Velika je sorta od koje se izbornom berbom može napraviti suho vino u kojem 15 posto alkohola ne peče nego, štoviše, ispadne toliko skladno da ga strogi ocjenjivači opišu kao vino za posebne prilike. E takva je sorta frankovka, koje kao da se sramimo kad je ne ističemo kao autohtonu hrvatsku. I nije samo hrvatska, ali je svejedno naša jer je nastala na području države čiji je dio i Hrvatska stoljećima bila.
A spomenuto vino za posebne prilike je Frankovka Goldberg 2012., izborna berba iz Vina Belje, kojem su ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili 90 bodova na listi do 100. Istaknuli su mu intenzivan miris, puno tijelo i dobru izbalansiranost, pohvalili voćnost te suhoću kao najveću vrlinu. Izborna berba znači da je grožđe na trsu nakupilo jako puno prirodnog šećera pa se od nje obično rade slađa vina. 
Marijan Knežević, donedavni glavni enolog u Vinima Belje, nije se dao navući na taj dopadljiv stil, jer slatko mnogi vole, nego je inzistirao na kompleksnosti i napravio prvu hrvatsku frankovku koja se može mjeriti s divnim vinima kakva od nje rade Austrijanci u Burgenlandu, odnosno “našem” Gradišću. Za vjerovati je da će u Belju nastaviti s tim, a Knežević će sigurno slično velika vina raditi u Feričancima. Od prvog dana 2016. vodi tamošnji Feravino, koji ima sve preduvjete za dobre crnjake i valjda uskoro na njima nećemo morati zavidjeti susjedima Mađarima.
Velika vina očekujemo i od pošipa, autohtone korčulanske sorte, koja se nema s kime mjeriti osim sa sobom. Potencijal joj je strašan. Grožđe lako nakuplja šećer, a pravodobnom berbom zadržat će i kiseline. U čaši je prepoznatljiv po nježnoj zelenkastožutoj boji i ugodnim aromama tropskog voća, a najbolji pošipi mirišu i na marelice i breskve.
Posadili su ga na Hvaru i Braču, pa su tamo danas i veći proizvođači finih pošipa nego na Korčuli, s koje potječe. Dao je već neka jako dobra vina, hvalospjevi se pjevaju o Intradi Luke Krajančića, jako dobri su Grgićev i Stinin, no to nije dovoljno. Svaki pošip treba biti izvrstan.
Vino.hr online vinoteka