Ta bačva nema grijanja i hlađenja, ne dodajemo u nju kvasce ili sumpor, samo vino. Bačva i propušta, ali bojim se da bi se raspala kad bismo je pokušali popraviti. A dovela je tisuće gostiju u podrum, smije se Saša Senjković pokazujući polustoljetnu posudu punu prošeka.
- Tisuće ljudi nam je vezala za podrum. Zbog nje se vraćaju. Da ga želimo prodati, tih 30-40 litara otišlo bi za dva dana, ali ovako traje 50 godina – objašnjava.
Senjković je igrao nogomet u Hajduku, Sloveniji i Hercegovini, pregovarao s Austrijancima i Rijekom pa odustao od sporta. Oženio se Magdalenom iz Pučišća i vratio obiteljskoj tradiciji, vinogradu i podrumu u selu Dračevica u unutrašnjosti Brača. Otac, brat i nećak brinu se o vinogradu, Saša o podrumu, a Magdalena, ekonomistica s darom za crtanje i pisanje, o etiketama.
– Trud i žuji Plodon urodili Rajsku kapju iz grote iscidili Uzdrovje! Živili! – tako je, samo s uskličnicima i s velikim slovima na početku stiha, a bez točaka i zareza, ispjevala Magdalena pjesmu “Rajsko kapja” i objavila je na kontraetiketi vina Bosso. To je najbolje vino male vinarije s realnim planovima i velikom budućnošću. Bosso je bio nadimak Sašina pradjeda. A prezime mu je bilo Baković, poput danas slavnoga bračkog vinara Hrvoja iz Murvice kraj Bola. Bosso je plavac mali začinjen s deset posto cabernet sauvignona. Bio je 15 mjeseci u novim i jednogodišnjim bačvicama. Od njih je dobio arome vanilije i dima koje zaokružuju slatkasti miris po džemu od šljiva. Vino je to za dalmatinska jela poput pašticade. Od ostalih plavaca tog tipa razlikuje se po nižim alkoholima.
- Ima ga 13,5 posto. Moramo ‘zabremzati’ s alkoholima jer svijet traži eleganciju i sklad, a ne sirovu snagu – dobro uočava problema dalmatinskih crnjaka.
Njihovo drugo vino, Bročko Rič, od čistog je plavca. Ima samo 12,5 posto alkohola, što je uobičajeni postotak ponajboljih svjetskih crnih vina.
- Svako mjesto na Braču ima drukčiji dijalekt i drukčija vina. Tim razlikama, ali i bogatstvu otoka, posvećeno je vino Bročko rič – priča Saša o vinu koje je također odležalo u drvenim bačvama, ali starima. Pune je 16.000 boca i sve se proda. Plan je 40.000 butelja.
- Svemu povojna Za sve duperona Po miri sjuštona U jugu temperona Obla i škvadrona – pjeva o Bročkoj Riči Magdalena Senjković opet u svom ritmu i bez označenih stanki, ali s riječima koje dobro opisuju karakter vina koje je temperamentno, ali oblo i s mjerom.
Treće vino koje trenutačno prodaju je rosé Spoža. U berbi 2010. to je bio otok od Bossa, dakle, ista sirovina kao najbolje vino kuće, ali kratko macerirana.
– Bosso i Spoža su otac i kći. Spoža je mladenka. U obitelji više generacija nije bilo muške djece pa je ovo vino posveta kćerima koje su je sačuvale – priča Saša, a Magdalena joj je posvetila pjesmu “Broško žena”:
- Vridna skrbna Broško žena Veleti puti bez ičesa Kal reć bi da se ne more iznerat Znala je Za dišpet Jubavju obilato kuću šaldat Mudra tepla Broško žena.
Pripremaju Senjkovići za tržište i novo vino, mješavinu plavca (20 posto) te cabernet sauvignona i syraha (po 40 posto). Čekaju boce jer svako vino drže u drukčijoj butelji i još mu traže ime. To će vino biti posveta obiteljskom naslijeđu. Na tržište će kad mu dođe vrijeme i kad mu Magdalena ispjeva pravu pjesmu.
Obitelj Senjković imat će 11 hektara vinograda s oko 60.000 čokota kad im u rod dođu sve loze. Sade nedaleko od stare vinarije u Dračevici, u unutrašnjosti Brača, a tamo planiraju sagraditi i novu vinariju.
Najstariji vinograd ima 50 godina, a u njemu rastu pošip, vugava, kuč i puno drugih starih sorti. Od crnoga grožđa imaju plavac, cabernet sauvignon i syrah. Vinogradi su im od 220 do više od 300 metara nad morem, s velikim razlikama u dnevnoj i noćnoj temperaturi što jamči izražene arome.
Ove godine su posadili dvije lijepe plohe plavca malog, a na jesen će i pošip. On će biti na izdvojenom položaju kako ne bi bio u dodiru s drugim grožđem jer je osjetljiviji na bolesti.Kraj vinograda su pronašli izvor pa rade i veliku cisternu kako bi osigurali navodnjavanje. U vinogradu rade i otac Saše Senjkovića, brat te bratov sin.