Ma tko je sadio taj plavac na Lumbardi? Nikakva nam vina ne daje. Tako je, prema legendi, zavapio vinogradar iz ovog korčulanskog mjesta gledajući kako mu u vinogradu čokoti neželjenog plavca zauzimaju mjesto grku, od davnina slavnoj sorti koja na tamošnjim pjeskovitim tlima daje iznimno dobra bijela vina. I iskrčio je plavac. Zadovoljan je bio do ljeta sljedeće godine, kad je na grozdu umjesto okruglih bobica debele i čvrste kože te sočnog mesa ugledao sitne kuglice bez sjemena.
Nije bilo oplodnje jer grk je sorta koja se ne može sama oprašiti. Cvijet ima organe oba spola, no muški, prašnici, su zakržljali i povijeni prema dolje, pa nema samooplodnje. Jasno da je godinu poslije vratio plavac.
Nejasno je zašto se kroz povijest baš plavac sadio kao oprašivač jer te dvije sorte cvatu u različito vrijeme. Osim toga, njihova se ljubav može nazvati i incestom. Grk je, naime, u bliskom srodstvu s kaštelanskim crljenkom ili tribidragom, koji je roditelj plavca malog.
Suvremene genetičke metode to su uspjele dokazati, no ampelografi, stručnjaci koji proučavaju sorte vinove loze, podrijetlo grka nisu otkrili.
Neki smatraju da je jedna od prvih sorata koju su grčki doseljenici donijeli u Dalmaciju, a drugi kako je ime nastalo po karakterističnom ugodno gorkom okusu vina. Osim toga, u povijesti se sve staro i nepoznatog podrijetla um hrvatskom priobalju nazivalo grčkim.
Taj je grk poseban, štoviše i posebno vrijedan, jer raste na pjeskovitom tlu, pa je zato dio trsova preživio filokseru, koja je talijanske i francuske vinograde poharala krajem 19. stoljeća, a početkom 20. i hrvatske. Posebno su strašne posljedice bile na dalmatinskim otocima čiji su stanovnici živjeli od grožđa i vina. Kad su ostali bez trsja, počeli su iseljavati u prekomorske zemlje. I grk je tad stradao.
Nekad je bio među vodećim bijelim sortama Dalmacije, a danas sveukupno ima oko 15 hektar. Koliko je to malo za tako veliku sortu, može se uvidjeti ako se cijela površina vinograda zasađenih grkom uposredi s nogometnim igralištima. Hektar je 100 metara puta 100, dakle to su dva terena pa grka ima za 30 utakmica koje se igraju u isto vrijeme. Za prvu, drugu i treću englesku ligu, primjerice.
Osim u Lumbardi, danas ga se sporadično može pronaći u dubrovačkom priobalju te na otocima Šipanu i Mljetu i poluotoku Pelješcu. No stižu bolja vremena.
Ponajprije zato što je uključen u program klonske i sanitarne selekcije kojima je cilj stvaranje preduvjeta za kvalitetniju reprodukciju sorte. Podignut je manji matični nasad na položaju Baštica pokraj Zadra, a proizvedene su i prve količine certificiranih cjepova. Primke sorte čuvaju se u Kolekciji hrvatskih autohtonih sorata vinove loze u Zagrebu kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu.
Za svijetlu budućnost grka zaslužni su i vinari.
Cebalo i Zure etikete su koje polako ali sigurno osvajaju tržište, a Frane Milina Bire ima neveliku vjernu sljedbu koja svake godine drhteći iščekuje novu berbu njegova grka u debeljuškastoj burgundijskoj boci s etiketom koja iz daljine izgleda jednolično tamnosiva, a na njoj pomalo “grčkim” slovima piše ime sorte i nadimak vinara (vidi dolje). Bire je za grk važan i zato što, osim na pijesku Lumbarde, sortu uzgaja i na kamenitom položaju Defora. Tamošnje terase ograđene kamenom podsjećaju na slavnu primoštensku vinogradarsku čipku, a vino Grk Defora steklo je kultni status iako ga se ne može ni kupiti. Toči se kod Frane Miline u podrumu te na sajmovima i festivalima, ispod pulta. I svakom novom čašom legenda ima poglavlje više.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Zovu ga grk, a u stvari je grkinja. Spol nije važan jer su vina odlična
23. prosinac, 2016.Vino tjedna je Enjingi Rajnski rizling kasne berbe 2012., a i ostala su super za blagdane
23. prosinac, 2016.
Profinjen i intenzivan miris zrelog i prosušenog voća ima Enjingijev Rajnski rizling kasne berbe 2012. Ocjenjivači Vinskih zvijezda zapisali su kako je to vino iz Hrnjevca kraj Kutjeva kompleksno, bogato, puno, skladno i ugodno slasno. Pristajat će pikantnije pripremljenim jelima od svjetlijeg mesa ili slatkovodne ribe. Dodijelili su mu četiri zvjezdice i titulu vina tjedna. U tvrtki GDG-prom butelja je73 kune. Primjerena blagdanima su i ostala vina iz ovotjedne preporuke. Kiridžija Tajano Plavac mali 2014. ima prekrasnu boju, fin i čist miris crnog voća, skladan okus i dobar potencijal za odležavanje. Dobar će biti uz pašticade, a u Vrutku je butelja 45 kuna. Ima tri zvjezdice, kao i rasni Muškat 2015. Kozlović privlačnog voćnog mirisa, vitkog tijela i dobro uklopljene slatkoće je. Butelja od pola litre poluslatkog vino u Mivi je 89,50 kuna. Snažan, čak i pomalo grub, ali u dobrom “muškom” smislu je pjenušac Misal blanc de blancs brut nature istarske obitelji Peršurić. Fino miriše, dugo perla, a u Vrutku stoji 150 kuna. 
Plešivički pjenušac je među 75 najznačajnijih vina svijeta
18. prosinac, 2016.
Velike stvari često nastaju slučajno. Tako ni Pjenušac amfora, koji je britanski časopis Decanter u najnovijem broju uvrstio među 75 najznačajnijih vina svijeta u 2016. godini, nije bio planiran.
- U berbi 2010. nismo bili zadovoljni sirovinom za vino koje smo htjeli odnjegovati u amfori. Tata je predložio da ga šampanjiziramo. Ja sam bio protiv. Bojao sam se da se tanini iz amfore neće dobro složiti s ugljičnim dioksidom – iskreno je Tomislav Tomac ocu Zvonimiru prepustio zaslugu za vino koje su napravili prvi na svijetu, ali neće dugo biti jedinstveno. Ponijeli su ga, naime, u Champagneu i predstavili u maloj. ali slavnoj šampanjeri Salosse. Anselme Selosse je nakon kušanja kupio dvije glinene posude i u njima odnjegovao bazno vino za šampanjac berbe 2015.
Proizvodnja svakog dobrog pjenušca je posao koji traje godinama, a posebno je dugotrajno i složeno stvaranje pjenušaca iz amfore. Grožđe se prvo šest mjeseci macerira (namače) u vlastitom soku u amfori ukopanoj u zemlju uz povremeno miješanje. Potom se ispreša pa godinu i pol odležava u drvenoj bačvi od 3000 litara. Tad se pretoči u šampanjske boce i u njima se pokrene druga fermentacija kojom nastaju mjehurići, a traje gotovo godinu dana. Tako ovo vino na tržište može najranije tri godine nakon berbe. Kompleksan postupak osjeti se i u čaši.
- Malo sam se mrštio, mnogo razmišljao, puno uživao, ali šutio kad sam ga prvi put kušao – zapisao sam na prvom kušanju. Tri mjeseca kasnije jedva sam zaustavio bujicu hvalospjeva, a nakon još tri, za trećega kušanja, bilo mi je jasno da su pjenušcem iz amfore Tomci nadmašili i svoja mirna vina iz amfore te prijašnje pjenušce, koji su i tako bili ponajbolji u Hrvatskoj. Pa i izvan nje.
- Rustikalno je i ima oksidativne note. U mirisu se osjete naranče, karamela, prepečenac i jesensko voće, a u okusu svježina, marmelada i tanini. Vino je to složenog stila koje pomiče granice – opisali su urednici Decantera Pjenušac amfora i preporučili da ga se popije između 2017. i 2020.
Trendovi: Pit će se crvena vina iz regija znanih po bijelima i obrnuto
17. prosinac, 2016.
Dolina francuske rijeke Loire poznata je širom svijeta po izvrsnim bijelim vinima od chardonnaya, sauvignona i sivog pinota, a odlikuju ih umjereni alkoholi, osvježavajuće kiseline te dobar odnos kvalitete i cijene. U utjecajnom britanskom časopisu Decanter, međutim, predviđaju da će se sljedeće godine u svjetskim vinotekama i vinskim barovima više tražiti crna vina iz te regije. Crni pinot, cabernet franc, gamay i malbec nama su najpoznatije crne sorte koje tamo uzgajaju, a prve dvije nije teško pronaći i kod nas. Najbolji hrvatski crni pinoti stižu s Plešivice, jedne od najhladnijih hrvatskih vinorodnih podregija. Odlikuju ih vitkije tijelo te nježnija i “prozirnija” boja nego što je imaju drugi crnjaci, ali i delikatne arome crvenog voća, poput jagoda, malina i Višanja. Korak, Šember, Tomac pouzdane su vinarije s čijim se crnim pinotima ne može pogriješiti, a mogu se pronaći u većini vinoteka. Tko poželi istraživati, neće se razočarati vinima koja od te nježne sorte rade obitelji Kurtalj, Braje, Režek… Za njih, međutim, treba doći na Plešivicu, a pečena patka im je jako dobro društvo. 
Finih crnih pinota ima i u podregiji Zagorje-Međimurje, također hladnoj i također poznatoj po bijelim vinima. Ne nasjedajte pričama o zagorskim kiselišima jer danas je širom Zagorja lakše pronaći dobro ili jako dobro vino nego loše, a što se tiče crnih pinota, svakako treba kušati one iz vinarija Bolfan Vinski vrh u zagorskoj Hrašćini te Dvanajščak-Kozol u međimurskom Dragoslavcu. Dobro je znati da u obje podregije od crnog pinota rade i fine ružičaste pjenušce. Štoviše, Plemenita brut rose vinarije Dvanajščak-Kozol bila je najbolja na ocjenjivanju za Vinske zvijezde 2015.
Drugi svjetski trend u 2017. trebala bi biti, tako najavljuju u Decanteru, bijela vina iz Bordeauxa. Iz okolice ovoga grada na rijeci Girondi stižu neka od najskupljih crnih vina svijeta, mahom su to mješavine cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca uz dodatke malbeca i petit verdota. Među bijelim bordoškim vinima najpoznatiji su slatkiši iz Sauternesa i Barsaca, no gotovo svaki bordoški château ima i suho bijelo vino. To su mješavine sauvignona bijelog, roditelja cabernet sauvignona, te semillona. Za razliku od sauvignona koji gotovo svi vole, semillon podsjeća na rizling, veliku sortu koja ima relativno uzak krug gotovo fanatičnih poklonika, ali prosječni ga potrošači ne vole previše. No takav semillon daje karakter bijelim bordoškim vinima.
U Hrvatskoj su gotovo isključivo po crnim vinima poznata vinogorja Zadar-Biograd, Benkovac-Stankovci i Primošten u sjevernoj Dalmaciji te Pelješac. U prva dva prevladavaju slavne francuske sorte cabernet sauvignon, merlot i syrah, a u druga dva naše autohtone babić i plavac mali. No ima tu i bijelih vina. Maraština je među preporučenim bijelim sortama u sjevernoj Dalmaciji. Smatramo je autohtonom, iako je genetika pokazala kako je riječ o sorti iz velike obitelji malvasija, istoj kao što je toskanska malvasia lunga ili malvasia del Chianti. Suha vina od maraštine nekad su se pila u najsvečanijim prigodama. Dobru maraštinu u Nadinu u zadarskom zaleđu ima Šime Škaulj, a nagrade je vinima od te sorte osvajala i Vinarija Jokić. Većina maraštine prije je završavala kao začin u drugim vinima. I danas skradinska obitelj Sladić debitu dodaje 15 posto maraštine kako bi dobili svježinu i arome dalmatinskog samoniklog bilja. Kao što u Bordeauxu semillon dodaju sauvignonu.
Na jugu Dalmacije zovu je i rukatac. Preporučena je i na Pelješcu, ali dobar dio peljeških maraština je od grožđa s obližnje Korčule, dalmatinskog malog carstva velikih bijelih vina.
Vino.hr online vinoteka