Za mnoge je ovo ljetno jelo, mi u njemu uživamo tijekom cijele godine. Brzo se priprema, namirnice su jednostavne, okusi raskošni. Pridruži li mu se čaša dobro rashlađenog, svježeg vina, užitak je zajamčen. Idealno je imate li dagnje u školjkama: polovica se očisti, polovica ostavi u ljušturama. Mi smo imali očišćene pa zamrznute, no jelo je bilo izvrsno.
Dok su se špageti kuhali, u tavi smo zagrijali žlicu maslinovog ulja, dodali timijan, sitno narezana tri češnja češnjaka i peršin. Nakon nekoliko minuta dodali smo dagnje, zalili ih decilitrom bijelog vina, poklopili pirjali nekoliko minuta.
Dagnje smo izvadili na tanjur, a tavu s preostalim uljem vratili na vatru. Dodali smo sitno narezanu rajčicu iz konzerve (dakako da je bolje koristiti svježe, kad im je puna sezona) i malo manje od pola žličice ljute tucane paprike za pikantniji okus. Tko voli ljuto, neka doda cijelu žličicu.
Nakon što se umak zgusnuo, vratili smo u tavu dagnje i dodali kuhane špagete, promiješali i jelo je bilo spremno za tanjur. Posuli smo ga sitno narezanim peršinom i bosiljkom i za samo 40 minuta osigurali si obrok raskošnog okusa!
A može li jelu od plodova mora nešto bolje pristajati nego baranjsko vino. Može, naravno, ali ove špagete s dagnjama odlično je popratilo prošlogodišnje ružičasto vino vinarije Pinkert iz Kneževih vinograda. Iz berbe 2019. Zoltan Pinkert prvi put je napravio Rosé samo od frankovke. Razigrano je to, svježe polusuho vino u kojem neprovreli šećer ne daje dojam slatkoće, nego slasti. A baš je ta slast odlično zagrlila dagnje.
Dobar tek jazzeri!
.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Špageti s dagnjama, umakom od rajčice i ružičastom frankovkom
31. svibanj, 2020.Ravno do dna, pa na vrh: Austrija je preživjela veliki skandal s ‘antifrizom’ 1985.
29. svibanj, 2020.
Pad cijena vina u rinfuzi te veća potražnja za predikatnim vinima potaknuli su nekolicinu “lopova” da jednostavnijim vinima dodaju dietilen glikol, otapalo kojeg ima u svakom domaćinstvu, a slično je antifrizu, odnosno etilen glikolu, pa je i afera dobila taj naziv. Nakon što se to otkrilo, izvoz austrijskih vina pao je gotovo na nulu. 
Tako vinski skandal iz 1985. godine danas opisuje Austrian Wine Marketing Board, tvrtka koju je Republika Austrija 1986. osnovala s vinarima saveznih država Donja Austrija, Burgenland, Štajerska, grada Beča te državnom poljoprivrednom i gospodarskom komorom. 
Uloga tvrtke bila je promocija austrijskih vina nakon skandala i danas je mala Austrija 15. na listi najvećih proizvođača vina na svijetu, a kakvoćom, kad bi se mogla izmjeriti, vrlo blizu petome mjestu. U Europi je odmah iza četiri najveće vinske zemlje, Francuske, Italije, Španjolske i Njemačke. Vinski skandal je, piše u izvanrednoj, lani izdanoj knjizi “Wine in Austria, History”, posljedica lošeg zakona o vinu iz 1970. Pojednostavljeno rečeno, u njemu je uvedena obaveza prijave očekivanog uroda grožđa i proizvodnje vina, prema čemu se dobivala dozvola za stavljanje vina u promet pa plaćao i porez. Neki su prijavljivali manje količine i razliku prodavali na crno. Bilo je mudrijaša koji su ta svakodnevna vina “ojačavali” jeftinim otapalom, tako da je nalikovalo na puno skuplja predikatna vina. Dietilen glikol je otrovan i zabranjen u kozmetičkim preparatima, ali može se, kaže struka, u njima naći kao onečišćenje u drugim spojevima. Na zagrebačkom Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu analizirali su koliko je dietilen glikola i etilen glikola u 30 zubnih pasta. Pokazalo se da ih je znatno manje od 0,1 posto, što je dopušteni prag, pa su paste sigurne za potrošače.
Austrijanci su početkom 1985. otkrili 0,3 posto dietilen glikola u vinima nekih proizvođača. Na televiziji je jedan vinar otkrio da su im i laboratoriji koji su otkrivali neželjene tvari govorili kako da ih sakriju. I završio u zatvoru. Nisu Austrijanci jedini imali taj problem. Bilo je takvih vina i kod nas, ali nije se objavilo koje su vinarije to radile.
Vrijeme oporavka od skandala Austrijanci su odlično iskoristili da urede vinski sektor, uključujući jednostavno, ali precizno opisana zaštićena područja uzgoja vinove loze te označavanje vina.
Do danas su propisali da se kvalitetna vina, oni kažu “Qualitätswein”, mogu raditi od 40 sorata, i to u 15 regija zaštićenih oznakom podrijetla DAC (Districtus Austriae Controllatus). Ta su vina prepoznatljiva po okrugloj crveno-bijelo-crvenoj oznaci, u boji austrijske zastave, na samom vrhu butelje.
Naravno da se ne smije svaka sorta koristiti u svim regijama, a i za one koje se smiju propisano je, da spomenemo samo neka ograničenja, koliko alkohola vina moraju imati, a koliko neprovrelog šećera smiju, kad se puštaju u promet te po kakvim ih mirisima i okusima potrošač može prepoznati.
Drukčije je označavanje samo za pjenušava vina. Propisano je da pjenušac od 40 dopuštenih sorata uzgojenih na području cijele države smije nositi oznaku “Austrian Sekt” ili “Austrian Qualitätsschaumwein”. A podijeljeni su i u tri razine piramide. Osim toga, dijele se na pjenušce Klassik, Reserve i Grosse Reserve, pri čemu je prvi od grožđa s područja cijele pojedine regije, i to je baza piramide, srednji dio označava da je iz pojedine općine, odnosno mjesta, a vrh da je iz pojedinačnog vinograda. Slična piramida postoji i za mirna vina, koriste je i druge velike vinske zemlje, i to je red kakav bismo i mi trebali uvesti u označavanje vina.
Kremasti traminac i hrskavi bakalar(ac)
23. svibanj, 2020.
Nedimljeno meso bakalara nema intenzivan riblji okus, zamrznuto prodaju u svakom trgovačkom lancu, a dobro podnosi različite priloge i dodatke i može se pripremati na bezbroj načina. Odabrali smo jednostavan i brz način, a najjednostavnije uglavnom je i najbolje. Za samo 35 minuta, koliko traje priprema i pečenje, imali smo odličan ručak. Trebali su nam maslac, limun, malo bijelog vina, krekeri, a za prilog smo odabrali šparoge.
Usitnili smo desetak krekera , neki su bili s maslacem, u zdjeli u mikrovalnoj otopili dvije žlice maslaca i u to umiješali krekere. U keramičku posudu stavili smo još dvije žlice maslaca pa je stavili pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva.
Nakon što se maslac rastopio poslagali smo komade bakalara, premazali ih s obje strane rastopljenim maslacem i pekli deset minuta. Potom smo bakalar prelili sokom od limuna, decilitrom suhog bijelog vina, na komade mesa stavili usitnjene krekere i vratili u pećnicu na još 10 minuta.
Za to vrijeme izgrilalti šparoge. Na pečeni bakalar stavili smo nasjeckani peršin, ali i sitno narezan mladi luk. Ne samo zbog ukrasa, već i zbog nevjerojatnog okusa i svježine koju su dali hrskavoj teksturi bakalara. 
Naopako smo krenuli u ovu epizodu Jazz kuhinje. Nismo tražili vino koje će dobro popratiti hranu, nego smo do hrskavog bakalara došli osmišljavajući jelo za odličan suh Traminac crveni 2018. plešivičke obitelji Jagunić. Prekrasna žutozelena boja nije tipična za sortu, više upućuje na mladu graševinu. U finom mirisu lagano se osjeti bijela ruža po kojoj se traminci prepoznaju, ali pun je i drugog cvijeća, pa i voća, a suzdržan je kao da je u vino umiješana manje aromatična sorta poput zelenog silvanca. Okus mu je svjež i pun, ali ni on ne otkriva odmah sortu. Slast traminca se osjeti, no puno je drukčijih asocijacija po kojima se može zamisliti da mu je pridodano malo bijelog pinota ili chardonnaya.
No, poprilično vremena nakon gutljaja, to je nekoliko minuta, osjeti se da ne može biti ništa drugo osim traminca. Riječ je o mirnijem klonu, crvenom, a ne onom drugom, koji se s punim pravom naziva mirisnim.
Sočno meso bakalara s hrskavim prekrivačem i šparogama kao prilogom pokazalo se pravim prijateljem velikom kremastom tramincu.
.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo
Plati li destiliranje viška vina, država će pomoći vinarijama, ali i sebi
22. svibanj, 2020.
Sa šest kuna po litri za destiliranje otkupilo bi se između 10 i 15 milijuna litara vina viška, što bi državu stajalo između 60 i 90 milijuna kuna. Odlaskom na burzu jednog zaposlenog iz vinske branše država neće dobiti 35.000 kuna poreza i doprinosa, a još toliko naknada će morati isplatiti preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. 
Gotovo 10.000 eura je, dakle, gubitak države po zaposlenom koji je ostao bez posla. Ako u vinskom sektoru “nestane” između 850 i 1000 radnih mjesta, država će izgubiti onoliko koliko treba za otkup viška i njegovu destilaciju. Izračunali su to predstavnici velikih hrvatskih vinarija koji su se nedavno sastali i s ministricom poljoprivrede. Rekla im je kako će biti povoljnih kredita, ali i “živih” 40 milijuna kuna za izravnu pomoć. Spominjali su i destilaciju, a pitanje je samo hoće li se tim novcem moći destilirati ovogodišnji enormni višak ili će ga potrošiti na uobičajene količine vina koje su destilirali i prije. Prijedlog za destilaciju viška vina je na tragu Uredbe Europske komisije 2020/592 o privremenim izvanrednim mjerama radi odgovora na tržišne poremećaje u sektoru voća i povrća i sektoru vina koji su uzrokovani pandemijom. Komisija je dopustila potpore država članica za destilaciju, no od viškova vina ne smiju se raditi vinjaci i druga alkoholna pića, nego industrijski alkohol, kako se ne bi narušila tržišna utakmica. Potpora, dakle, može poslužiti za pretvaranje vina u sredstva za dezinfekciju, farmaceutske proizvode i energente. Uredba omogućuje i potpore za krizno skladištenje vina, ali izričito piše da se ta potpora ne može “kombinirati” s onom za destilaciju. Kao da su nas već upoznali.
Europska komisija procijenila je i da je zbog zatvaranja hotela, barova i restorana potrošnja vina u Uniji količinski pala za 30 posto, a prepolovila se kad je riječ o njihovoj vrijednosti te genijalno zaključili kako se konzumacijom vina kod kuće ne može nadoknaditi smanjena konzumacija izvan domova.
Destilacijom bi riješili aktualne viškove vina iz prijašnjih berbi, ali bit će ih i ove godine. Posebno što se tiče grožđa. Primjećuju u EU i nestašicu radne snage, također zbog pandemije, te logističke poteškoće u prijevozu i prodaji. Zato su članicama dopustili potpore i za zelenu rezidbu, kojom bi se grožđe “skidalo” s trsova i bacalo prije nego što sazrije. Potpore za to bile su predviđene i prijašnjih godina, no mogao ih je dobiti samo onaj tko je svoje grožđe obrao i bacio puno prije nego što je bilo zrelo. Sad je dopušteno da se obere pojedina parcela, ali i ona cijela, ne samo da se smanji prinos grožđa pa da se dobije manje vina bolje kvalitete. Nadajmo se samo da će naše Ministarstvo onih 40 milijuna kuna ipak usmjeriti u potpore za skladištenje i destilaciju viška vina, a ne i u uništavanje ovogodišnjeg uroda, što bi mogao biti samo prvi korak na putu za krčenje vinograda kojih ionako imamo malo. Ako i ove godine bude viškova, a izvjesni su, bolje bi bilo otkupiti grožđe s prosječnih položaja pa ga vinificirati i puniti u boce pod etiketama novih vinskih brendova naših vinorodnih regija Slavonije i Podunavlja, Dalmacije, Istre i Kvarnera te Bregovite Hrvatske.
Samo da i to ne završi u punionicama svega i svačega čija vina ne zaslužuju biti na vinskoj polici supermarketa, nego im je mjesto kraj sredstava za čišćenje ili dezinfekciju. I tako ih isti uvoznik u istoj punionici puni u iste plastične kanistre. Nitko nije protiv uvoza finih vina u staklenim bocama, a ni mjera protiv “plastičara” nije protiv tržišnog natjecanja, nego za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja nacije.
Vino.hr online vinoteka