blog.vino.hr

Jutro na Pelješcu puno će problema izazvati onima koji dan žele započeti čašom vina. Izbor je doista ogroman i ne svodi se samo na crnjake. Dan neka započne dobo ohlađenim roseom Korta Katarina. To vino potpuno je atipičan rose i samo po sebi može biti doručak. Rade ga od plavca s dingača i postupa i odležano je u bačvicama. Bojom i mirisom podsjeća na višnju, puog je okusa i poprilično gusto. Čak ga je i šteta hladiti, no samo će tako pristajati uz hladne srdele koje ste jučer marinirali u prvoklasnom ulju i nekoj finoj kvasini.

Marenda na Korčuli mora biti u znaku grka. Unatoč muškom imenu, to je ženska sorta, a u vinove loze još nema gay parada pa u vinogradu sami grk, odnosno grkinja, ne bi dao ploda. Treba mu neka druga sorta zbog oprašivanja i bično mu sade plavac mali. A grk ime nije dobio po Grcima, iako su oni u ove krajeve vjerojatno i donijeli lozu, nego po ugodno gorkom okusu. I takav odlično će pristajati uz ribu na bijelo, jelo koje zovu i riba na poparu. Što je to? To je isključivo svježa riba, i to s glavama. Moraju to biti fine vrste, a priprema se u loncu s krumpirima, vino, uljem…

Ručak na Visu mora biti nešto posebno. A to je svakako pojorski bronzinić, kako zovu u restoranu Pojode brudet od liganja s ječmom i lećom. Bronzinić je posuda u kojoj su to jelo težaci nosili u polje, koje po viški zovu poje. I jećam, po viški, zovu orzo, što treba znati kad se naručuje. A kad se naruči, vidjet će se kako se orzo, leća i lignje doslovce sljube. Pripomaže im i čaša vugave, ili bugave, bijelog viškog vina kojeg, naravno, ima u brudetu, ali još ga više treba kraj njega. Vina od vugave ugodnog su, punog i nenapadnog mirisa te mednog okusa.

Popodnevna užina na prekrasnim Paklinskim otocima mora i sama biti prekrasna, a ima li što ljepše od hlapa ili jastoga, netom izvađenog iz mora. Još je ljepši izbor vina u neposrednoj okolici tog zelenog raja uronjenog u modro more. Iako ih mnogi zovu Paklenima, otoci nisu ime dobili po paklu nego po vrsti smole paklini. A iako su blizu najboljih hvarskih vinograda, i sami imaju svoje vinske adute. Zato uz tog finog rakonju iz paklinskog podmorja, preporučujemo vino iz paklinskog nadmorja. Bijeli Sveti Klement Andre Tomića pošip je s istoimenog paklinskog otoka.

Večera na Braču zaokružit će ovo putovanje najvećim dalmatinskim poluotokom i okolnim otocima. I zaokružit će ga mesom – glasovitom bračkom janjetinom. I neka to bude vitalac, sve janjeće iznutrice umotane u opnu koja obavija utrobu teispečene na tankom ražnju. Kome se gadi, sam si je kriv. Ili još bolje, više ćeostati za one koji znaju što je dobo. A taj jadnik neka uživa u klasičnoj janjetini. Uz vitalac savršeno će pristajati Plavac Murvica. Grožđe raste pokraj bolske plaže, a vino je poprilično teško nabaviti jer ga Hrvoje Baković malo i ima. I ono što ima brzo proda.

Fini rose od dobre sorte, zapisao sam nakon slijepog kušanja Korakovog ljetnog vina syrah rose. I doista je fini i stvarno je od dobre sorte. I lijepo ohlađen izvrstan je za razbuđivanje negdje u brdima visokima baš poput Korakove Plešivice. Sam Velimir nazvao ga je ljetno vino što treba prihvatiti i kao preporuku da se popije do kraja tog godišnjeg doba. Ono će vjerojatno zadržati svoju kvalitetu još koji mjesec no već krajem ljeta u bačvama, a početkom proljeća u bocama bit će nova berba koja će, samo zbog svoje svježine, biti primjerenija sljedećoj sezoni. Zato, uz sir i vrhnje, domaću šunkicu, špek, paradajz i luk nazdravite ovim finim roseom svježeg mirisa, punog okusa i malo jače boje.

Tipični rajnski rizling u kojem jednostavno treba uživati, a ne od njega očekivati da se godinama razvija, Enjingijeva je berba 2009. Stari vinski mag dio je i napunio u obične boce, bez svog graviranog grba, te zatvorio navojnim čepom što je doista prava oprema za ovakvo osvježavajuće iako baš i ne previše lagano vino. Kiselina mu, međutim, lijepo zaokružuje 13,2 posto alkohola i rajnski će biti izvrstan aperitiv ili pratnja finoj domaćoj mesnoj, kokošjoj ili junećoj juhici. To je, uz graševinu iste berbe, prvo Enjingijevo vino s eko markicom što može ponešto značiti u marketinškom smislu, a u kvalitativnom nije neka promjena.Tko god poznaje Enjingija, zna da vina radi na isti, priroda način desetljećima.

Kasna berba graševine, još kad ima 15,3 posto alkohola, “sumnjiv” je izbor za ljeto, no pouzdano odlično pristaje uz masnu riječnu ribu poput soma ili šarana pripremljenu s vrhnjem. Takva je kasna berba graševine iločke vinarije Trs. Dečki koji imaju poprilično vinograda, oko 20 hektara, samo su vinarstvo ušli jer im otkupljivači grožđa nisu plaćali. Danas većinu proivodnje prodaju u rinfuzi, no imaju i destak vina u buteljama od kojih najmanje četiri zaslužuju pozornost. A s obzirom da su iz Iloka, grijeh bi bio propustiti riblji ručak s ovim vinima na terasi nekog restorana s pogledom na prekrasni Dunav. A ako se baš i ne stigne do krajnjeg istoka Hrvatske, uživat se može i kod kuće. I razmišljati o Dunavu.

Cabernet sauvignon i merlot berbe 2007. odležali su u drvenim bačvicama koje su im, uz sortne mirise, pridodale i arome duhana i kave. To je Nagual crni, Grand Cuvee Davora Zdjelarevića iz Brodskog Stupnika čiji je hotel među tri najljepša vinska turistička objekta u kontinentalnoj Hrvatskoj. Po spomenutim tercijarnim aromama, Nagual se može piti i nakon jela, no prirodni su mu par ponajbolja jela od divljači. I sam Zdjelarevićev restoran nudi nekoliko prekrasnih primjerenih jela poput goveđe pisanice u umaku od zelenog papra, jelenjih ili ždrebećih medaljona u finim umacima, odnosno pačjih prsa na posteljici od celera. Nije baš ljetni izbor jela, ali na terasi s koje puca pogled na vinograd teško im je odoljeti.

Suhi traminac berbe 2009. s 15,1 posto alkohola Slavka Kalazića iz Baranje teoretski također nije ljetno vino, no bit će odlična pratnja plati finih sireva na kraju raskošnog obroka. Dobro ohlađen poslužit će i za pijuckanje u dobrom društvu uz razgovor. Iako relativno mlado, vino već ima tercijarne arome koje podsjećaju čak i na petrolej. Nema onaj uobičajeni, pršteći traminčev miris ruže, pa ga se može zamijeniti i za postariji rajnski rizling. Ovaj je samozatajni traminac i poprilično mineralan pa gromoviti alkoholi ne peku usta i grlo. Sam Slavko Kalazić kaže da su mu tako jaka vina stil, te da ih posebno vole njegovi brojni gosti iz Poljske, Rusije i sličnih zemalja u kojima se tradicionalno piju žestoka pića.

Je li papa Benedikt XVI izbirljiv pri jelu i piću ne znam. Ne znam ni čime će ga gostiti tijekom dvodnevna boravka u Zagrebu, no ovom prilikom probrat ću ponešto čime bih ja pogostio tako važnog gosta. Što je više moguće, inzistirao bih na hrvatskim jelima i vinima i receptima prošetao cijelom Lijepom Našom..

Šunku pečenu u kruhu sa satricom, odnosno namazom od sira i vrhnja s mladim lukom, papa Nijemac koji živi u Vatikanu sigurno nije jeo. A sigurno bi uživao. Uz to hladno predjelo ponudio bih mu čašu pušipela. Tako u Međimurju zovu sortu moslavac kojoj i ime govori odakle potječe. Slovenci su mu dali ime šipon, a Mađari, koji od njega rade tokajce, furmint. Obiteljska vinarija Dvanajščak-Kozol ima osvježavajući pušipel s aromama limuna, limete i zelene jabuke koji će, zbog izraženijih kiselina, dobro pristajati uz sočnu šunku i kruh natopljen mašću od pečenja.

Gusta juha od bundeve zlatno žute je boje i slasnog okusa i uz nju treba i slasno vino poput chardonnaya muškatnog plešivičke obitelj Šember. Chardonnay je svjetska sorta, ali roditelji su joj najvjerojatnije crni pinot i gouais blanc. Potonju u Njemačkoj zovu weisser heunisch, a vjerojatno potječe iz Hrvatske. Naše joj je ime bijela belina velika. Bilo bi lijepo Papi pojasniti kako je Hrvatska “dala” i najpopularnije svjetsko vino. Chardonnay muškatni poseban je klon od kojeg Šemberi rade živo i svježe, puno i toplo vino s mirisom jabuke, dinje i malo meda.

Janjeći žgvacet s njokima od koromača odlična je “baza” za uživanje u teranu obitelji Benvenuti iz Kaldira nedaleko od Motovuna. Berba 2008. najbolji je zreli teran s Vinistre 2011. Grožđe je iz vinograda Španjole koji je na 300 metara nadmorske visine. Maceriralo je 20 dana pa potom dvje godine odležalo u velikoj hrastovoj bačvi. Za to vrijeme kiseline karakteristične za sortu nisu nestale, ali su postale iznimno nježne. Vino je istovremeno svježe i kompleksno. Iako ga je napunjeno samo 6000 boca, savjet bi svakako bio da se i janjeći but kuha baš u tom vinu.

Pašticada kao jelo raskošnih okusa traži i vino sličnih osobina. Svaki kuhar ima svoj recept i vino koje mu najbolje pristaje, no nitko neće pogriješiti ako junetini našpikanoj pancetom i pirjanoj na svinjskoj masti pridruži Dingač Bura. To je butik vino iz malog vinograda pa se oni koji ga žele kupiti moraju predbilježiti kod proizvođača. Na godinu se napuni oko 2400 butelja. Grožđe je maceriralo osam dana, osam mjeseci je odležalo u bačvicama i godinu dana u boci. Miriši po crnom bobičastom voću, lovoru, začinima… svemu što se stavlja i u pašticadu.

Savijača od trešanja uvrštena je na listu 500 jela izvorne hrvatske kuhinje iako se štrudlima ponose mnogi. No, sad je sezona trešanja pa uz tu slasticu možemo ponuditi i vino muškat ruža koje ima boju mladih trešanja. Mnogi je drže našon izvornom sortom, i to iz Dalmacije, iz okolice Omiša gdje se više ne uzgaja. Ima je u Istri i vrlo malo u kontinentalnim vinogradima. U Kutjevu je uzgaja i puni u boce Branko Mihalj, najbolji vinar među zubarima i obrnuto. Pitko je to vino s posebnim mirisom ruže po kojem je i dobilo ime. Najčešće se radi kao desertno vino, a može se ostaviti i koju godinu za starenje.

Naći dobru kraljevinu za obiteljsko ljetno vino obavezan je zadatak svakoga tko tri-četiri ljetna mjeseca ne misli pit samo vodu. Vinčeko s 11 posto alkohola koje se izmiješa s mineralnom vodom može se piti i na temperaturama višima od plus 30, kad alkohol i one najjače baca s nogu. Uostalom, vino, kao ni gemišt, nije alkohol nego hrana. A fina, lagano mirisava kraljevina pristaje od jutra do – sutra.

Sauvignon Daruvar suho je vino koje će pristajati uz tost s gusjom ili pačjom paštetom za predjelo, školjke te finu ribu od kamena poput orade kao drugi i janjetinu ispod peke kao treći “pjat”. Neće biti loše čak ni uz sladoled ili slične deserte. Daruvarski sauvignon specifičan je po tome što ne gubi arome kad grožđe ostane dulje na trsu. Takav je, kažu, klon, a takav je i terroir. I puna jaka vina tamo mirišu poput svježih.

Merlot Meneghetti svakako treba probati. To je novo vino stancije poznate po superluksuznom smještaju i finim, ali podjednako skupim vinima. U suradnji s talijanskim enologom Walterom Filiputtijem, napravili su seriju pristupačnih, ali doista finih vina. Merlot 2008. bit će izvrstan uz svinjsko carsko meso i vratinu ili mljeveno meso s roštilja. Neće biti greška poslužiti ga ni uz pečenu patku s mlincima.

Refošk Rine Prelca iz Momjana vrlo je svježe i pitko vino primjereno večeri na nekoj terasi koja će početi pršutom, nekim tvrđim sirom i maslinama, a nastaviti se krepkim, pa recimo to i pravim riječima, masnijim jelom od divljači. Gulaš od zeca, paprikaš od fazana, pečeni veprov but jela su kojima ovaj refošk treba dodavati već tijekom pripreme i, naravno, zalijevati zalogaje.Vino se lijepo pije i uz razgovor.

Misno vino Toljanić izvanredan je izbor za pijuckanje prije spavanja za toplog vremena na kraju proljeća ili početku ljeta. S 12 posto alkohola to je relativno lagano i svježe, te slatko, a unatoč 30 grama šećera ne i preslatko vino od žlahtine. Zovu ga misno jer ima i suglasnost biskupskog ordinarijata Krk za prodaju pod tim imenom. Može ga se malo jače ohladiti i poslužiti u klasičnoj, ali ne prevelikoj čaši za bijela vina.