Šef podruma je 1775. pošao po dozvolu za berbu. Oteli su ga lopovi. Kad se oslobodio, grožđe je već napala plijesan. Jadni “kellermeister” danas slavnog podruma Johhanisberg je tako zaslužan za prvu kasnu berbu. Grožđe je zarazila plijesan, Botrytis cinerea, koja nagriza kožicu bobica i može upropastiti nezrelo grožđe. Kad napadne bobice s dovoljnom količinom sladora, oplemenit će vino. Grožđe opljačkanog šefa podruma bilo je dovoljno zrelo pa su kasne berbe učestale i sljedećih godina. Danas imamo i izbornu berbu grozdova, izbornu berbu bobica i izbornu berbu prosušenih bobica. To su najčešće kategorije predikatnih vina Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske.
A svako vino dvorca Johhanisberg ima drukčiju boju na kapici butelje. Žuta su vina koja bi mi nazvali kvalitetnima. Crvena su bolja vina s oznakom kabinett, zelena kasne berbe, a srebrna vina od probranoga grožđa s najboljih položaja. Ružičastu trakicu imaju vina izborne berbe, ružičasto-zlatnu izborne berbe bobica, a zlatnu izborne berbe prosušenih bobica (na njemačkom trockenbeerenauslese). Ledene berbe, vina od grožđa branog i prešanog na minus sedam stupnjeva, imaju plavu oznaku. Ledena berba je marketinški najzanimljivije predikatno vino, ali kvalitetom obično zaostaje za izbornom berbom prosušenih bobica. U Hrvatskoj takva vina najbolje radi podrum Kutjevo. Dobre odložene berbe rade i Ivo Enjingi te neki plešivički i međimurski vinari. Za njih se, čak i za izborne berbe prosušenih bobica, specijalizirao i zagorski vinar Boris Drenški.