Tri hektara površina je “svemirskog” vinskog podruma kojeg je 12. rujna 2011. otvorila vinarija Belje podno vinograda na Banovu brdu. S tri hektara vinograda obiteljsko gospodarstvo može živjeti od vina, a Belje će na takvoj površini prerađivati grožđe sa svojih 583 hektara. Kako, pokazali su a otvaranju. Iz traktorske prikolice istovareno je grožđe u ruljaču, gdje se odvajaj peteljke i dalje “sve ide samo”. 
Četiri preše, 12 vinifikatora i 247 inoks spremnika u koje stane 8 milijuna litara vina. I to u finim uvjetima, uz održavanje temperature i vlažnosti u cijeloj vinariji. Prijem, prerada i čuvanje vina je automatizirano i svime se upravlja iz kontrolne sobe s računalima. 
Na otvaranju vinarije bile su stotine gostiju, nasreću ponajmanje političara, a osim čobancem i volom s ražnja, domaćini su ih počastili i graševinom 2010. s posebnm etiketom, otisnutom baš za ovu prigodu. Šteta samo što su je ispred vinarije točili u plastične čaše, na ulazu u čaše za pjenušac, a za stolom u najjeftinije vinske čaše od debelog stakla.
Chardonnay je prvo grožđe isprešano u novom podrumu, a njegovm je branjem započela i berba na Banovom brdu. Nova vinarija će, kad završi prerada grožđa biti otvorena i za posjetitelje. Ponajbolja crna i bijela vina odležvat će u drvenim bačvama u staro, preuređenom podrumu u Kneževim Vinogradima.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Chardonnay prvi u novoj vinariji
13. rujan, 2011.Stižu cabernet franc i cabernet sauvignon iz Feravina
13. rujan, 2011.
U Feričancima je berba na 160 hektara vinograda Feravina počela 9. rujna. Iznimno su zadovoljni grožđem i očekuju veliku godinu. Ove godine su novost u berbi Feravina crne sorte cabernet franc i cabernet sauvignon. Vinogradi su zasađeni prije tri godine i sade daju svoj prvi rod.
- Generalno gledano grožđe je u završnoj fazi dozrijevanja vrlo zdravo. Šećeri i kiseline su u idealnom odnosu, a više smo nego zadovoljni i općim stanjem vinograda pred berbu. Sve nam se čini da bi ovogodišnja berba mogla biti bolja nego 2009. Posebnu pažnju pridajemo uzimanju uzoraka grožđa sa odabranih tabli i mikrolokacija za vina iz linija Dika i Miraz. Od grožđa za te naše dvije top linije vina zahtijevamo da bude u zaista vrhunskoj formi – rekao je Mladen Perak, direktor Feravina.
Miris od kojeg zastaje dah
11. rujan, 2011.
Oduševio je muškat žuti 2009. međimurske obitelji Cmrečnjak na ljetnom ocjenjivanju vina za Potrošački putokaz časopisa Svijet u čaši. Bistro, uredne boje, fino slatkasto vino lagano je muziralo. Bio je iznimno topao dan i mjehurići su lijepo osvježavali. Zbog njih, nažalost, ovaj mirisavi “pjenušac” nije dobio službenu ocjenu jer vino nije bilo deklarirano kao pjenušavo. A tako, primjerice, u Astiju u talijanskom Pijemontu baš od muškata rade izvanredna ljetna blago muzirajuća vina s niskim postotkom alkohola. Cmrečnjakov žuti muškat vjerojatno je drugi put slučajno provrio u boci, što se u većini slučajeva smatra tehnološkom pogreškom. U ovom, međutim, pokazalo se i kao pravac u kojem bi proizvođači mirisavih muškata trebali namjerno krenuti. A žuti muškat samo je jedan iz skupine aromatičnih sorti čija su vina jedina koja mirišu i po grožđu.
U Istri je najpoznatiji momjanski ili bijeli muškat od kojeg uglavnom rade desertna, slatka vina, za koja izabrane grozdove nakon berbe mjesecima prosušuju na vjetru. Takvo vino, iz vinograda s kojeg se pruža predivan pogled na motovun, radi obitelj Benvenuti (dolje). 
U Istri su prvi počeli ponovno saditi i gotovo iskorijenjenu crvenu sortu, prekrasni muškat ružu koji je ime dobio jer i miriše po tom cvijetu. Potječe navodno iz Omiša, gdje ga zovu i ruža omiška. Ima ga i kutjevački vinar Branko Mihalj, a u Europi ga sade u Pijemontu (moscato delle rose nero), Francuskoj (muscat des roses noir), Njemačkoj (rosenmuskateller blauer)… Između Samobora i Jaske uzgaja se i ponešto muškata madame Mathiasz. Od njega uglavnom rade suha mirisava vina, većinom lagana i osvježavajuća, a plešivička obitelj Šember ostavila je sok da šest mjeseci fermentira na bobicama te dobila “bombu” s čak 15,1% alkohola i vrlo finim, gotovo “gustim” aromama koje se polako razvijaju u čaši. To je vino, nažalost, samo u fazi pokusa pa ga na tržištu nema. U cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj uzgaja se i muškat ottonel, sorta nastala 1852. u Francuskoj. Grožđe je otporno na niske temperature i sivu plijesan pa se proširilo u hladnija europska vinorodna područja. Muškatne sorte spominjale su se još u antičkim vremenima. 
Među starije muškate spadaju bijeli i ruža, a ima i križanaca koji nose ime muškata jer slično mirišu, no s ostalima nemaju rodbinskih veza. Talijani imaju morio muškat, križanac zelenog silvanca i bijelog pinota, a Nijemci i Austrijanci scheurebe, čije je podrijetlo nedefinirano. Neki tvrde kako je riječ o križancu rizlinga i silvanca, drugi graševine i silvanca, a treći rizlinga i neke divlje sorte. Muškatni silvanac također s muškatima nema veze. Tako erdutska vinarija Iuris zove vino od najstarijeg trsja sauvignona. Chardonnay muškatni ime je posebno mirišljavoga klona chardonnaya.
Sva vina od muškatnih sorti odaju dojam nježnosti pa se čini kako nisu dugovječna. Ipak, u arhivi podruma Kutjevo (lijevo) poprilično je muškata. Nekih ima i puno te se mogu i kupiti. To su vina muškat ottonel iz 1979., 1970., 1966. i 1961. te muškat roza (vjerojatno je riječ o muškatu ruži) iz berbi 1966. i 1965.
Englezi obožavaju traminac iz Nespeša
11. rujan, 2011.
Sav traminac protekle tri godine (berbe 2008., 2009. i 2010.) Badel 1862 iz svog podruma u Nespešu izvozi u Englesku. I, ponosno ističu, prodaju ga pod svojom etiketom s istaknutim hrvatskim i prigorskim geografskim podrijetlom, a ne pod robnom markom nekog trgovačkog lanca. Nisu to velike količine, oko 4000 butelja na godinu, ali za svaku pohvalu je.
- Englezi dođu svake godine u vrijeme berbe ili poslije nje, kušaju mošt i odlučuju o kupnji. Sad su nam se najavili u listopadu – objašnjava Zdravko Orlović, šef Vinarije Križevci pod čijim je nadzorom i kurija Nespeš.
A traminac već vrije. U petak, 9. rujna 2011., bio je pobran i na taloženju u inoks bačvi. Kušali smo taj mošt koji, naravno, nema one prepoznatljive traminčeve arome iz vina, no prekrasno nježno miriši i, što ponajviše veseli, ovoj vreloj godini ima vrlo lijepe kiseline pa ni mošt nije bio tupasto (pre)sladak već vrlo pitak.
- Englezi hoće polusuho vino, pa takvo i radimo, s šest do osam grama neprovrelog šećera – dodaje Orlović. Ovu berbu, kaže, u Nespešu karakteriziraju iznimno zdravo grožđe i nešto manji prinosi nego, primjerice, 2009.
Kuriju iz 1794. godine Badel 1862 kupio je 1987. U njoj je desetljećima bila škola i sama je zgrada bila poprlično uništea. Unatoč nastavi, u podrumu se cijelo vrijeme proizvodilo vino. Badelovci su prvo uredili podrum i namjestili modernu opremu za vinifikaciju, a potom počeli uređivati samu kuriju. Skup je to posao, kažu. Zasad je uređen prvi kat (ili je to visoko prizemlje, odmah iznad podruma) i tamo povremeno organiziraju interne veselice. Kad urede i potkrovlje, cijelu će zgradu otvoriti i za vinski turizam. Oko kurije je 4,5 hektara vinograda zasađenih između 1989. i 1991. Imaju rajnski rizling, chardonnay, traminac, zeleni silvanac i sauvignon. Rade sorta vina, a unutar koncerna, Nespešu je pripala uloga butik vinarije.
Za naše posjete chardonnay i traminac su bili pobrani i imali su između 92 i 94 stupnja sladora po Oechslu s lijepim kiselinama od 6,3 do 6,5 grama po litri. Teoretski gotovo savršena kombinacija, no Zdravko Orlović kaže da treba pričekati s pohvalama.
- Nikad ne znaš što će se dogoditi tijekom fermentacije. Kiseline mogu ostati iste, a mogu i jako pasti – oprezan je kao da ne želi preranim pohvalama “zazivati vraga”.
Vino.hr online vinoteka