Od milja ga zovemo Jelce. Zato što je jelo, zato što može biti od svega i svačega, više ili manje od “zvijezda iz hladnjaka”, povrća koje je uglavnom uvenulo, i zato što je fino. Dakako, ne mora biti od uvelog povrća. Finije je od svježeg, pucketavog i hrskavog. No, često se ne stigne iskoristiti svo svježe kupljeno povrće. I prije korone uživali smo u njemu.
U vrijeme korone posebno smo štedljivi. Nije da se ne može iskoristiti sve povrće, ali nešto ostane. Za drugi, treći, peti dan. Kao kad nacjeckate “kosicu” mladog luka, njegove zelene dijelove, pa ih zamrznete. Očistite i spremite u hladnjak tri mlada luka, bijele dijelove, koji su ostali od Uskrsa. Ostavite pola svježe paprike od doručka. Malo nasjeckane zamrznute tikvice. Jučer ispečene mrkve i peršin koje ste jeli uz neko pečenje, narežete na trakice. Nije se pojelo, ali ne znači da treba baciti. Idealno je za Jelce. Sve se iskoristi, a brzo se sprema.
Uz povrće treba malo kozica ili mesa od pilećih prsa. Imali smo pileće bijelo meso. Odlično! Razreže se ne trakice, a isto tako i povrće, paprika, tikvice, malo kupusa, pa i gljive, što se već ima. Bilo je i crvenog kupusa. Može i malo zelenjave, špinata ili tvrdih dijelova cvjetače ili brokule, ako je ostalo. Uglavnom te dijelove izrežem na trakice i smrznem. Za Jelce.
Piletina se kratko zapeče u tavici na jako zagrijanom ulju. Nakon nekoliko minuta dodaju se narezani kupus, paprika, bijeli dijelovi luka i mrkva, ako je sirova. Kratko se popirja pa se dodaju “kosica” mladog luka, odnosno njegovi zeleni dijelovi i ukiseljeni klipići kukuruza. Posoli se, popari, dodaju i drugi začini po želji. U međuvremenu se skuha riža.
I fino mu je pristajala dobra cava, kako na sjeveru Španjolske zovu pjenušava vina. Vilarnau Brut Nature Reserva 2017. je pjenušac proizveden u okolici Barcelone od lokalnih sorata macabeo i parellada, uz dodatak chardonnaya, klasičnom metodom druge fermentacije u boci koja traje najmanje 24 mjeseca. Ima fin, nježan miris i dosta zreo okus. Isprva se činilo da mu je zrelost prekrila voćnost, no ubrzo se pojavio fin i dugotrajan okus svježe i sočne jabuke koja naprosto traži novi griz, pa je tako i cava tražila novi gutljaj. Ne opterećuje, a ukusan je i baš je dobro zaokružio slasno, jednostavno i jeftino jelo za čiju je pripremu trebalo desetak, petnaestak minuta. Posebno zadovoljstvo pružila je činjenica da smo iskoristili namirnice koje bismo inače bacili. Dobar tek jazzeri!
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo