Kušanje 17 graševina starih 17 godina davne 1994. otvorilo mi je nove horizonte. Bio mi je to prvi ozbiljan susret sa sortom koju sam poznavao malo bolje od prosječnog ljubitelja vina, a to, kako danas znam, znači da je nisam poznavao. Osim domaćih, bilo je slovenskih i austrijskih vina i otvarala su se čudesa. Najveće otkriće bila je izborna berba prosušenih bobica (TBA) iz Burgenlanda. Kušao sam i prije jako slatka vina, iako ih kod nas tad nije bilo mnogo, ali ovo je bilo “potpuno drukčije od drugih”. Imalo je svježinu, a ne samo slatkoću.
Za mali krug ljudi u Art kabinetu na Gornjem gradu kušanje su organizirali Srećko Ljubljanović, nažalost pokojni publicist koji je bio i prvi specijalizirani novinar za vina na ovim prostorima, te osvjedočeni vinoljubac Nenad Jandrić iz Povijesnog muzeja. Trebale su proći 23 godine da se pojavi slična prilika. I sad je otvorena svima.
U zagrebačkom hotelu International 1. srpnja je međunarodna konferencija Graševina bez granica na kojoj će vina od te sorte predstaviti 15 vinarija iz Slavonije i Podunavlja te gosti iz Srbije, Mađarske, Slovenije i Austrije. Tijekom cijelog dana bit će promenadno kušanje njihovih vina, a usporedno su vođene radionice Graševina u Hrvatskoj, Olaszrizling – najraširenija sorta u Mađarskoj, Welschriesling i laški rizling, narodska sorta Austrije i Slovenije, Povratak grašca, Fruška gora, Srbija te Svi stilovi graševine – od pjenušca do izborne berbe prosušenih bobica. Neće biti ocjenjivanja, nego će se jednostavno predstaviti graševine raznih zemalja i stilova, ali sigurno će biti zanimljivih uspoređivanja.
Ocjenjivanja je bilo na Festivalu graševine u Kutjevu krajem svibnja i početkom lipnja. Već su tradicionalno proglašeni prvaci u tri kategorije i ove godine je najbolje ocijenjeno mlado vino bila Graševina Podgorje 2016. Vlade Krauthakera. Najbolja graševina berbe 2015. ili starijih je Vrhunska graševina Vinkomir 2015. podruma Kutjevo, koji ima i najbolje predikatno vino: Graševinu ledeno vino 2015. Prijavljeno je bilo 113 uzoraka, a 43 su osvojila zlato, odnosno 85 bodova i više. Vinima s 90 bodova ili više podijeljeno je i pet velikih zlatnih medalja, i to sve ledenim berbama. Podrum Kutjevo osvojio je tri. Osim prvaka iz 2015., zaslužile su ih berbe 2009. i 2008. To su priznanje ocjenjivači dodijelili i OPG-u Đurinski iz Kupljenova kraj Zaprešića te Kutjevčaninu Branku Mihalju. Šteta što Đurinski i Kutjevo neće biti u Internationalu.
Na Festivalu, koji se održava od 2007., pričalo se i o klonskoj selekciji graševina. Probrana su četiri klona koja već nekoliko godina daju rod. Nemaju virusnih oboljenja, a svaki ima veći ili manji urod grožđa s više ili manje sladora i kiselina te s izraženijim ili zatomljenijim aromama. Plan je u ovogodišnjoj berbi provjeriti koliko doista vrijede, a 2018. očekuje se i njihovo priznavanje od nadležnog Instituta za sjemenarstvo. Time će se steći svi uvjeti za masovniju proizvodnju klonskog sadnog materijala i vinari će, ovisno o tome kakvo vino žele, moći birati trsove. Pitanje je hoće li izbor ta četiri klona podići općenitu kvalitetu graševina ili će jednostavno ujednačiti četiri tipa, a valjda je dobro da će taj novi sadni materijal biti bez virusa. Nakon 14 godina rada i istraživanja nekakav se rezultat mora prikazati.
Graševina je naša najrasprostranjenija sorta. Raste u više od 22 posto vinograda i po tome je najznačajnija u Hrvatskoj, kao i po raznovrsnosti vina koje daje (sva osim ružičastih i crvenih, ako uskoro ne naprave i takav klon).
Prošlost joj nije razjašnjena. Ne zna se tko su joj roditelji ni otkud potječe, a pretpostavlja se da je nastala u panonskom bazenu. No budućnost joj je svijetla, što je lako zaključiti po odličnim vinima kakva daje u Hrvatskoj.