To je vino čije vrijeme tek treba doći, zapisali su ocjenjivači Vinskih zvijezda dojam o vrancu A’Gupka makedonske vinarije Bovin, dopadljivom, a istovremeno i kompleksnom crnjaku s izraženim mirisima višnje i tamnih bobičastih plodova, mekanim taninima i ugodnom kiselošću. Dodijelili su mu tri zvjezdice, a butelja vina, čija je etiketa na ćirilici, u predstavništvu Bovina u Zagrebu košta 370 kuna.
U konkurenciji su bili i živi plavac s Komarne s okusom čaja Sveti Roko 2012. vinarije Saints Hills (Rotodinamic, 187,49 kuna), voćni i mladi Cabernet sauvignon-cabernet franc 2014. Mladena Papka iz Iloka (Miva, 42,50 kuna) te Ivan Dolac 2009. Badela 1862 (Konzum, 100 kuna). 
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Vino tjedna je vranec A’Gupka 2012.
15. siječanj, 2016.Vino tjedna je Syrtis Plavac mali 2012. Gold edition s Komarne
8. siječanj, 2016.
Složeno, sortno prepoznatljivo, mirisa na jače zrelo i suho voće te začine je Syrtis Plavac mali 2012. Gold edition Vinograda Volarević s obala Malostonskog zaljeva. Ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili su mu tri zvjezdice te dodali kako je živahna okusa, slankasto i slasno, a preporučili su ga uz divljač, pašticadu ili masni tvrdi odležani sir. U tvrtki Pun sepet butelja košta 139,90 kuna.
U konkurenciji su bili skladno crveno vino Mychel Lynch 2013., mješavina merlota i cabernet sauvignona iz francuskog Bordeauxa (Vrutak, 74,90 kn), diskretna Graševina de Gotho 2014. podruma Kutjevo (Vrutak 79,99 kn) i desertno vino Essence Merlot 2008. Slovenca Aleša Kristančiča Movije (Bornstein, 216 kn). 
Smrzavali su se prsti i u dvostrukim rukavicama
8. siječanj, 2016.
Samo 600 litara vina dobit će Boris Drenški od grožđa s 5000 trsova u svojim vinogradima u okolici Hrma na Sutli koje je s prijateljima obrao 4. siječnja navečer na minus 10 stupnjeva.
- Zakon propisuje da mora biti najviše minus sedam, no ako je hladnije, još bolje – objašnjava hrvatski kralj slatkih vina uvjete za ledenu berbu u kojima su se beračima prsti smrznuli unatoč dvostrukim rukavicama. Zakon propisuje i da smrznuto grožđe mora imati najmanje 127 stupnjeva sladora po Oechslovom moštomjeru pa su i mošt i vino slatki poput meda. A koliko je teško istisnuti sok iz ledenih bobica svjedoči i to da prešanje traje četiri-pet sati. A dobije se desetak puta manje mošta nego u redovitim berbama. Takva vina pune se u dva ili tri puta manje bočice od običnih buteljki, ali su pet ili 10 puta skuplje. Slatkiši Borisa Drenškog, s etiketom Bodren, najnagrađivanija su hrvatska vina na ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter, a bočice nekih nektara, poput Cuvéea Ledeno vino 2007., stoje i 750 kuna. Prije Bodrena, po ledenim berbama najpoznatiji je u Hrvatskoj bio podrum Kutjevo. I oni su, ali dan poslije, brali smrznuti traminac na položaju Hrnjevac.
- Fermentacija ovakvog mošta traje i do godinu dana, a vino će biti spremno za kušanje za dvije godine – rekao je glavni enolog Kutjeva Ivan Marinclin nakon berbe na minus 12 stupnjeva. S otprilike jednog hektara ubrano je 700 kilograma smrznutog grožđa od kojeg će dobiti oko 200 litara ledenog vina. Ledene berbe je u ovoj velikoj vinariji uveo još 1996. Marinclinov prethodnik Ivica Perak, koji je od 2012. privatni vinar, a 5. siječnja brao je smrznutu graševinu u svojem vinogradu na glasovitom položaju Mitrovac.
- Nekoliko dana imali smo temperature od minus 8 stupnjeva, a kad je pala na minus 12, krenuli smo u ledenu berbu. Cijeđenje mošta iz smrznutih bobica trajalo je dva dana, a fermentacija može trajati i 12 mjeseci – kaže Perak kojem je to druga ledena berba otkad je privatnik. Takva se vina piju samo u posebnim prilikama, uz najbolje deserte, najplemenitije sireve, najfinija jela od gusje jetre ili u najintimnijem društvu.
U 2016. očekujemo velika vina i od frankovke i pošipa
3. siječanj, 2016.
Velika je sorta od koje se izbornom berbom može napraviti suho vino u kojem 15 posto alkohola ne peče nego, štoviše, ispadne toliko skladno da ga strogi ocjenjivači opišu kao vino za posebne prilike. E takva je sorta frankovka, koje kao da se sramimo kad je ne ističemo kao autohtonu hrvatsku. I nije samo hrvatska, ali je svejedno naša jer je nastala na području države čiji je dio i Hrvatska stoljećima bila.
A spomenuto vino za posebne prilike je Frankovka Goldberg 2012., izborna berba iz Vina Belje, kojem su ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili 90 bodova na listi do 100. Istaknuli su mu intenzivan miris, puno tijelo i dobru izbalansiranost, pohvalili voćnost te suhoću kao najveću vrlinu. Izborna berba znači da je grožđe na trsu nakupilo jako puno prirodnog šećera pa se od nje obično rade slađa vina. 
Marijan Knežević, donedavni glavni enolog u Vinima Belje, nije se dao navući na taj dopadljiv stil, jer slatko mnogi vole, nego je inzistirao na kompleksnosti i napravio prvu hrvatsku frankovku koja se može mjeriti s divnim vinima kakva od nje rade Austrijanci u Burgenlandu, odnosno “našem” Gradišću. Za vjerovati je da će u Belju nastaviti s tim, a Knežević će sigurno slično velika vina raditi u Feričancima. Od prvog dana 2016. vodi tamošnji Feravino, koji ima sve preduvjete za dobre crnjake i valjda uskoro na njima nećemo morati zavidjeti susjedima Mađarima.
Velika vina očekujemo i od pošipa, autohtone korčulanske sorte, koja se nema s kime mjeriti osim sa sobom. Potencijal joj je strašan. Grožđe lako nakuplja šećer, a pravodobnom berbom zadržat će i kiseline. U čaši je prepoznatljiv po nježnoj zelenkastožutoj boji i ugodnim aromama tropskog voća, a najbolji pošipi mirišu i na marelice i breskve.
Posadili su ga na Hvaru i Braču, pa su tamo danas i veći proizvođači finih pošipa nego na Korčuli, s koje potječe. Dao je već neka jako dobra vina, hvalospjevi se pjevaju o Intradi Luke Krajančića, jako dobri su Grgićev i Stinin, no to nije dovoljno. Svaki pošip treba biti izvrstan.
Vino.hr online vinoteka