Cijena vrlo dobrog vina pouzdane vinarije u trgovačkom centru je s 40-ak spuštena na 28 kuna. Odlična prilika za stvaranje male zalihe za dolazak većeg društva, ali postoji i “ali”. Na polici su butelje aktualne berbe 2016. izmiješane s godinu dana starijim vinima. Mnogima se to ne čini kao veliki problem, no ipak riječ je o prevari kupaca kojom se trgovci žele riješiti zaliha. Vina nemaju zakonski rok trajanja, no mijenjaju se u boci. Ona pripremljena za starenje, a riječ je mahom o skupljim buteljama, s godinama dobivaju na kvaliteti, no takvih je vina na tržištima svih zemalja svijeta samo nekoliko postotaka. Danas se većina vina, posebno se to odnosi na bijela, radi za brzu potrošnju. 
U praksi to znači da ih treba piti od proljeća nakon berbe, kad postanu spremna za konzumaciju, do proljeća sljedeće godine, odnosno dok na policu ne dođu mlađa vina. Odlika takvih vina je svježina, koja se s vremenom gubi. U zrelim vinima, napravljenim od pomno izabranog najkvalitetnijega grožđa s ponajboljih vinogradarskih položaja pa dugo njegovanima na finom talogu, svježina se može održati godinama, no boca vina kojem se vinar tako posvetio, kod nas je mahom riječ o ponajboljim graševinama, malvazijama, pošipima i chardonnayima, stoji od 80-ak kuna naviše. Svježina mlađih, u pravilu i upola jeftinijih vina, ovisi prvenstveno o finim kiselinama, a one se u boci, nažalost, brzo gube. Između ostalog i zato što se za takva vina ne ulaže puno u čepove jer se od njih ne očekuje da ga čuvaju godinama ili čak desetljećima.
Vina s početka ove priče mogu onoga tko to želi vrlo dobro poučiti tim promjenama. Iako vino nema formalni rok trajanja, berba 2015. danas je evidentno manje ukusna nego 2016. Osvježavajući okus mlađeg vina i miris taman zrelog voća, kod starijeg su zamijenjene laganom tupošću i aromama prezrelosti. Promjena je slična onoj u breskvi koja stoji u košari na stolu dnevnog boravka. Neće se pokvariti nakon nekoliko dana, ali svatko će osjetiti da je manje ukusna nego nakon kupnje. Slična je priča i s crnim ili crvenim vinima, naš zakon dopušta da se isto vino opiše s obje boje, no tu je onaj nepostojeći rok “najbolje upotrijebiti do…” ipak malo dulji. Ako se izostave vina proizvedena tako da se prodaju u godini berbe, poput ultramladih portugizaca ili frankovki, čija sezona počinje za Martinje 11. studenog, te Beaujolais Nouveauxa, koji na tržišta cijelog svijeta stiže trećeg četvrtka u istome mjesecu, crnjacima treba godina i malo više da se zaokruže. Ta su vina odnjegovana u posudama od inoksa, a u bocu uglavnom idu u vrijeme sljedeće berbe pa nakon dva-tri mjeseca smirivanja putuju na tržište.
Tako sad pijemo svježe crnjake iz 2015. Oni neće izgubiti mladost brzo kao bijela vina, jer ipak imaju ponešto tanina i drugih sastojaka koji će ih održati živima i živahnima, no ne treba ih čekati više od tri godine. Iz 2013. ih, dakle, više ne treba kupovati, a 2014. je bila toliko teška da je ono malo proizvedenih crnjaka uglavnom prodano. No i tu treba biti oprezan pa izbjegavati vina iz 2015. deklarirana kao mlada. Ona su se trebala popiti lani iako postoji vinarija koja Mlado vino, tako mu je službeni naziv, 2016. nije proizvodila. Na pitanje zašto, rekli su krajem prošle godine da još imaju na zalihi 2015. pa čekaju da se to proda. To dovoljno govori i zašto je vinarija u velikim problemima. Kod crvenih vina ona koja treba popiti relativno mlada stoje do 50 kuna. No ako se butelja čuva u dobrim uvjetima, neka će biti fina godinama.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Vina za svaki dan: Sad su ‘u formi’ bijela iz 2016. i godinu starija crna
27. kolovoz, 2017.Svatko tko dođe u Momjan kod Kabole, sanja o tome da nikad ne ode iz vinarije
26. kolovoz, 2017.
Inovacija, dizajn, gastronomska izvrsnost, vrhunska usluga, dobro osmišljen marketing i branding, posebnost i lokacija, kriteriji su po kojima The Luxury Travel Guide bira kandidate za nagradu koju dodjeljuje ekskluzivnim turističkim objektima u Europi, Americi, Australiji, Aziji, Africi i srednjem istoku. Ove godine nagradu Traditional Wine Maker of the Year dodijelili su vinariji Kabola u Momjanu. Već prvi pogled na fotografije prekrasnog objekta koji okružuju vinogradi pokazuju zašto, a i boravak u vinariji dugo se pamti. Po uvijek veselom i šarmantnom domaćinu Marinu Markežiću, ali i po njegovim vinima.
Kabola, to je obiteljski nadimak po kojem je nazvao i vinariju, a danas i njega svi tako zovu, ušao je u povijest hrvatskog vinarstva jer je prvi proizveo i na tržište pustio vino iz amfore. Bila je to malvazija iz berbe 2005. Do 2010. svake je godine bobice najznačajnije istarske sorte ostavljao da se mjesecima namaču u moštu u glinenoj posudi ukopanoj u zemlju iza kuće. 
Tek je u proljeće to sve prešao pa stavljao u drvenu bačvu u kojoj je vino njegovao na finom talogu, a potom puštao još pola godine da se smiruje u boci. Nekoliko godina vina iz amfore nije radio, a u 2015. i 2016. napravio je čak dva. Osim malvazije, na isti je način počeo raditi i teran.
Terani vinarije Kabola i dosad su bili posebna priča. Izniman užitak pružila je lani berba 2007. Devetogodišnje vino bilo je nevjerojatno svježe i mlado odmah po otvaranju boce, a nakon dekantiranja iskazalo je i prekrasnu voćnost. Pokazalo se kao veliko vino za veliku čašu i bilo je, poput mnogih odličnih terana u kojima se lani uživalo, snažan poticaj tada još neizvjesnoj borbi za povratak legitimiteta hrvatskom teranu koji su susjedi Slovenci iz neshvatljivih razloga pokušali uzeti.
Kabola je i jedan od zaslužnih za zaštićenu oznaku izvornosti momjanskog muškata. Prema nekim saznanjima, prije 800 godina u Momjan su iz talijanske Furlanije stigli trsovi bijelog muškata. Prilagodili su se ljudima, klimi i tlu i sortu su mnogi počeli zvati momjanski muškat, a momjanski vinari Kozlović, Prelac, Sinković, Brajko i Markežić i predstavljaju se kao muškatiri.
Kabola ima tri momjanska muškata. Secco je suho mirisno vino kojem fino pristaju svježiji sirevi, topla predjela od polodova mora i jela od bijelog mesa. Vina s etiketom Momjanski muškat na granici su poluslatkog i slatkog i poslučuje se kao aperitiv ili uz slastice, a Dolce… Ima 201 gram neprovrelog šećera po litri. Treba li išta više reći? Fino je uz dobar sladoled.
Kabola obrađuje 20 hektara vinograda i proizvodi oko 100.000 litara vina na godinu. Čak 70 posto je istarska malvazija. I nju, poput muškata, nudi u tri inačice – kao mladu i svježu pod imenom sorte, potom Unicu, svojevrsnu preteču amfore, treće i najambicioznije malvazije.
Unicu je 2003. napravio višemjesečnom maceracijom u drvenim kacama, pa njegom na kvascima u bačvi. Tako je poslije počeo raditi Amforu, a Unicu macerira nekoliko dana, pa potom dugo drži na finom talogu. Malvazija je i baza za pjenušac Re u kojem su još chardonnay i pinot. Da voli ozbiljna vina iskazuje u merlotu i cabernet sauvignonu koji zriju godinu i pol u drvetu, a o toj sklonosti Kabola kaže:
Kad sam bio mlađi, uživao sam u mladim, svježim vinima i volio mlađe žene. Sad volim ozbiljnije žene i složena vina!
Vino tjedna je zreli, gusti i kompleksni Teran 2011. barrique Franca Armana
25. kolovoz, 2017.
Upečatljivo, bogato, gusto, a mekano i zrelo vino je Teran 2011. barrique istarskog vinara Franca Armana. Tamne je, gotovo neprobojne boje, a u mirisu ima puno voćnosti pomiješane sa začinskim nitima i drugim, dobro uklopljenim utjecajima dozrijevanja u drvu, zapisali su ocjenjivači Vinskih zvijezda. Dodijelili su mu četiri zvjezdice i titulu vina tjedna, a u Mivi butelja stoji 109,50 kuna.
Tri zvjezdice osvojilo je puno i skladno vino Ottocento 2014. rosso, koje Giorgio Clai radi od merlota, refoška i cabernet sauvignona. Vrlo dobro vino iz ne baš osobite berbe 2014. u PZ-u Dropi stoji 149 kuna. Tri zvjezdice osvojili su i Krš bijeli 2016., vino od žilavke hercegovačke vinarije Škegro, kojem je sad vrijeme da se popije (Vrutak, 55 kn) i osvježavajući Sauvignon blanc 2016. vinarije Mount Nelson iz novozelandske regije Marlborough (Vivat, 105,50 kn).
Dobra ekološka vina su fina, ali biodinamičko se prepoznaje na prvi gutljaj
19. kolovoz, 2017.
Postoje knjige i predavanja o nacionalnoj ekonomiji u kojima su poglavlja o poljoprivredi s društveno-ekonomskog stajališta. Razmatra se kako bi se trebala ustrojiti poljoprivreda polazeći od društveno-ekonomskih načela. Održavanje takvih društveno-ekonomskih predavanja i pisanje takvih knjiga očigledna je besmislica. O poljoprivredi se jedino može govoriti – i u njezinu društvenom ustrojstvu – ako je ishodište sama poljoprivreda, ako se doista zna što je uzgoj repe, krumpira, žitarica… Bez toga se ne može ni govoriti o nacionalno-ekonomskim načelima.
Ovo je dio predavanja “Emancipacija ljudskog i životinjskog života od vanjskog svijeta”, prvog od osam o poljoprivredi koja je od 7. do 16. lipnja 1924. godine dr. Rudolf Steiner vodio u dvorcu Kobierzyce (Koberwitz) u današnjoj zapadnoj Poljskoj, pokraj Wroclawa. Steiner je austrijski filozof, odgojitelj i pisac, utemeljitelj antropozofije, rođen 1861. u Donjem Kraljevcu u Međimurju, a taj se tečaj smatra začetkom biodinamičke poljoprivrede, uzgoja biljaka i životinja u skladu s prirodom. Naravno da se ne koriste umjetna gnojiva i kemijska zaštitna sredstva, nego se biljke prihranjuju i štite s osam pripravaka označenih brojkama od 500 do 507. Prvi je stajski gnoj odležan u zakopanom kravljem rogu i njime se prihranjuje tlo. 
Pripravak 501 je kamen iz roga te, među ostalim, potiče razvijanje gornjeg dijela biljke i daje joj svježinu, sjaj i otpornost na bolesti. Ostali pripravci su kompostni, načinjeni od ljekovitog bilja stolisnika (502), kamilice (503), koprive (504), hrastove kore (505), maslačka (506) i valerijane (507). Oni, pomoću prepariranog komposta, biljke dovode u stanje u kojem one puštaju da u njima pojačano sjeluju kozmičke snage.
Te kozmičke snage osnova su biodinamike, ali i razlog zašto neki vinari koji rade po tim načelima ne žele da se za to zna. Boje se da će ih, uz zakapanje kravljeg i spominjanje svemirskih sila, smatrati čudacima ili vračevima.
Biodinamička vina doista su posebna i prepoznat će ih i onaj tko ne zna o čemu se radi. Imali smo kušanje četiri vrlo dobra rizlinga, od kojih je jedan bio biodinamički. Od pet kušača, trojica gotovo da za biodinamiku nisu ni čula, ali biodinamičko vino su odmah prepoznali po teško objašnjivoj, ali jedinstvenoj oblosti i harmoničnosti.
U Hrvatskoj samo Tomislav Bolfan iz vinarije Bolfan Vinski Vrh otvoreno govori o biodinamici. Po biodinamičkim načelima, barem po Mjesečevu sjetvenom kalendaru koji upućuje u koje dane i sate je dobro raditi s biljkama, a u koje nije, uglavnom rade i proizvođači vina iz amfora.
Ta vina nastaju višemjesečnom maceracijom bobica grožđa u vinu pa je preduvjet za njih da grožđe bude savršeno zdravo i prirodno proizvedeno. Hrvatska još ima odlične preduvjete da se više proizvođača hrane posveti biodinamičkoj poljoprivredi. 
Tlo je čisto, stanovnika malo, a poljoprivredne površine relativno su velike i uz manje prinose nego u intenzivnom uzgoju plodova bi bilo i za izvoz, a o kvaliteti, mirisu i okusu ne treba govoriti.
No kratkoročno je veći profit na drugim stranama.
Koga zanima biodinamika, svih osam Steinerovih predavanja o poljoprivredi iz lipnja 1924. mogu se pročitati na https://www.scribd.com/doc/13504864/Rudolf-Steiner-Poljoprivredni-Te%C4%8Daj.
Vino.hr online vinoteka