Svu noć kucala je na mom prozoru… Često smo pjevali tu pjesmu iščekujući rođendane. Spominjali smo u tim prilikama tridesetu jesen, pa sve četrdesete, okrenuli tekst i na pedesete, ali kucanje pedesetpete u tvojoj kući nitko neće čuti. Ptica malena nema više tamo koga probuditi. Nemam više ni ja zašto čuvati stare plavce, frankovke, terane, cabernet sauvignone, merlote…, u kojima smo uživali uz divljač koju si nabavljao. Da si živ, kume, govorio bih o zrelim vinima, no sad, na tvoj rođendan, i ja se osjećam samo star.
Ludovali smo gotovo četiri desetljeća. Počelo je po načelu “sex&drugs&rock&roll”. Nekoliko godina zajedno smo išli na koncerte, potom si nekoliko godina dolazio na koncerte na kojima sam ja svirao, a uživanje u dobroj živoj glazbi trajalo je dok nas nije napustio pjevač iz benda. Jednostavno mi više nije bilo ugodno na svirkama. Nije to bilo to. Zatvorila se ta stranica života. Intenzivirali smo ribolov i ta se faza života može nazvati “fish&sail& alcohol”.
Prehodali smo svaki potok u Hrvatskoj u potrazi za pastrvama i preplovili Jadran tko zna koliko puta panulajući palamide, gofove, zubace i sanjajući veliku tunu. Tu smo definitivno s piva i žestice prešli na vino. Počeli smo sa “svakakvima” pa se navikavali na sve bolja. Sjećam se jednog davnog rođendana, od tada je prošlo možda i 30 godina, kad sam ti kupio šest Enjingijevih Zweigelta i jedan traminac. To ti je bilo najdraže vino, posebno ona iz Iločkih podruma. Nije tad bio običaj da netko u 20-i-kojoj godini kupuje butelje pa je i prodavačica u vinoteci koje odavno nema rekla da takav poklon još nije pakirala. Svakim novim ukrcajem kartoni vina zauzimali su sve veći dio broda, a dan smo započinjali kuhanim vinom. Pjenušce smo otvarali za prvu, a potom i svaku veliku ribu, “vino se točilo, grlo se močilo” do pristajanja, a prije počinka obavezno smo uživali pućkajući duhan uz čašu slatkog ili crnog, ali onog u najboljim godinama. Meni je tad vino već bilo strast, a pomalo postajalo i “bolest”, a ti si se sasvim navukao na lov. I to je bila divna kombinacija. Pernata divljač uvijek je bila izazov u kuhinji i za stolom, a traženje odgovarajućeg vina pružalo je sličan užitak kao i njegovo ispijanje.
Gospoda love perje, a ostali dlaku, prenosio si mi riječi talijanskih lovaca koji su ti dolazili u lovišta. Gospoda piju crni pinot, ostali cabernet sauvignon, odgovarao sam. Glumili smo tako gospodu, kad smo si to mogli priuštiti, ali uživali i u ostalim mesima i vinima jer je to što smo zajedno bilo, naravno, važnije od onog oko čega smo se okupili.
Druženja su postajala rjeđa, ali bila su i intimnija pa smo posljednjih godina rođendane slavili sami. Tri su mjeseca prošla od mojeg rođendana, kojim sam te stigao u 54. godini, a sad bismo slavili tvoj, kojim bi ponovno postao godinu stariji od mene. Čini mi se da više neću u lov, a sigurno ni u ribolovu neću uživati kao kad smo išli zajedno. Neće to više biti to. Zatvorila se još jedna stranica života. No zahvaljujući mađarskom piscu, filozofu i disidentu Béli Hamvasu (1897.-1968.), neću biti sam. “Na koncu ipak ostaju dvojica, Bog i vino”, prva je rečenica knjige “Filozofija vina” koju je napisao 1947. i nazvao je “molitvenik za ateiste”, a prvi put je objavljena 1988. “Povijest će doseći svoj kraj kad iz izvora i bunara bude teklo vino”, najavio je i smak svijeta koji očigledno neće tako brzo. No dok i iz slavina ne poteče vino, ja ću živjeti po načelu “wine&wine, above all”, da se rimuje s ona prva dva. I čuvat ću neka vina za nas. A ti gore pripremi šljuke i prepelice.