Ma tko je sadio taj plavac na Lumbardi? Nikakva nam vina ne daje. Tako je, prema legendi, zavapio vinogradar iz ovog korčulanskog mjesta gledajući kako mu u vinogradu čokoti neželjenog plavca zauzimaju mjesto grku, od davnina slavnoj sorti koja na tamošnjim pjeskovitim tlima daje iznimno dobra bijela vina. I iskrčio je plavac. Zadovoljan je bio do ljeta sljedeće godine, kad je na grozdu umjesto okruglih bobica debele i čvrste kože te sočnog mesa ugledao sitne kuglice bez sjemena.
Nije bilo oplodnje jer grk je sorta koja se ne može sama oprašiti. Cvijet ima organe oba spola, no muški, prašnici, su zakržljali i povijeni prema dolje, pa nema samooplodnje. Jasno da je godinu poslije vratio plavac.
Nejasno je zašto se kroz povijest baš plavac sadio kao oprašivač jer te dvije sorte cvatu u različito vrijeme. Osim toga, njihova se ljubav može nazvati i incestom. Grk je, naime, u bliskom srodstvu s kaštelanskim crljenkom ili tribidragom, koji je roditelj plavca malog.
Suvremene genetičke metode to su uspjele dokazati, no ampelografi, stručnjaci koji proučavaju sorte vinove loze, podrijetlo grka nisu otkrili.
Neki smatraju da je jedna od prvih sorata koju su grčki doseljenici donijeli u Dalmaciju, a drugi kako je ime nastalo po karakterističnom ugodno gorkom okusu vina. Osim toga, u povijesti se sve staro i nepoznatog podrijetla um hrvatskom priobalju nazivalo grčkim.
Taj je grk poseban, štoviše i posebno vrijedan, jer raste na pjeskovitom tlu, pa je zato dio trsova preživio filokseru, koja je talijanske i francuske vinograde poharala krajem 19. stoljeća, a početkom 20. i hrvatske. Posebno su strašne posljedice bile na dalmatinskim otocima čiji su stanovnici živjeli od grožđa i vina. Kad su ostali bez trsja, počeli su iseljavati u prekomorske zemlje. I grk je tad stradao.
Nekad je bio među vodećim bijelim sortama Dalmacije, a danas sveukupno ima oko 15 hektar. Koliko je to malo za tako veliku sortu, može se uvidjeti ako se cijela površina vinograda zasađenih grkom uposredi s nogometnim igralištima. Hektar je 100 metara puta 100, dakle to su dva terena pa grka ima za 30 utakmica koje se igraju u isto vrijeme. Za prvu, drugu i treću englesku ligu, primjerice.
Osim u Lumbardi, danas ga se sporadično može pronaći u dubrovačkom priobalju te na otocima Šipanu i Mljetu i poluotoku Pelješcu. No stižu bolja vremena.
Ponajprije zato što je uključen u program klonske i sanitarne selekcije kojima je cilj stvaranje preduvjeta za kvalitetniju reprodukciju sorte. Podignut je manji matični nasad na položaju Baštica pokraj Zadra, a proizvedene su i prve količine certificiranih cjepova. Primke sorte čuvaju se u Kolekciji hrvatskih autohtonih sorata vinove loze u Zagrebu kao i u kolekciji Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu.
Za svijetlu budućnost grka zaslužni su i vinari.
Cebalo i Zure etikete su koje polako ali sigurno osvajaju tržište, a Frane Milina Bire ima neveliku vjernu sljedbu koja svake godine drhteći iščekuje novu berbu njegova grka u debeljuškastoj burgundijskoj boci s etiketom koja iz daljine izgleda jednolično tamnosiva, a na njoj pomalo “grčkim” slovima piše ime sorte i nadimak vinara (vidi dolje). Bire je za grk važan i zato što, osim na pijesku Lumbarde, sortu uzgaja i na kamenitom položaju Defora. Tamošnje terase ograđene kamenom podsjećaju na slavnu primoštensku vinogradarsku čipku, a vino Grk Defora steklo je kultni status iako ga se ne može ni kupiti. Toči se kod Frane Miline u podrumu te na sajmovima i festivalima, ispod pulta. I svakom novom čašom legenda ima poglavlje više.
Vino.hr online vinoteka