Dolina francuske rijeke Loire poznata je širom svijeta po izvrsnim bijelim vinima od chardonnaya, sauvignona i sivog pinota, a odlikuju ih umjereni alkoholi, osvježavajuće kiseline te dobar odnos kvalitete i cijene. U utjecajnom britanskom časopisu Decanter, međutim, predviđaju da će se sljedeće godine u svjetskim vinotekama i vinskim barovima više tražiti crna vina iz te regije. Crni pinot, cabernet franc, gamay i malbec nama su najpoznatije crne sorte koje tamo uzgajaju, a prve dvije nije teško pronaći i kod nas. Najbolji hrvatski crni pinoti stižu s Plešivice, jedne od najhladnijih hrvatskih vinorodnih podregija. Odlikuju ih vitkije tijelo te nježnija i “prozirnija” boja nego što je imaju drugi crnjaci, ali i delikatne arome crvenog voća, poput jagoda, malina i Višanja. Korak, Šember, Tomac pouzdane su vinarije s čijim se crnim pinotima ne može pogriješiti, a mogu se pronaći u većini vinoteka. Tko poželi istraživati, neće se razočarati vinima koja od te nježne sorte rade obitelji Kurtalj, Braje, Režek… Za njih, međutim, treba doći na Plešivicu, a pečena patka im je jako dobro društvo. 
Finih crnih pinota ima i u podregiji Zagorje-Međimurje, također hladnoj i također poznatoj po bijelim vinima. Ne nasjedajte pričama o zagorskim kiselišima jer danas je širom Zagorja lakše pronaći dobro ili jako dobro vino nego loše, a što se tiče crnih pinota, svakako treba kušati one iz vinarija Bolfan Vinski vrh u zagorskoj Hrašćini te Dvanajščak-Kozol u međimurskom Dragoslavcu. Dobro je znati da u obje podregije od crnog pinota rade i fine ružičaste pjenušce. Štoviše, Plemenita brut rose vinarije Dvanajščak-Kozol bila je najbolja na ocjenjivanju za Vinske zvijezde 2015.
Drugi svjetski trend u 2017. trebala bi biti, tako najavljuju u Decanteru, bijela vina iz Bordeauxa. Iz okolice ovoga grada na rijeci Girondi stižu neka od najskupljih crnih vina svijeta, mahom su to mješavine cabernet sauvignona, merlota i cabernet franca uz dodatke malbeca i petit verdota. Među bijelim bordoškim vinima najpoznatiji su slatkiši iz Sauternesa i Barsaca, no gotovo svaki bordoški château ima i suho bijelo vino. To su mješavine sauvignona bijelog, roditelja cabernet sauvignona, te semillona. Za razliku od sauvignona koji gotovo svi vole, semillon podsjeća na rizling, veliku sortu koja ima relativno uzak krug gotovo fanatičnih poklonika, ali prosječni ga potrošači ne vole previše. No takav semillon daje karakter bijelim bordoškim vinima.
U Hrvatskoj su gotovo isključivo po crnim vinima poznata vinogorja Zadar-Biograd, Benkovac-Stankovci i Primošten u sjevernoj Dalmaciji te Pelješac. U prva dva prevladavaju slavne francuske sorte cabernet sauvignon, merlot i syrah, a u druga dva naše autohtone babić i plavac mali. No ima tu i bijelih vina. Maraština je među preporučenim bijelim sortama u sjevernoj Dalmaciji. Smatramo je autohtonom, iako je genetika pokazala kako je riječ o sorti iz velike obitelji malvasija, istoj kao što je toskanska malvasia lunga ili malvasia del Chianti. Suha vina od maraštine nekad su se pila u najsvečanijim prigodama. Dobru maraštinu u Nadinu u zadarskom zaleđu ima Šime Škaulj, a nagrade je vinima od te sorte osvajala i Vinarija Jokić. Većina maraštine prije je završavala kao začin u drugim vinima. I danas skradinska obitelj Sladić debitu dodaje 15 posto maraštine kako bi dobili svježinu i arome dalmatinskog samoniklog bilja. Kao što u Bordeauxu semillon dodaju sauvignonu.
Na jugu Dalmacije zovu je i rukatac. Preporučena je i na Pelješcu, ali dobar dio peljeških maraština je od grožđa s obližnje Korčule, dalmatinskog malog carstva velikih bijelih vina.
Vino.hr online vinoteka