, životna priča najvećeg hrvatskog vinara”, koju je Željko Garmaz pripremio u povodu 80. rođendana vinara koji je promijenio vinsku scenu ovog dijela Europe. Među ostalima su Josipa Andrijanić, putujuća enologinja kojoj je rad s Enjingijem 2007. bio među prvim praktičnim iskustvima, bloger Nenad Trifunović Vinopija, vinari Vlado Krauthaker, Antun Adžić, Kruno Sontacchi, pa i vinski publicist Ivo Ivaniš, najzaslužniji za najveće svjetsko priznanje hrvatskim vinima. 
On je Enjingija nagovorio da 2004. pošalje vino u London na prvo ocjenjivanje britanskog časopisa Decanter. Tamo je Graševina 2002. postala regionalni, a Venje 1998. svjetski prvak, odnosno najbolje ocijenjena mješavina bijelih sorata u kategoriji do 10 funta. Izravna posljedica Enjingijeva sudjelovanja na ocjenjivanju, koje je u međuvremenu postalo najutjecajnije u svijetu, bio je i legendarni članak objavljen u Decanteru pod naslovom “Hvala Bogu na hrvatskim bijelim vinima”. Meni su rekli da opišem deset trenutaka po kojima pamtim Enjingija. Nije bilo lako. Sjetio sam se 10 trenutaka za 10 sekundi, poslije je trebalo izbaciti njih 90-ak koji u knjigu ne stanu.
Ostala je priča “Od zweigelta do zweigelta”, prisjećanje na susrete s vinskim kraljem i njegovim vinima od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća do lani. Više od 30 godina prošlo je od dana kad sam najboljem prijatelju, poslije i kumu, za rođendan darovao karton Enjingijeva zweigelta. Kupio sam vina u vinoteci u zagrebačkoj ulici Pod zidom, nedaleko od glavne tržnice Dolac, a i sama prodavačica se iznenadila da netko tako mlad kupuje takva vina. Uživali smo u njima polako, u jednom po jednom, kao što i zaslužuju. Prije godinu dana Željko Garmaz je na Enjingijev 79. rođendan iz njegove arhive izvukao butelju zweigelta, čini mi se da je bila berba 2003. Fenomenalno je bilo vino. Ta mi je berba stigla nedavno, u kutiji s još nekoliko vina, i ponovno je oduševila. Bilo je to na moj rođendan, početkom svibnja, a sredinom mjeseca trebali smo se, tradicionalno, naći u Enjingijevoj vinariji u Hrnjevcu na proslavi njegova. No neće je biti. Enjingi si je darovao 450 kvadrata novog podruma za vinsko posuđe od inoksa kako bi napravio mjesta za drvene bačve i arhivu boca. Nama priprema vino koje će se zvati 80, a stajat će vjerojatno 30 kuna, i bit će mješavina bijelih sorata koje su u slavnom bijelom vinu Venje. Tim ćemo “malim Venjem” slaviti kad zlo prođe. I još 80 godina uživati u njegovim vinima, a potom se dogovoriti kako dalje.
Crveni, smeđi i bijeli plodovi mora sa zelenom tjesteninom i sivim pinotom
11. svibanj, 2020.
Pašta s ovim, pašta s onim, pašta uvijek! Najčešće s morskim plodovima koji se nađu u
hladnjaku: školjke, kozice, dagnje, lignje, miješano… Brzo, jednostavno, ukusno jelop koje, što je najvažnije, obožavamo! Bilo je već kasno popodne, bili smo gladni, pa nas su uzbuđivale riječi brzo i ukusno. Imali smo dodatan izazov. Dan prije kušali smo Sivi pinot 2018. zelinske vinarije Kos Jurišić i morali se okušati u sparivanju tog nježnog ljepotana morali s ovim morskim jelcem.
U mješavinu morskih plodova savršeno se uklopila zelena pašta s medvjeđim lukom, a ostalih sastojaka ima u svakoj kuhinji. To su češnjak, mlijeko, maslac, parmezan ili neki drugi sir ribanac, peršin, konzerva narezane rajčice, omanji luk, a super je i kad ima ljutike. Imali smo oboje, pa smo narezali omanji luk i dvije ljutike. Nakon toga, sve ide brzinom svjetlosti zato što se sve kuha istovremeno. I jednostavni, kremasti umak i pašta.
U vodu smo dodali nekoliko kapi maslinova ulja i dva lista lovora, a kad je proključala, ubacili paštu. Skuhanu smo ocijedili i vratili u lonac.
Dok se pašta kuhala, na otopljenom maslacu popržili smo plodove mora s lukom, minutu, dvije, pa iz tave preselili na tanjur. Na preostaloj masnoći (ustreba li, dodajte malo maslaca) kratko propirjali ljutiku i češnjak, dok nisu omekšali i aromatizirali se, oko tri minute. Dodali smo decilitar mlijeka, povrtni temeljac (ili kocku), parmezan, konzervu narezane rajčice, peršin, posolili, popaprili. Pirjali smo još tri minute pa ubacili morske plodove i promiješali te dodali malo limunova soka. Potom smo ubacili paštu i promiješali lagano, ali dovoljno da se morski plodovi utope u finom, kremastom umaku. Spremno za tanjur! Po vrhu malo sitno narezanog peršina i ribani sir. Pa papar, dakako. Ništa bez papra!
Sivi pinot 2018. zelinske vinarije Kos Jurišić vjerojatno ne bismo poslužili uz ovo šareno jelce da jednu bocu nismo otvorili i s veseljem popili večer prije. Vino miriše nježno, ali izrazito sortno. Ima lagane, a divne arome citrusa, prvenstveno mandarine, kroz koje se probijaju bijela breskva, zrela marelica pa malo meda. Ni taj miris večer prije nije ukazivao da će pristajati ručku koji smo planirali sutradan, ali okus… Svježe i prozračno vino imalo je taman toliko slasti da pokrije šarenilo okusa koje su jelcu davali sastojci i začini. Bio je to još jedan dokaz da se pri slaganju jela i vina ne može držati “knjige”, nego da treba i jedno i drugo probati kako bi kombinacija bila što bolja.
Dobar tek jazzeri! Obavezno probajte kod kuće. Savršen spoj!
.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo
Vino.hr online vinoteka