blog.vino.hr

Teška, tupasta, čak i mutna, jedva pitka bila su istarska vina bila prije 30-ak godina. S malvazijom, teranom i muškatom momjanskim danas su vinski najprepoznatljiviji dio Hrvatske. Sva su vina od te tri sorte dobra, a neka izvanredna, što potvrđuju i priznanja poput ovogodišnjih zlatnih Decanterovih medalja (95 bodova od mogućih 100), koje su malvazijama osvojili istarski vinari Cattunar (Collina Malvazija), Andrea Cossetto (Prima Luce) i Franković (Korona Sur Lie Malvazija), mladim teranom vinarija Fakin (Il Primo), a mješavinom crnih sorata vinarija Anđelini (Domenico Caberne sauvignon-Merlot). Srebrne medalje, za koje treba osvojiti 90 ili više bodova, donijele su iz Londona vinarije Benvenuti (tri), Degrassi (tri), Domaine Koquelicot (dvije), Ritoša (dvije), Dvorac Belaj, Fakin, Franković i Matošević, a u Istru je stiglo i 18 bronci. Lani su zlatne Decanterove medalje osvojila vina La Prima Malvazija (vinarija Fakin), Malvazija (Mario Banko) i Franković (Luna d’Oro Moscato) te platinastu Teranu obitelji Benvenuti, 2016. platinasto priznanje, koje zaslužuju najbolja vina u pojedinim kategorijama, dobio je teran Istrian vinarije Veralda, a 2015. Festigia Castello Vina Laguna bio je regionalni prvak. Ti su rezultati odjeknuli svijetom i treba ih ponavljati. Mogu se usporediti s nastupom naše nogometne reprezentacije u finalu Svjetskog prvenstva, ali dok malo tko vjeruje da će nogomet sad općenito biti bolji, 130 članova udruge Vinistra je, baš u vrijeme dok su se “vatreni” pripremali za odučujuće utakmice, jednoglasno usvojilo Strategiju razvoja istarskog vinarstva i vinogradarstva do 2030. te napravilo temelj da im vina budu još bolja. – Cilj Strategije je jačanje brenda istarskog vina na svjetskoj vinskoj sceni. Istra je u proteklih 25 godina napravila najviše
u vinarstvu i vinogradarstvu u Hrvatskoj. Došlo je vrijeme za novi iskorak. Želimo zadržati vodeću poziciju u Hrvatskoj i regiji, ali i da poraste broj dolazaka vinoljubaca iz čitavog svijeta koji će posjetiti Istru i uživati u našim vinima. Istra ima oko 3200 hektara pod vinogradima i godišnje proizvodi više od 20 milijuna litara vina, a već se učinilo mnogo u pogledu ulaganja u nasade vinove loze i nove poljoprivredne tehnike, pa je ovaj dokument dodatni vjetar u leđa za više od 130 istarskih vinara i vinogradara – rekao je predsjednik Vinistre Nikola Benvenuti. Istarske vinarije atraktivna su turistička odredišta, a vino je turistima, uz sjajnu gastronomiju, među najsnažnijim motivima za dolazak u Istru. Najvažnije što su dosad napravili je uvođenje oznake IQ (Istrian Quality) za mlade i zrele malvazije te terane. Ta naljepnica na boci jamstvo je da je vino u njoj standardiziranog stila i kvalitete pa se kupac teško može razočarati. Proizvodnja je pod nadzorom u vinogradu, u kojem se kontrolira prinos, podrumu, gdje se provode kemijske analize i organoleptička ocjenjivanja, ali i na tržištu, nakon dodjele oznake. Nekad lokalnu vinsku izložbu, koja se također zove Vinistra, izdigli su među najvažnije priredbe u Hrvatskoj, a organiziraju i Svjetsko prvenstvo vina od sorata koje se zovu malvazija. Na Mediteranu ih je više od 30, a kod nas tri. Osim istarske bijele, to su malvasija dubrovačka te maraština ili rukatac, koju u Italiji zovu malvasia lunga i malvasia del Chianti. Lagana, živa, kristalno bistra i nadasve užitna. Takva su danas istarska vina. Prvenstveno zato što su vinari shvatili da moraju zajedno raditi na stvaranju istarskog brenda. Nije to prisila, tko neće s njima, može sam. Uostalom, i Nikola Kalinić je otišao iz Rusije, što ne znači da je lošiji nogometaš. Ali zajedništvo je ono na što se moraju ugledati i u drugim hrvatskim vinogorjima.

Miriše na sandalovinu, liker od crnog ribiza, dimljeno suho meso, crni papar i suho bilje. Okus mu je mekan, podsjeća na šljive i dugo traje u ustima. Pred tim je vinom 15 do 20 godina. Tako je Robert Parker, kontroverzni američki vinski kritičar i veliki ljubitelj bordoških vina, ove godine opisao Château Lafite Rothschild iz 1998., crnjak koji je slavna bordoška vinarija ponudila francuskim nogometašima da proslave drugu titulu svjetskih prvaka osvojenu prije nepuna dva tjedna. “Sačuvali smo nekoliko boca za vas”, poručili su iz Lafite Rothschilda nogometašima koji mogu izdvojiti oko 6000 kuna, koliko je prosječna cijena u svjetskim vinotekama butelje tog vina iz godine kad su Francuzi postali svjetski prvaci prvi put. A i prvi veliki uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije bio je 1998. u Francuskoj. Sad su nadmašili tadašnje treće mjesto, no nijedna hrvatska vinarija nije im “ponudila” da se počaste 20-godišnjim vinom. A neke su i mogle. Kutjevo je prije 10 godina prodavalo Sauvignon kasne berbe 1998. u boci od 0,5 litara za 210 kuna (bez PDV-a). Tad im je većina arhivskih vina starih do 30 godina stajala čak i manje od 200 kuna, a više od 500 kuna tražili su za ona otprije 1970. I to ne za sva. A najskuplji, okruglih 1000 kuna, bio je Muškat ottonel iz 1961. U međuvremenu su višestruko podigli cijene pa arhive jeftinije od 1000 kuna vjerojatno i nema. Još više cijene imaju Iločki podrumi i Belje, čije su arhive također raskošne, ali stare boce prodaju rijetko: na poseban zahtjev ili povremeno na dobrotvornim dražbama. Čak i u bilješkama s rijetkih kušanja arhivskih vina nema onih iz berbe 1998. Ima ih, međutim, u uspomenama iz nekih manjih vinarija. U lijepom je sjećanju ostao Plavac Murvica 1998. Murvica je vinogradarski položaj nedaleko od
Bola, a vinar Hrvoje Baković poznat po tome što vino dugo njeguje u podrumu prije nego što ga pusti na tržište. Sad je u redovitoj prodaji berba 2009. Berba 1998. još ima prekrasan miris višanja, izmiješan sa suhim biljem, zemljom i začinima te odaje dojam kako još može odležati. Godinu mlađi Plavac Murvica očarao je i francuske vinske kritičare koji su fotografiju boce objavili čak i na naslovnoj stranici specijaliziranog časopisa La revue du vin de France. Veliko vino iz 1998. ima i vinarija Grgić iz Trstenika na Pelješcu. Plavac mali lani je imao sve što se očekuje od tako zrelog vina i pokazivao da je još nekoliko lijepih godina pred njim. S kontinenta iz 1998. pamtim odličan rajnski rizling obitelji Tomac iz Donje Reke pokraj Jastrebarskog. “Kad smo ga napravili, imao je previše kiselina, gotovo da se i nije dao piti. Kasnije je postao odličan”, rekao je Tomislav Tomac o dugovječnom vinu od sorte koju mnogi smatraju kraljem bijelih vina. Više od 10 godina nakon berbe odličnim se pokazao i rizling iz 1998. Tomčeva prijatelja, a gotovo i susjeda Zdenka Šembera. Ima sigurno još dobrih 20-godišnjih vina u hrvatskim podrumima, ali u većini slučajeva riječ je o desecima boca, ili manje, koje vinari čuvaju za sebe i eventualno ponude dragim gostima. No Hrvatski nogometni savez sigurno ima dovoljno novca da otkupi barem 25 ili 30 komada za igrače i stožer reprezentacije. Bila bi im lijepa uspomena, no teško je to očekivati. Šef HNS-a Davor Šuker lani je na prijamu španjolskog veleposlanstva u Zagrebu rekao kako se nijedno naše vino ne može mjeriti sa španjolskima pa neka reprezentativcima kupi Vega Sicilia Unico Tinto 1998. iz Rioje. Ako ne misli da je sa Sicilije. Ili neka svakome daruje Lafite Rothschild 1998. U Rusiji su u Savezu dovoljno zaradili.