Zagorje do Meksika: klasično jelo Meksikanaca poznatih po sombreru turboširokog oboda, napravljeno blizu Zagorja poznatog po malim škrlakima i popraćeno neuobičajenim vinom iz Baranje gdje ljudi nose uobičajene šešire. U Meksiku, Zagorju i Baranji, ljudi su orni kad imaju mesa pa je to i naš hrvatsko-jazzerski prijevod naziva jela chilli con carne.
Chilli con carne je pikantno, jednostavno jelo koje se možete jesti i tijekom ne jako stroge dijete što je trenutačno, u vrijeme korone, poprilično važno kad je većina ljudi doma, kuha svakodnevno, s minimalnim fizičkim aktivnostima. Juneće meso, rajčica, grah, riža, začini sastojci su koji se nađu u svakoj kuhinji, a i konačno jelo poprilično je dobro izbalansirano.
Ponovno smo kuhali bez svih potrebnih začina, ali najvažnije glumce smo imali, a improvizacija je imperativ kuhanja u vrijeme korone.
I ovaj recept počinje legendarnom rečenicom: sitno nasjeckajte veliku glavicu luka. Ubacite luk na zagrijano ulje i nakon pet minuta, kad postane mekan i staklast, dodajte dva češnja sitno narezanog češnjaka. Potom slijede žličica slatke mljevene paprike, žližica ljute ili chilli paprike, a dobro bi došla i žličica kumina. Mi ga nismo imali, a nije ni presudan. Nismo imali ni svježu chilli papričicu, pa je poslužila mljevena.
Nakon kraćeg pirjanja smanji se temperatura i ubaci oko pola kilograma mljevenog junećeg mesa (najbolje je od buta), pa dva, tri lista lovora i dobro promiješa da se meso poveže sa svim sastojcima. Važno je da se sve kuha u vlastitom soku, bez dodavanja vode. Nakon pet, šest minuta, kad meso poprimi jednoličnu smeđu boju (bez crvenih, roskastih dijelova) treba dodati 300 mililitara goveđeg temeljca (može i od goveđe kocke), a potom konzervu ili dvije, ovisno o veličini, isjeckane rajčice/pelata, ukupno oko 400 grama. Posoliti, popapriti, dodati žličicu šećera i pustiti neka se kuha na laganoj vatri 30-tak minuta, uz povremeno nježno miješanje kako se ne bi uhvatilo za dno posude ili presušilo. Chilli treba biti gust, sočan, kremast, ne presuh.
Vrijeme je za ubaciti crveni grah, jednu konzervu, lagano promiješati da se poveže s mesom i svim sastojcima. Nakon kušanja lako ćete, i po svom ukusu odrediti treba li dodati još koji začin – mi smo uvijek za dodati malo chilli paprike. U međuvremenu se skuha riža koja je izvrstan prilog. Na kraju, ono što izvanredno balansira ovo jelo su dvije kocke (velike) tamne čokolode s bar 70% kakaa. Dodajte ih i lagano promiješajte cijelo jelo, poklopite ga, ostavite desetak minuta da se svi sastojci dodatno prožmu. Chili con carne na koji ste stavili nekoliko listića svježeg korijandera poslužite s rižom, a po želji, posebno ako ste pošteno zaljutili, i s čvrstim jogurtom. Ni ovaj put nećemo propustiti spomenuti činjenicu da nismo imali svježeg korijandera. Nije smetalo, nimalo. Zaokupila nas je ugodna pikantnost.
Pikantan je bio i Kalazićev Crni pinot 2009. iz Baranje. Popularna Slavkova patka iznimno je vino koje izvrsno nosi svojih 11 godina, a dojam je da će još poprilično ovakvih jela izdržati. Ali i upotpuniti. I moram reći, stoji samo 80 kuna, što je fenomenalan omjer kvalitete i cijene.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Orni s mesom je hrvatsko-jazzerski prijevod naziva meksičkog jela chilli con carne
22. travanj, 2020.Orada (lovrata, podlanica, komarča…) i chardonnay (Franjo, Coletti, Kolarić…)
19. travanj, 2020.
Zlatulja, zlatva, sekulica, štrigavica, dinigla manje su poznati naši nazivi za oradu, komarču, podlanicu ili lovratu, predivnu ribu koja nam je uskočila u pećnicu, a uvijek je dobar, bila na lešo, s gradela, iz pećnice… Odabrali smo pećnicu, volimo najjednostavnije recepte, posebno kad je namirnica vrhunska, ne samo u doba korone, nego i inače.
Ne bi bilo zgorega da se još ponešto našlo u hladnjaku, poput rajčica, no važno je da smo imali glavnu glumicu – oradu “jaču” od kilograma, no danas malo mršaviju zato što je glava s drugim sitnarijama završila u juhi na početku nekog prijašnjeg ručka.
Krumpira, luka, češnjaka, zamrznutog lišća peršina i pokoji limun smo imali. Oguljene, cijele krumpire napola smo skuhali, luk izrezali na osmine, češnjak usitnili. Tri lagano zarezana mjesta na koži orade poslužila su kao džepovi za sitno nasjeckane peršin i češnjak, a njezin trbuh i za malo svježeg bosiljka. 
Tako pripremljenu postavili smo na, ne posteljicu nego udoban krevet od na ploške narezanog krumpira i svježeg luka, dodali nekoliko “ribanaca” đumbirova korijena da osvježi jelo, posolili, pa po ribi, krumpiru i luku nakapali maslinova ulja. Tako pripremljenu oradu prekrili smo folijom i stavili na 40 minuta u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Potom smo maknuli foliju i vratili je na još 10 minuta u pećnicu.
Topla preporuka: brojite minute, kako se “prijateljica” ne bi prepekla i fino meso ne bi postalo suho. Naša je, vjerujte, bila taman pečena i fino sočna.
Sanjali smo pošip, veliko vino uz veliku. Jedan je čekao baš ovu priliku, no pokazao se nedostojan. Nije baš velik, skupio je toliko ozbiljnih grešaka da je završio u odvodu. Nije bio ni za neko buduće kuhanje. Kad nema vina iz susjedstva glavne namirnice, ima iz našeg susjedstva, s Plešivice. Chardonnay Franje Kolarića bio je dovoljno pun da popuni rupice u ukupnom okusu nastale zato što nekih željenih namirnica u doba korone u smočnici i hladnjaku bilo.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo
Jelce s piletinom i onim što se nađe
17. travanj, 2020.
Od milja ga zovemo Jelce. Zato što je jelo, zato što može biti od svega i svačega, više ili manje od “zvijezda iz hladnjaka”, povrća koje je uglavnom uvenulo, i zato što je fino. Dakako, ne mora biti od uvelog povrća. Finije je od svježeg, pucketavog i hrskavog. No, često se ne stigne iskoristiti svo svježe kupljeno povrće. I prije korone uživali smo u njemu. 
U vrijeme korone posebno smo štedljivi. Nije da se ne može iskoristiti sve povrće, ali nešto ostane. Za drugi, treći, peti dan. Kao kad nacjeckate “kosicu” mladog luka, njegove zelene dijelove, pa ih zamrznete. Očistite i spremite u hladnjak tri mlada luka, bijele dijelove, koji su ostali od Uskrsa. Ostavite pola svježe paprike od doručka. Malo nasjeckane zamrznute tikvice. Jučer ispečene mrkve i peršin koje ste jeli uz neko pečenje, narežete na trakice. Nije se pojelo, ali ne znači da treba baciti. Idealno je za Jelce. Sve se iskoristi, a brzo se sprema.
Uz povrće treba malo kozica ili mesa od pilećih prsa. 
Imali smo pileće bijelo meso. Odlično! Razreže se ne trakice, a isto tako i povrće, paprika, tikvice, malo kupusa, pa i gljive, što se već ima. Bilo je i crvenog kupusa. Može i malo zelenjave, špinata ili tvrdih dijelova cvjetače ili brokule, ako je ostalo. Uglavnom te dijelove izrežem na trakice i smrznem. Za Jelce.
Piletina se kratko zapeče u tavici na jako zagrijanom ulju. Nakon nekoliko minuta dodaju se narezani kupus, paprika, bijeli dijelovi luka i mrkva, ako je sirova. Kratko se popirja pa se dodaju “kosica” mladog luka, odnosno njegovi zeleni dijelovi i ukiseljeni klipići kukuruza. Posoli se, popari, dodaju i drugi začini po želji. U međuvremenu se skuha riža.
I fino mu je pristajala dobra cava, kako na sjeveru Španjolske zovu pjenušava vina. Vilarnau Brut Nature Reserva 2017. je pjenušac proizveden u okolici Barcelone od lokalnih sorata macabeo i parellada, uz dodatak chardonnaya, klasičnom metodom druge fermentacije u boci koja traje najmanje 24 mjeseca. Ima fin, nježan miris i dosta zreo okus. Isprva se činilo da mu je zrelost prekrila voćnost, no ubrzo se pojavio fin i dugotrajan okus svježe i sočne jabuke koja naprosto traži novi griz, pa je tako i cava tražila novi gutljaj. Ne opterećuje, a ukusan je i baš je dobro zaokružio slasno, jednostavno i jeftino jelo za čiju je pripremu trebalo desetak, petnaestak minuta. Posebno zadovoljstvo pružila je činjenica da smo iskoristili namirnice koje bismo inače bacili. Dobar tek jazzeri!
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo
Trebam vina, zavapila je baka (82) iz izolacije
17. travanj, 2020.
Vina nemaju, rekla je majka Isusu na svadbi u Kani. “Natočite ga u amfore”, zapovjedio je Isus poslužiteljima. Poslušali su ga, posude koje su služile za obredno čišćenje napunili vodom, pa zagrabili i odnijeli piće ravnatelju stola. Dobio je vino. ”Što god vam kaže, učinite”, prije toga rekla je Djevica Marija poslužiteljima, i to je postalo poslanje cijele Crkve. “Što god vam kaže, učinite”, kao da je pročitala Kelly Muller obilazeći 82-godišnju majku Annette u kanadskom gradu Kingstonu. 
Išla je vidjeti treba li joj što u ovo vrijeme prisilnog samovanja, a Annette ju je dočekala na prozoru držeći praznu butelju u desnoj i natpis “Trebam još vina” u lijevoj ruci. Dobila ga je, naravno. Kći joj je donijela bocu, a fotografije objavila na Facebooku. U tjednu prije Uskrsa podijelilo ih je gotovo 250.000 ljudi iz cijelog svijeta. Nisam na fotografijama razlučio kojim je vinom molila novo, a kojim zadovoljila potrebu Annette Muller. Čekajući Kelly, držala je tamnu bordošku bocu, što upućuje na veliku vjerojatnost da je riječ o crnjaku, a žeđ je utažila bijelim vinom iz burgundijske boce. Prema navikama proizvođača i kupaca vina u SAD-u i Kanadi, najvjerojatnije je bila riječ o chardonnayu. “U zdravlje, Annette, lijepo je imati takvu kći i nadam se da je u međuvremenu stiglo još vina”, pomislio sam čitajući. Kelly je majku opisala kao strastvenu partijanericu, a među članovima velike Facebook-obitelji koje je oduševila smiješna i lijepa obiteljska priča sigurno je bilo puno uvjerenih u čudo. Vinska čuda u izolaciji i mi očekujemo. I događaju se. U privatnim arhivama otkrivaju se neka zaboravljena vina, pa veseli kad se pokaže vrlo dobrim neko od kojeg se baš i nije puno očekivalo. Malih čuda ima i u internetskim vinotekama, gdje se bira od jeftinijih prema skupljim vinima, zato što je vrijeme neizvjesno i ne zna se dokad će takvo biti. 
Naručujući oprezno vina koja koštaju do 50 kuna, pogriješio sam s jednim od pet i zadovoljan sam rezultatom. Neću isticati ono s kojim sam pogriješio, nadam se da su te boce bile iz loše “tranše”, ali moram reći da se u tom cjenovnom razredu treba oslanjati na velike vinarije. Pouzdanije su.
Zaslužene lijepe riječi o pjenušcu Perla rosé brut su u stupcu iznad, a iz te kuće stiže i odličan crnjak Terra Rossa. Prije godinu dvije naljutili su me jer su ozbiljno poskupjela ta dva vina, no sad sam ih uspio pronaći gotovo po cijenama iz vremena kad sam ih hvalio. No iz različitih izvora. Perla, tako, u Vrutku stoji izvrsnih 44,98 kuna, u Roto Svijetu vina butelja je 10 kuna skuplja, a na Konzum.klik stoji još pet kuna više. Slično je i s Terra Rossom od terana, merlota i borgonje, koja je u Vrutku 35, u Rotu 44, a u Konzumu 52 kune. Bazna butelja malvazije istog proizvođača, pak, najjeftinija je u Rotu (39,99 kuna). U Vrutku je 45, kao i tijekom redovite prodaje u Konzumovoj internetskoj prodavaonici. No tamo je sad na akciji po 35 kuna. Manje su razlike u cijenama butelja kod bazne Graševine Iločkih podruma, još jednog bijelog vina postojane kakvoće. U Rotu je 28 kuna, a u Vrutku i Konzumu 30. Butelja kvalitetne, okusom ugodne Graševine Belje stoji 35 kuna u Vrutku i Konzumu, a butelja polusuhog, no ugodnog Roséa od frankovke iz Belja u Vrutku je 33 a u Konzumu 38 kn. Velike su razlike, u apsolutnim iznosima i veće, kod dobrih vina manjih proizvođača. Tako Malvazija Benvenuti, izvrsne obiteljske vinarije iz Kaldira pokraj Motovuna, stoji 73,48 kuna u Vrutku, 77 na thewineandmore.com, a čak 96 na promili.hr. Neki bi trgovci trebali dočekati čudo da tako prodaju vino. A vrijeme čuda ipak je prošlo.
Vino.hr online vinoteka