1. srpanj, 2017.
Izbori zrelog pjenušca Dri uz jelo od avokada, ananasa i dagnji te voćnog i osvježavajućeg Three stars uz paštetu od pačje jetre na papiru su se činili pogreškom, a u praksi su bili pun pogodak. Dagnje su bile podimljene, pa zato i jačeg okusa, i odlično su im pristajale punoća i snaga pjenušca Drage Kurtalja s Plešivice, a svaki komadić kruha premazanog pačjom paštetom bio je ukrašen ukiseljenim pupoljkom kapra i prizivao je svježinu i razigranost koju nudi pjenušac obitelji Jagunić iz Kurtaljeva susjedstva.
Svu složenost sparivanja vina i hrane pokazali su ovi detalji s jedinstvene večere s 12 sljedova i planiranih 12, a u praksi i više potočenih vina koju je za desetak ljudi zaposlenih u vinogradima i vinskim podrumima ili oko njih pripremio osvjedočeni vinoljubac i sommelier Tomislav Jakopović iz Brezovice. 
Rose 2016. zagorske vinarije Kopjar pokazao se previše sočnim i slasnim uz salatu od kozica i sezonskog povrća. To ne znači da vino nije dobro, naprotiv, jednostavno je previše moćno za jelo. Odlično ga je zamijenio suhi Furmint 2016. vinarije Demetervin iz mađarskog Tokaja. Mineralnost koju tamošnja vina crpe iz vulkanskog tla te nježnost sorte koju mi zovemo moslavcem ili pušipelom, a Slovenci šiponom, baš su fino upotpunile svježinu i lakoću salate.
Dobro su bila iskombinirana piletina sa sezonskim povrćem i gljivama i Sauvignon Kopjar te marinirana pileća krilca s Rizlingom Jagunić, a sljedeća četiri jela pokazala su da pri sparivanju jako treba paziti na godišnja doba. S obzirom na topao ranoljetni dan dobro su pristajali sivi pinoti Kurtalja i Trdenića zecu na libanonski s kus-kusom te gulašu od hobotnice s domaćim kobasicama i bobom, a frankovka i crni pinot moslavačke vinarije Ivanić vratini od turopoljske svinje na rukoli te ždrebetini u saftu s domaćim rezancima. Da je bila zima, prvom paru jela, zecu i gulašu, bolje bi pristajao drugi par vina, frankovka i crni pinot. Vratina bi te vitke crnjake mogla podnijeti i za hladnih dana, ali ždrebetini bi trebalo neko crno vino srednjeg tijela, poput merlota ili crljenka, uz uvjet da nisu stariji od tri, četiri godine. Plavac mali, naprimjer, bio bi i za ždrebetinu previše čvrst, gust i jak.
Službeni dio kasnijeg ručka, koji je prerastao u kasnu večeru, fino je zaokružila savijača od marelica s tramincem Trdenić.
Puno je truda uložio domaćin u ovu simfoniju okusa, ali isplatilo se. I njemu i nama jer smo puno naučili. Tko poželi prirediti nešto slično, treba znati da je 12 sljedova ipak previše. Ovo društvo s puno sličnih utakmica do šeste kombinacije hrane i vina raspravljalo je koncentrirano, a poslije se sve više diskutiralo “po skupinama”. Znači da bi drugu polovicu večere trebalo ponoviti.
Objavljeno u bakanalije | Comments Off
30. lipanj, 2017.
Puno, gusto i složeno vino je poluslatki Merlot izborne berbe 2012. Vlade Krauthakera iz Kutjeva. Ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili su mu pet zvjezdica i titulu vina tjedna. Vino jako dobre strukture, finog mirisa po suhom voću i okusa koji dugo traje u ustima u vinariji stoji 169,50 kuna.
Tri zvjezdice osvojio je pjenušac Three stars brut plešivičke obitelji Jagunić. Svjež je, skladan i veseo, okus mu dosta dugo traje, a osim kao aperitiv, pristaje i laganijim jelima, poput lešane bijele ribe. U vinariji butelja stoji 85 kuna.
U konkurenciji su bili i Sauvignon 2016. sa zlatnom etiketom slovenske vinarije Jeruzalem iz Ormoža, cijena mu je oko 80 kuna, te Lučica Riserva 2015. Alena Bibicha iz Plastova pokraj Skradina, čija butelja u vinariji stoji 230 kuna.

Objavljeno u Vinske zvijezde 2017., vinske zvijezde | Comments Off
30. lipanj, 2017.

Kušanje 17 graševina starih 17 godina davne 1994. otvorilo mi je nove horizonte. Bio mi je to prvi ozbiljan susret sa sortom koju sam poznavao malo bolje od prosječnog ljubitelja vina, a to, kako danas znam, znači da je nisam poznavao. Osim domaćih, bilo je slovenskih i austrijskih vina i otvarala su se čudesa. Najveće otkriće bila je izborna berba prosušenih bobica (TBA) iz Burgenlanda. Kušao sam i prije jako slatka vina, iako ih kod nas tad nije bilo mnogo, ali ovo je bilo “potpuno drukčije od drugih”. Imalo je svježinu, a ne samo slatkoću.
Za mali krug ljudi u Art kabinetu na Gornjem gradu kušanje su organizirali Srećko Ljubljanović, nažalost pokojni publicist koji je bio i prvi specijalizirani novinar za vina na ovim prostorima, te osvjedočeni vinoljubac Nenad Jandrić iz Povijesnog muzeja. Trebale su proći 23 godine da se pojavi slična prilika. I sad je otvorena svima.
U zagrebačkom hotelu International 1. srpnja je međunarodna konferencija Graševina bez granica na kojoj će vina od te sorte predstaviti 15 vinarija iz Slavonije i Podunavlja te gosti iz Srbije, Mađarske, Slovenije i Austrije. Tijekom cijelog dana bit će promenadno kušanje njihovih vina, a usporedno su vođene radionice Graševina u Hrvatskoj, Olaszrizling – najraširenija sorta u Mađarskoj, Welschriesling i laški rizling, narodska sorta Austrije i Slovenije, Povratak grašca, Fruška gora, Srbija te Svi stilovi graševine – od pjenušca do izborne berbe prosušenih bobica. Neće biti ocjenjivanja, nego će se jednostavno predstaviti graševine raznih zemalja i stilova, ali sigurno će biti zanimljivih uspoređivanja.
Ocjenjivanja je bilo na Festivalu graševine u Kutjevu krajem svibnja i početkom lipnja. Već su tradicionalno proglašeni prvaci u tri kategorije i ove godine je najbolje ocijenjeno mlado vino bila Graševina Podgorje 2016. Vlade Krauthakera. Najbolja graševina berbe 2015. ili starijih je Vrhunska graševina Vinkomir 2015. podruma Kutjevo, koji ima i najbolje predikatno vino: Graševinu ledeno vino 2015. Prijavljeno je bilo 113 uzoraka, a 43 su osvojila zlato, odnosno 85 bodova i više. Vinima s 90 bodova ili više podijeljeno je i pet velikih zlatnih medalja, i to sve ledenim berbama. Podrum Kutjevo osvojio je tri. Osim prvaka iz 2015., zaslužile su ih berbe 2009. i 2008. To su priznanje ocjenjivači dodijelili i OPG-u Đurinski iz Kupljenova kraj Zaprešića te Kutjevčaninu Branku Mihalju. Šteta što Đurinski i Kutjevo neće biti u Internationalu.
Na Festivalu, koji se održava od 2007., pričalo se i o klonskoj selekciji graševina. Probrana su četiri klona koja već nekoliko godina daju rod. Nemaju virusnih oboljenja, a svaki ima veći ili manji urod grožđa s više ili manje sladora i kiselina te s izraženijim ili zatomljenijim aromama. Plan je u ovogodišnjoj berbi provjeriti koliko doista vrijede, a 2018. očekuje se i njihovo priznavanje od nadležnog Instituta za sjemenarstvo. Time će se steći svi uvjeti za masovniju proizvodnju klonskog sadnog materijala i vinari će, ovisno o tome kakvo vino žele, moći birati trsove. Pitanje je hoće li izbor ta četiri klona podići općenitu kvalitetu graševina ili će jednostavno ujednačiti četiri tipa, a valjda je dobro da će taj novi sadni materijal biti bez virusa. Nakon 14 godina rada i istraživanja nekakav se rezultat mora prikazati.
Graševina je naša najrasprostranjenija sorta. Raste u više od 22 posto vinograda i po tome je najznačajnija u Hrvatskoj, kao i po raznovrsnosti vina koje daje (sva osim ružičastih i crvenih, ako uskoro ne naprave i takav klon).
Prošlost joj nije razjašnjena. Ne zna se tko su joj roditelji ni otkud potječe, a pretpostavlja se da je nastala u panonskom bazenu. No budućnost joj je svijetla, što je lako zaključiti po odličnim vinima kakva daje u Hrvatskoj.

Objavljeno u jedi, moli, vino, sorte i(li) tehnologije | Comments Off
24. lipanj, 2017.
Gotovo 80 posto posjetitelja festivala The Great Sparkling Exploration znali su za Hrvatsku kao vinsku zemlju i iskreno su ih zanimali naši pjenušci, rekao je Tomislav Tomac vrativši se sa suprugom Martinom iz Londona, gdje su ih urednici časopisa Decanter uvrstili među 60 izlagača iz cijelog svijeta na prvom pozivnom festivalu pjenušavih vina.
Kriterij za sudjelovanje bili su 95 ili više bodova na Decanterovu ocjenjivanju vina, koje je po broju uzoraka najveće na svijetu, ili objava u časopisu da je pjenušac najbolji u nekoj kategoriji. Pjenušac Tomac Amfora bio je na listi 75 najuzbudljivijih vina u 2016. po izboru Decanterovih urednika, na kojoj je bilo samo šest pjenušaca.
– Iznenadilo nas je to jer nemamo uvoznika u Velikoj Britaniji. Decanterovi su ljudi bili na Festivalu Vino.com u Zagrebu, kušali su naša vina i nabavili ih nekim svojim kanalima. Osim Pjenušca Amfora iz 2010. u Londonu, u dvorani tik uz Westminstersku opatiju, imali smo i pjenušac Diplomat iz 2014. – ispričao je Tomislav Tomac na već tradicionalnom lipanjskom predstavljanju mladih vina.
Tomci, naime, ne žure s izlaskom na tržište jer čekaju da vina dođu u optimalnu formu, a svakog lipnja i iznenade nečim. Ove godine novost je Zelenac. Riječ je o austrijskoj sorti koju tamo zovu rotgipfler, a kod nas od nje odlična suha i predikatna vina radi Vlado Krauthaker.
– Na Plešivici ga je prvi proizveo Franjo Jambrović, od kojeg smo svi učili raditi vino. Vladimir Nežić i ja smo gledali kako
to radi. Pokojni su, nažalost, a mi smo kupili hektar i pol Nežićeva vinograda u kojem je i 800 trsova zelenca. Napravili smo vino koje posvećujem svojim profesorima – rekao je Tomislavov otac Zvonimir Tomac.
Imat će još jednu berbu tog zelenca, a potom ga zamijeniti crvenim veltlincem, čije su sadnice već rezervirali u Austriji.
Predstavili su i Sauvignon 2016. Ima lijep sortni miris, ne napadan kakvi znaju biti u sauvignonima, a jako se svidio i Rizling 2016. Vrlo je ukusan i s velikim potencijalom za odležavanje. Slijedili su mineralan Chardonnay 2015. pa Crni pinot iste berbe.
- S njim nije lako. Grožđe brzo zrije i, ako se prekasno pobere, vino dobije džemaste note, koje sorti ne pristaju – rekao je Tomislav dodajući kako je fermentirao u amfori pa sazrijevao u bačvi od 2000 litara. Nije izdržao da ne spomene i kako je 2016. bila odlična za pjenušce, najbolja ikad.
- Brali smo 10. rujna. Grožđe je bilo savršeno zrelo, a imalo je 10 grama kiselina po litri. Kao u Champagnei. Inače kiseline već u kolovozu znaju pasti na sedam grama, pa moraš brati iako još nije sasvim zrelo – rekao je. Je li berba bila doista tako dobra, vidjet ćemo za dvije godine. Tad će lanjski pjenušci biti zreli.

Objavljeno u fino vino..., kusanje vina | Comments Off