Mnogo je poznatih Hvarana širom svijeta, ali Andro je među svima njima poseban. On je Hvaru dao kreativnost vrativši se na otok s kojeg smo mi otišli, rekao je povjesničar umjetnosti, akademik Tonko Maroević u zagrebačkom restoranu Boban na predstavljanju vina Jelšanina Andre Tomića.
- Andro je uvijek težio rafiniranim plavcima. Pamtimo davnu berbu 1991. koja je oduševila i Carla Petrinija, osnivača svjetskog slow food pokreta, a veliki vinar iz talijanskog Pijemonta Elio Altare rekao je “questo vino e perfetto” nakon što ga je kušao – dodao je zagrebački odvjetnik Mladen Vukmir, veliki ljubitelj vina i Tomićev dugogodišnji prijatelj.
Predstavljanje je počelo Pošipom 2015., vinom čija je trećina odležala u novim bačvicama.
- Voćna sorta to zaslužuje – rekao je Tomić o finom, punom i lagano zadimljenom vinu koje će se mnogima svidjeti, a o toj autohtonoj sorti s Korčule govorio je umirovljeni profesor Agronomskog fakulteta Nikola Mirošević, kojem je Tomić nekad bio asistent.
- Lijepa je priča da je prvi trs pošipa sredinom 19. stoljeća u šumi našao korčulanski težak pa ga razmnožio i rasadio, no nije točna. Ima zapisa o pošipu i iz stoljeća prije. No pošip je sigurno autohtona korčulanska sorta, roditelji su mu zlatarica blatska bijela i bratkovina bijela, a značajan je i po tome što na svim pozicijama daje odlična vina – rekao je Korčulanin prof. dr. Mirošević.
Uslijedio je svjež i vrlo užitan Plavac 2014. pa Caplar 2011., vino u kojem se najznačajnija svjetska crna sorta, cabernet sauvignon, “pohrvala” s najznačajnijom našom, plavcem malim. U vinu čije je ime kombinacija početnih slova caberneta i plavca te posljednjih iz imena Hvar, plavac je bio jači. Iako je omjer grožđa pola-pola, osobine divljeg plavca s domaćeg terena snažnije su se osjetile nego osobine caberneta. Da taj divlji plavac i sam može biti rafiniran, Tomić je pokazao u elitnom vinu Plavac mali barrique 2011. Doista je za uživanje u posebnim prilikama. A da se voli igrati slovima, Tomić je pokazao likerom od rogača i kadulje koji se zove Euforija i sjedinjuje Europu (EU), Hvar (For) i svakog prijatelja naše vinarije (EU-for-i ja).
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Cabernet sauvignon i plavac mali pohrvali su se u vinu Caplar 2011.
26. studeni, 2016.Narančasta vina imaju sve više sljedbenika, ali i okrutne protivnike
26. studeni, 2016.
Ekskluzivno, kompleksno vino koje se neće svakome dopasti. Za kontemplaciju, ispred kamina, dok vani pada snijeg… Tako su ocjenjivači Vinskih zvijezda, najopsežnijeg i najstrožeg ocjenjivanja vina u Hrvatskoj, opisali Rajnski rizling Amfora 2011. plešivičke obitelji Tomac i dodijelili mu četiri zvjezdice, što znači najmanje 90 bodova na listi do 100. Za to vino bobice grožđa su se prije prešanja mjesecima natapale u svojem soku u ukopanoj glinenoj posudi. Poslije te duge maceracije, godinama je sazrijevalo u drvenim bačvama, pa u boci i sad je stiglo na tržište.
Odlično vino velike budućnosti. Miriše na smokve, rogač, začine i smolu. Kompleksno je, slano, ima fine note maceracije, odličnu kiselost, puno tijelo i okus mu dugo traje u ustima. To je bio opis vina Qvervy koje Šemberi, susjedi i prijatelji obitelji Tomac, također rade od rizlinga u amfori i s čak pet zvjezdica bilo je najbolje ocijenjeno bijelo vino Vinskih zvijezda 2015.
Vina iz amfore spadaju u kategoriju narančastih vina čijim se osnivačem smatra Joško Gravner, Slovenac koji živi na talijanskoj strani Goriških Brda, a prije 30-ak godina počeo je dugo macerirati bijela vina, čime se iz kožica izvlače tvari blagotvorne za zdravlje te postižu posebni miris i okus. Tako su se u mnogim mediteranskim vinskim regijama bijela vina radila stoljećima, no bila su tupa i neužitna ponajprije zbog nedovoljno pozornosti u podrumu. Gravner je počeo inzistirati na higijeni i dugom odležavanju pa mu danas bijela vina zriju u podrumu najmanje sedam godina. A kod vina je pravilo da što dulje nastaje, to dulje i traje, pa su i danas njegova prva narančasta vina mlada i svježa.
Gravnera slijedi većina susjeda u Brdima i Colliju, kako tu regiju zovu Talijani, a kod nas je prvo vino iz amfore, malvaziju berbe 2005., napravio Marino Markežić Kabola iz Momjana. Vinarija Roxanich iz okolice Poreča praktički se specijalizirala za taj stil vina, ali za višemjesečne maceracije ne koriste amfore nego velike drvene bačve. Na Plešivici je priča krenula s berbom 2007., a danas narančasta vina radi i Kutjevčanin Vlado Krauthaker. Zove ih Kuvlake.
Ipak, nisu ih svi razumjeli. Naš Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo zabranio je uvoz Gravnerovih vina s obrazloženjem da su oksidirana. Nakon poprilične bure u medijima dali su uvjetnu dozvolu za uvoz, ali mnogi naši enolozi i danas tvrde kako nisu dobra. Sad se i jedan od najutjecajnijih pisaca o vinu, 77-godišnji Britanac Hugh Johnson, ni s čim izazvan obračunao s tim stilom vinifikacije koji bi se najjednostavnije mogao opisati kao stvaranje bijelih vina na način na koji se inače rade crna. Rekao je da su narančasta vina sporedna stvar i gubljenje vremena.
Koja je svrha eksperimenata? Danas znamo napraviti stvarno dobro vino. Zašto bismo odbacili tu formulu i radili nešto drukčije – pitanjima je Johnson odgovarao u nedavnom razgovoru koji je objavio Washington Post.Svakome je dopušteno reći što mu se sviđa, a što ne, ali tako isključivo govoriti o jednom stilu vina isto je kao tvrditi da žuti automobili nisu dobri. Među narančastim vinima, kao i među drugima, ima loših i njih treba izbjegavati. No opis Tomčeva rizlinga iz amfore s početka teksta može se pridružiti svakom dobrom maceriranom bijelom vinu, bez obzira na regiju ili sortu. Ona su kompleksna i neće se svakome dopasti. Ali to ne znači da su “sporedna i gubljenje vremena”. Štoviše, u njihovu društvu vrijeme prolazi sporije i kao da je ispunjenije.
Velika zvijezda za Chardonnay Bodren izborne berbe prosušenih bobica 2007.
25. studeni, 2016.
Šampionsko vino! Svečanost u čaši. Živo, puno, meko, dinamično s finim aromama meda, marelica, suhog voća i plemenite plijesni. Tako su ocjenjivači Vinskih zvijezda opisali Chardonnay izborne berbe prosušenih bobica 2007. vinarije Bodren iz Huma na Sutli i dodijelili mu veliku zvijezdu (99 bodova od 100). Bočica je u Dropi promociji 725 kuna. Pet zvjezdica ima Zlatan plavac Exclusive 2010. vinarije Zlatan otok s Hvara. Izvanserijsko vino profinjenog mirisa te mekanog ali moćnog, raskošnog i živog okusa u Dropi promociji stoji 550 kuna. Četiri zvjezdice osvojili su Malvasija dubrovačka selekcija Tezoro 2015. obitelji Crvik iz Konavala, bogato i elegantno vino koje miriše po svježem i suhom voću i pristaje bijeloj ribi (Dropi, 100 kuna) te slojevit pjenušac Misal Prestige extra brut istarske obitelji Peršurić koji je u Vrutku 100 kuna.
Radimo vina koja izazivaju osmijeh kod onih koji ih piju
19. studeni, 2016.
Život je glazba. Ljudi, hrana i vino su instrumenti koji u orkestru moraju svirati isti stil glazbe da bi se veselili. A mi radimo vina koja treba posluživati uz hranu koja vesele ljude. Želimo da se smiju dok ih piju, nadahnuto je na predstavljanju u zagrebačkoj vinoteci Bornstein govorio Tino Colla iz glasovite talijanske vinarije Poderi Colla. – Vinarija je prije više od 300 godina krenula kao mali orkestar kojem smo postupno dodavali pokoji novi instrument, neka nova vina. Uvijek smo nastojali zadržati isti stil, a to smo mogli jer imamo vinograde na ponajboljim položajima u Pijemontu. Zahvaljujući tome, pokušavamo što manje utjecati na grožđe i
vino kako bi zadržali karakter položaja i sorti – rekao je Tino i to zorno pokazao odličnim vinom Pinot Nero Campo Romano Langhe 2013., u kojem su podjednako izraženi karakteri sorte crni pinot te Pijemonta, u kojem je raslo to grožđe podrijetlom iz Burgundije. Crni pinot dominira i u bijelom pjenušcu Pietro Colla Extra Brut. Ime je dobio po Tinovu ocu, rođenom 1894., koji je život posvetio proizvodnji pjenušaca klasičnom šampanjskom metodom druge fermentacije u boci. Kao začin u njemu je 10 posto slavne lokalne crne sorte nebbiolo. Od nje rade i najpoznatija vina Barbaresco s položaja Roncaglie te Barolo iz vinograda Bussia.
Barbaresco 2012. je klasično vino tog svjetski znanog zaštićenog područja. Polako ispunjava usta pa, kao što se niz padine spušta magla (nebbia), po kojoj je nebbiolo i dobio ime, silazi u grlo. I vrlo je mlad. Naprosto ga je šteta piti sad jer su pred njim desetljeća ugodnog putovanja kroz vrijeme. Barolo iz 2012. već je ugodnijeg, zaobljenijeg okusa od Barbaresca, no i pred njim je prekrasna budućnost. Pokazao je to Barolo iz 2010. poslužen iz trolitarske boce. Zbog godina je zreliji, no zbog velike boce, u kojima vina ljepše stare nego u običnim buteljkama, i puno finiji. Prvi je doista ozbiljno vino, a za drugi se doista ne treba plašiti reći da je iz samog svjetskog vrha.
Vino.hr online vinoteka