Velike stvari često nastaju slučajno. Tako ni Pjenušac amfora, koji je britanski časopis Decanter u najnovijem broju uvrstio među 75 najznačajnijih vina svijeta u 2016. godini, nije bio planiran.
- U berbi 2010. nismo bili zadovoljni sirovinom za vino koje smo htjeli odnjegovati u amfori. Tata je predložio da ga šampanjiziramo. Ja sam bio protiv. Bojao sam se da se tanini iz amfore neće dobro složiti s ugljičnim dioksidom – iskreno je Tomislav Tomac ocu Zvonimiru prepustio zaslugu za vino koje su napravili prvi na svijetu, ali neće dugo biti jedinstveno. Ponijeli su ga, naime, u Champagneu i predstavili u maloj. ali slavnoj šampanjeri Salosse. Anselme Selosse je nakon kušanja kupio dvije glinene posude i u njima odnjegovao bazno vino za šampanjac berbe 2015.
Proizvodnja svakog dobrog pjenušca je posao koji traje godinama, a posebno je dugotrajno i složeno stvaranje pjenušaca iz amfore. Grožđe se prvo šest mjeseci macerira (namače) u vlastitom soku u amfori ukopanoj u zemlju uz povremeno miješanje. Potom se ispreša pa godinu i pol odležava u drvenoj bačvi od 3000 litara. Tad se pretoči u šampanjske boce i u njima se pokrene druga fermentacija kojom nastaju mjehurići, a traje gotovo godinu dana. Tako ovo vino na tržište može najranije tri godine nakon berbe. Kompleksan postupak osjeti se i u čaši.
- Malo sam se mrštio, mnogo razmišljao, puno uživao, ali šutio kad sam ga prvi put kušao – zapisao sam na prvom kušanju. Tri mjeseca kasnije jedva sam zaustavio bujicu hvalospjeva, a nakon još tri, za trećega kušanja, bilo mi je jasno da su pjenušcem iz amfore Tomci nadmašili i svoja mirna vina iz amfore te prijašnje pjenušce, koji su i tako bili ponajbolji u Hrvatskoj. Pa i izvan nje.
- Rustikalno je i ima oksidativne note. U mirisu se osjete naranče, karamela, prepečenac i jesensko voće, a u okusu svježina, marmelada i tanini. Vino je to složenog stila koje pomiče granice – opisali su urednici Decantera Pjenušac amfora i preporučili da ga se popije između 2017. i 2020.