Zlatulja, zlatva, sekulica, štrigavica, dinigla manje su poznati naši nazivi za oradu, komarču, podlanicu ili lovratu, predivnu ribu koja nam je uskočila u pećnicu, a uvijek je dobar, bila na lešo, s gradela, iz pećnice… Odabrali smo pećnicu, volimo najjednostavnije recepte, posebno kad je namirnica vrhunska, ne samo u doba korone, nego i inače.
Ne bi bilo zgorega da se još ponešto našlo u hladnjaku, poput rajčica, no važno je da smo imali glavnu glumicu – oradu “jaču” od kilograma, no danas malo mršaviju zato što je glava s drugim sitnarijama završila u juhi na početku nekog prijašnjeg ručka.
Krumpira, luka, češnjaka, zamrznutog lišća peršina i pokoji limun smo imali. Oguljene, cijele krumpire napola smo skuhali, luk izrezali na osmine, češnjak usitnili. Tri lagano zarezana mjesta na koži orade poslužila su kao džepovi za sitno nasjeckane peršin i češnjak, a njezin trbuh i za malo svježeg bosiljka. Tako pripremljenu postavili smo na, ne posteljicu nego udoban krevet od na ploške narezanog krumpira i svježeg luka, dodali nekoliko “ribanaca” đumbirova korijena da osvježi jelo, posolili, pa po ribi, krumpiru i luku nakapali maslinova ulja. Tako pripremljenu oradu prekrili smo folijom i stavili na 40 minuta u pećnicu zagrijanu na 200 stupnjeva. Potom smo maknuli foliju i vratili je na još 10 minuta u pećnicu.
Topla preporuka: brojite minute, kako se “prijateljica” ne bi prepekla i fino meso ne bi postalo suho. Naša je, vjerujte, bila taman pečena i fino sočna.
Sanjali smo pošip, veliko vino uz veliku. Jedan je čekao baš ovu priliku, no pokazao se nedostojan. Nije baš velik, skupio je toliko ozbiljnih grešaka da je završio u odvodu. Nije bio ni za neko buduće kuhanje. Kad nema vina iz susjedstva glavne namirnice, ima iz našeg susjedstva, s Plešivice. Chardonnay Franje Kolarića bio je dovoljno pun da popuni rupice u ukupnom okusu nastale zato što nekih željenih namirnica u doba korone u smočnici i hladnjaku bilo.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo