Gusto, koncentrirano, bogato, toplo, živo, složeno i dopadljivo, s izraženom voćnosti, laganom slatkoćom koja upotpunjuje dojam, uglađenim taninom i dugačkim završetkom je vranac My Way 2011. makedonske vinarije Bovin. Ocjenjivači Vinskih zvijezde dodijelili su mu četiri zvjezdice i titulu vina tjedna, a butelja u predstavništvu Bovina u Zagrebu stoji “dojmljivih” 1100 kuna.
U konkurenciji su bili i Bila-Haut 2014., nepretenciozna, ali skladna i živa bijela mješavina vinarije Chapoutier iz francuskog Roussillona (Vrutak, 59,90 kuna), chardonnay obećavajućeg mirisa i ne baš punog okusa Macon-Villages 2014. Château de Fuissé iz Burgundije (Svijet vina 165 kuna) te Graševina 2014. Kutjevo (Vrutak, 49,98 kuna).
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Vino tjedna je ugodno slatkast, ali pomalo neugodno skup vranac My Way 2011.
29. siječanj, 2016.Na ljeto ćemo uživati i u mladom plavcu malom s Pelješca
23. siječanj, 2016.
Sad je vrijeme za uživanje u najboljim plavcima, čvrstim, pa i robusnim vinima juga koja pristaju uz najbolja jela od crvenog mesa. Zimsko je to vino, visokih alkohola i grije, a ne gasi žeđ. I tanično je, skuplja usta dok ne sazrije, za što treba tri godine.
- Plavci s Dingača i Postupa, ali i oni odležani s polja, vina su za Božić i najveće obiteljske blagdane, ali pije se plavac i mlad. Ma najbolji je do tri mjeseca ili nakon tri godine – često se čuje na Pelješcu uz čašu vina.
No rijetko tko je dosad imao priliku piti te mlade plavce, a od ljeta će se, čini se, i to izmijeniti. Dubrovačko-neretvanska županija potpisala je sporazum “Kreiranje nove marke vina na bazi grožđa plavca malog” sa sedam peljeških poljoprivrednih zadruga: Stoviš, Putnikovići, Pelješki vrhovi Janjina, Kuna Pelješka, Postup Donja Banda, Dingač Potomje i Potomje Vina Radović. Zadruge su se obvezale proizvesti najmanje 5000 litara vina koje će pustiti na tržište pod zaštićenom županijskom oznakom. Dobar mladi plavac je kategorija koja nedostaje jer na Pelješac najviše ljudi dolazi ljeti kad je zrele plavce teško piti.
Zajedničku oznaku na vinima, koja jamči kvalitetu, kod nas su uveli Istrijani, prvo za malvazije, a potom i za teran. Dosjetljivo su je nazvali IQ (Istrian Quality).
Učiti treba i od brenda Gallo Nero (crni pijetao) na bocama toskanskih vina Chianti Classico. Okrugla naljepnica s crvenim rubom oko pijetla jamči da je u vinu 80 posto autohtone sorte sangiovese i da vino ima najmanje 12 posto alkohola. Zlatni rub označava vino Chianti Classico Riserva koje zrije najmanje 24 mjeseca, od čega tri mjeseca u boci, i mora imati najmanje 12,5 posto alkohola. Imaju i Chianti Classico Gran Selezione koji zrije 30 mjeseci. Crni pijetao nije priča s kojom će se mjeriti mladi plavci, no putokaz je za dingače. Previše je različitih stilova vina pod tim imenom pa kupac ne zna što će u kojoj boci dobiti. Sljedeći korak treba biti slično brendiranje vina s našeg u svijetu najpoznatijeg položaja.
Vino tjedna je syrah Crozes-Hermitage Les Launes 2013. vinarije Delas iz doline Rhone
22. siječanj, 2016.
Mekano, skladno, finog mirisa na crno bobičasto voće popraćenog nijansom čokolade je Crozes-Hermitage Les Launes 2013. vinarije Delas iz doline francuske rijeke Rhone. Ocjenjivači Vinskih zvijezda ovaj syrah opisali su i kao slankast, s dobrom kiselosću i ugodno gorkim, srednje dugim završetkom. Dodijelili su mu tri zvjezdice i titulu vina tjedna, a butelja je u Vinotradeu 155 kuna.
U konkurenciji je bio i svakodnevni Chardonnay 2014. iločke vinarije Papak, vino bez greške, ali i bez velikih vrlina koje u Mivi stoji 42,50 kuna, potom ugodan, uredan i nekompoliciran Pinot Grigio 2014. Attems talijanske vinarije Frascobaldi (Vinotrade, 145 kuna) te Dingač Saints Hills 2010., oporo vino mirisa ribe čija butelja u Mivi stoji 312,49 kuna. 
Vinski svijet konačno odustaje od uskih šampanjskih čaša
16. siječanj, 2016.
Što ti je moda. Stoljećima su se šampanjci pili iz plitkih i širokih čaša na stalku koje su Francuzi zvali coupé (podrezana), a Englezi saucer (tanjurić). Navodno su oblikovane prema dojkama posljednje francuske kraljice Marije Antoinette, omražene supruge kralja Luja XVI., koja je skončala pod giljotinom 1793. godine.
Iz tih su čaša šampanjac pili Robert Redford i Leonardo DiCaprio glumeći Jaya Gatsbyja, tajanstvenog bogataša iz romana “Veliki Gatsby” F. Scotta Fitzgeralda objavljenog 1925., čija radnja se odvija nakon 1. svjetskog rata. I u “Casablanci”, predivnoj romantičnoj drami iz 1942., u takve je čaše Humphrey Bogart šampanjac točio neprežaljenoj ljubavi Ingrid Bergman.
James Bond, pak, u filmski je svijet uveo “flautu”, usku i visoku šampanjsku čašu koja se koristi desetljećima. Bez obzira na to je li se u prvom filmu “Dr. No” iz 1962. tukao Dom Perignonom pa na upozorenje da je šteta razbiti bocu berbe 1955. odgovorio kako više voli 1953. ili kasnije hranio strast Taittingerom, a potom Bollingerom, znao je da iz plitke i široke čaše prebrzo nestaju mjehurići pa se ne bi vidjelo da je riječ o pjenušavom vinu. A u filmu je najvažnije da se vidi.
A u “flauti” šampanjac doista najljepše izgleda i najpravilnije perla. I dalje se iz nje piju jednostavnija pjenušava vina u kojima ne treba čekati da se otvore one najsloženije arome i okusi.
Prave šampanjce, kao i zrela pjenušava vina iz Španjolske, Italije, Njemačke, Slovenije ili Hrvatske, proizvođači koji drže do sebe i svojeg vina pa im je najviše stalo da ostave dobar dojam, već godinama toče iz čaša šireg tijela koje se pri vrhu sužavaju ili iz klasične čaše za bijela vina, poput one rizlinške. Početkom ove godine u svjetskim vinskim medijima razvila se diskusija o konačnoj zamjeni flauta širim čašama. Osim proizvođača šampanjaca, najglasniji je Maximilian Riedel, vlasnik slavne tvornice čaša, koji je flautu nazvao staromodnom. Jasno je da će njemu nova moda donijeti bolju prodaju, ali onima koji piju omogućit će više užitka.
Vino.hr online vinoteka