Ta bačva nema grijanja i hlađenja, ne dodajemo u nju kvasce ili sumpor, samo vino. Bačva i propušta, ali bojim se da bi se raspala kad bismo je pokušali popraviti. A dovela je tisuće gostiju u podrum, smije se Saša Senjković pokazujući polustoljetnu posudu punu prošeka.
- Tisuće ljudi nam je vezala za podrum. Zbog nje se vraćaju. Da ga želimo prodati, tih 30-40 litara otišlo bi za dva dana, ali ovako traje 50 godina – objašnjava.
Senjković je igrao nogomet u Hajduku, Sloveniji i Hercegovini, pregovarao s Austrijancima i Rijekom pa odustao od sporta. Oženio se Magdalenom iz Pučišća i vratio obiteljskoj tradiciji, vinogradu i podrumu u selu Dračevica u unutrašnjosti Brača. Otac, brat i nećak brinu se o vinogradu, Saša o podrumu, a Magdalena, ekonomistica s darom za crtanje i pisanje, o etiketama.
– Trud i žuji Plodon urodili Rajsku kapju iz grote iscidili Uzdrovje! Živili! – tako je, samo s uskličnicima i s velikim slovima na početku stiha, a bez točaka i zareza, ispjevala Magdalena pjesmu “Rajsko kapja” i objavila je na kontraetiketi vina Bosso. To je najbolje vino male vinarije s realnim planovima i velikom budućnošću. Bosso je bio nadimak Sašina pradjeda. A prezime mu je bilo Baković, poput danas slavnoga bračkog vinara Hrvoja iz Murvice kraj Bola. Bosso je plavac mali začinjen s deset posto cabernet sauvignona. Bio je 15 mjeseci u novim i jednogodišnjim bačvicama. Od njih je dobio arome vanilije i dima koje zaokružuju slatkasti miris po džemu od šljiva. Vino je to za dalmatinska jela poput pašticade. Od ostalih plavaca tog tipa razlikuje se po nižim alkoholima.
- Ima ga 13,5 posto. Moramo ‘zabremzati’ s alkoholima jer svijet traži eleganciju i sklad, a ne sirovu snagu – dobro uočava problema dalmatinskih crnjaka.
Njihovo drugo vino, Bročko Rič, od čistog je plavca. Ima samo 12,5 posto alkohola, što je uobičajeni postotak ponajboljih svjetskih crnih vina.
- Svako mjesto na Braču ima drukčiji dijalekt i drukčija vina. Tim razlikama, ali i bogatstvu otoka, posvećeno je vino Bročko rič – priča Saša o vinu koje je također odležalo u drvenim bačvama, ali starima. Pune je 16.000 boca i sve se proda. Plan je 40.000 butelja.
- Svemu povojna Za sve duperona Po miri sjuštona U jugu temperona Obla i škvadrona – pjeva o Bročkoj Riči Magdalena Senjković opet u svom ritmu i bez označenih stanki, ali s riječima koje dobro opisuju karakter vina koje je temperamentno, ali oblo i s mjerom.
Treće vino koje trenutačno prodaju je rosé Spoža. U berbi 2010. to je bio otok od Bossa, dakle, ista sirovina kao najbolje vino kuće, ali kratko macerirana.
– Bosso i Spoža su otac i kći. Spoža je mladenka. U obitelji više generacija nije bilo muške djece pa je ovo vino posveta kćerima koje su je sačuvale – priča Saša, a Magdalena joj je posvetila pjesmu “Broško žena”:
- Vridna skrbna Broško žena Veleti puti bez ičesa Kal reć bi da se ne more iznerat Znala je Za dišpet Jubavju obilato kuću šaldat Mudra tepla Broško žena.
Pripremaju Senjkovići za tržište i novo vino, mješavinu plavca (20 posto) te cabernet sauvignona i syraha (po 40 posto). Čekaju boce jer svako vino drže u drukčijoj butelji i još mu traže ime. To će vino biti posveta obiteljskom naslijeđu. Na tržište će kad mu dođe vrijeme i kad mu Magdalena ispjeva pravu pjesmu.
Obitelj Senjković imat će 11 hektara vinograda s oko 60.000 čokota kad im u rod dođu sve loze. Sade nedaleko od stare vinarije u Dračevici, u unutrašnjosti Brača, a tamo planiraju sagraditi i novu vinariju.
Najstariji vinograd ima 50 godina, a u njemu rastu pošip, vugava, kuč i puno drugih starih sorti. Od crnoga grožđa imaju plavac, cabernet sauvignon i syrah. Vinogradi su im od 220 do više od 300 metara nad morem, s velikim razlikama u dnevnoj i noćnoj temperaturi što jamči izražene arome.
Ove godine su posadili dvije lijepe plohe plavca malog, a na jesen će i pošip. On će biti na izdvojenom položaju kako ne bi bio u dodiru s drugim grožđem jer je osjetljiviji na bolesti.Kraj vinograda su pronašli izvor pa rade i veliku cisternu kako bi osigurali navodnjavanje. U vinogradu rade i otac Saše Senjkovića, brat te bratov sin.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Bačvu nisu praznili pola stoljeća, a svake druge godine je dopune novim vinom
17. kolovoz, 2013.Krauthakerov rosé najbolji do 50 kuna
13. kolovoz, 2013.
Deset hrvatskih roséa koji stoje manje od 50 kuna, a među njih je zalutao i 11. Čileanac Gato Negro, ocjenjivali smo za rubriku Potrošač u 24sata. Ocjenjivači su bili ljudi koji se profesionalno ne bave vinima, ali ih s amaterskom strašću piju. Poprilično gusto, ali s prosječnom ocjenom 4,4, najvećom koju je neki prehrambeni proizvod dobio na više od 30 sličnih ocjenjivanja, pobijedio najveći majstor među vinarima čija su vina kušana, Kutjevčanin Vlado Krauthaker. Mješavina sorata pobijedla je zahvaljujući prvenstveno svježini i pitkosti. Drugo mjesto podijelili su Zlatan Rosé, drugog majstora Zlatana Plenkovića iz Svete Nedjelje na Hvaru te vinarija Iuris Domagoja Klasičeka s prekrasnog poluotoka, ako se tako može nazvati tlo koje Dunav okružuje s tri strane, između Aljmaša, Dalja i Erduta. Njihova su vina osvojila 4,2 boda. Plenkijev opol je od plavca malog i bio je poprilično zreo, berbe 2010., što su ocjenjivači posebno nagradili, gotovo jednako ao i Krautovu svježinu. Klasičekova Rosalia, od cabernet sauvinona s položaja Kraljevo brdo, dobre je ocjene zaslužila fino odmjerenom slatkoćom.
Rosé podruma Kutjevo te Zdjelarevićeva Klinka Rosé dobili su čiste četvorke, ponovno zbog različitih odlika. Prvo vino zbog svježine, drugo zbog slatkoće koja je vrlo dobru ocjenu (3,8) donijela i Refošku Rosé vinarije Veralda iz Brtonigle u Istri.
Iločki podrumi za Frankovku rosé te Gato Negro za Rosé iz 2008.(!) dobili su prosječne ocjene 3,4, Feravino za Dika Rosé čistu trojku, a Laguna za Cabernet sauvignon rosé te Orahovica za Frankovku rosé 2,4.
Plešivica vs. Burgundija: Lijepo je znati da kod nas ima vina ravnih francuskima
10. kolovoz, 2013.
Samoborski sud! Tko voli pretjerivati, tako bi mogao nazvati prošlotjedno kušanje plešivičkih i burgundskih vina u prostoru samoborske vinarske udruge Brenta. Pariški sud bilo je slavno slijepo ocjenjivanje 1976. godine na kojem su francuski suci bolje ocjene dali kalifornijskim nego svojim vinima.
U Samoboru to nije bilo tako ozbiljno organizirano, nisu tu bili najbolji francuski ocjenjivači, ali bilo je dobrih hrvatskih, a ocjenjivanje nije bilo ni slijepo. Jednostavno smo usporedili chardonnay Mersault 2009. Josepha Drouhina s vinima Zdenka Šembera i Velimira Koraka iste sorte, berbe i tehnologije, dakle, odnjegovanima na finom talogu (sur lie). Kod crnjaka “snage” su odmjerili crni burgundac Rully Louis Latour 2010. s crnim pinotima 2009. Koraka i Tomca. Tu nije bilo dileme. Svih deset novinara, vinara, vinskih trgovaca, ugostitelja i vinoljubaca složilo se da su naši aduti jači. 
To i ne treba čuditi jer su 30-ak kuna skuplji, no veseli to što, dakle, naša dobra vina nisu preskupa. Valja biti pošten pa kazati kako Maison Louis Latour ima puno boljih crnih pinota. Najbolji je Louis Latour Echézeaux Grand Cru čija berba 2007. u online vinoteci vino.hr stoji 2300 kuna. Drugi crni pinoti s grand cru položaja su između 700 i 800 kuna. Vinarija je među najvećim posjednicima grand cru vinograda, dakle, najboljih u Burgundiji. Imaju ih gotovo 29 hektara, što je jako puno u burgundskim razmjerima, a i više je nego što imaju Tomac, Korak i Šember zajedno.
Latourov jeftiniji crni pinot imao je zaigraniju boju nego Tomčev i Korakov što je razumljivo jer je mlađi, a kod crnih pinota boja se prilično brzo mijenja i po njoj je lako vidjeti je li vino mlado ili staro. Veselu boju pratili su i fini voćni mirisi, a nakon nekog vremena u čaši vino je postalo i pikantno. Tomčev je crni pinot bio puniji, moglo bi se reći grublji u dobrom smislu te riječi što je vjerojatno danak toplijem položaju. Korakov, pak, imao je jače izražene herbalne note.
Kod chardonnaya su se sva tri vina razlikovala po stilu. Šemberova berba 2009. sad je, čini se, u punoj snazi. To vino ima 15 posto alkohola. Nakon punjenja u boce to se jako osjećalo. Ove je godine svakim kušanjem sve bolje. Vino za snažnu hranu, čak i jela uz koja se piju crna vina. Korakov je chardonnay bio na tom tragu, ali ne tako “gust” i topao, a Mersault je bio nježniji i primjereniji ljetnoj večeri. Kušači su se u tim neslužbenim ocjenama dobrano razišli. Polovicu je očarala svježina burgundskog vina, a ostale kompleksnost Šemberova.
Dobro je znati i da je crni pinot jedan od roditelja chardonnaya. Drugi je naša sorta bijela belina velika koju Francuzi zovu gouais blanc, a Nijemci weisser heunisch. Tepaju joj i zagorski Casanova jer se spontano križala s desecima sorata i dala isto toliko novih. Jedna od njih je i rajnski rizling kojim je završila ova lijepa vinska večer u Samoboru. Šemberovim, naravno. Kako su dobra mu vina od francuske i njemačke sorte Ivanku i Zdenka mogli bi zvati i Chaimber ili Tschember.
(Fera)Vino za princa Charlesa
3. kolovoz, 2013.
Velika je čast za mladu vinariju iz Hrvatske što su naša vina iz linije Dika i Miraz uvrštena i predstavljena na turniru Audi International Polo. Priliku da se predstavi u aristokratskom svijetu Engleske Feravino je dobilo nakon što su brojni stručnjaci kušali naša vina. Između nekoliko poznatih hrvatskih vinarija organizatori su se odlučili za našu. Tako su vrhunska vina tradicionalnih naziva Dika i Miraz dobila i aristokratsku potvrdu svoje kvalitete. Tim je riječima Željko Jirouš, direktor prodaje Feravina, komentirao uvrštavanje feričanačkih vina na vinsku kartu za svečani ručak prošle nedjelje, 28. srpnja, u Guards Polo Clubu, nedaleko od Windsora čiji je predsjednik suprug britanske kraljice Philip. Tamo su vještinu u polu odmjerili britanski Audijev tim te momčad Equus&Company iz SAD-a. Englezi su tijesno pobijedili, i to prvi put nakon 16 godina. Veliki pokal Westchester je njihovu kapetanu Lukeu Tomlinsonu predao novopečeni djed princ Charles.
Tijekom i nakon utakmice uzvanici su uživali u kanapeima, a predjelo su bile rakovice i dimljene pastrve s kečapom od krastavaca i celerom. Za glavno jelo služili su goveđu pečenicu s tartufima i gljivama te umakom mousseline od maslaca, žumanjaka i slatkog vrhnja. Prilozi su bili mladi krumpir, pire od maslina te salata niçoise od graška, krumpira, feta-sira, artičoka i potočarke. Potom su se zasladili salatom od jagoda s bosiljkom te želeom i sorbetom od toga prekrasnog voća.
Vina se nisu posluživala uza svako jelo, nego su bila na stolovima ponuđena bijela Graševina Miraz 2010. i chardonnay Dika 2011., crvena Zweigelt Dika 2011. i Frankovka Miraz 2009. te Rosé Dika 2012. Potonje je vino polusuho, a napravljeno je od frankovke.
Dika i Miraz dvije su linije feričanačkih vina koje se mogu predstaviti kao vina za ručak (Dika) te ona za večeru (Miraz). Stručniji opis razlike među njima bio bi da su vina Dika svježija, Miraz odležana, a treći je, mnogima najjasniji, u cijenama. Prije dvije godine vina Dika predstavili su sloganom “Vina za pet” jer u hrvatskim trgovinama stoje oko pet eura. Graševina, chardonnay i frankovka pod etiketom Miraz su oko devet eura, odnosno malo manje od 70 kuna, a syrah je gotovo dvostruko skuplji. Ta sorta traži puno truda u vinogradu i podrumu, ali uloženo vraća na najljepši način. Daje vina guste, gotovo neprozirne rubinske boje s prekrasnom kombinacijom voćnih i začinskih mirisa. Zločesto se može reći da je dobro što su ga Englezi ovom prilikom propustili, no ipak su ga trebali kušati. Propustili su i dva fina predikata, slatke graševine izborne berbe te izborne berbe prosušenih bobica.
Engleska aristokracija dugo uživa u hrvatskim vinima. Iločki se traminac točio na krunjenju kraljice Elizabete II. te potom u lipnju ove godine na proslavi 60. obljetnice njezine vladavine. Najbolji britanski restoran The Fat Duck otkupio je prije tri godine 1500 boca izborne berbe prosušenih bobica 2007. graševine Kutjevčanina Vlade Krauthakera. Znaju Otočani što je dobro.
Vino.hr online vinoteka