Fini rose od dobre sorte, zapisao sam nakon slijepog kušanja Korakovog ljetnog vina syrah rose. I doista je fini i stvarno je od dobre sorte. I lijepo ohlađen izvrstan je za razbuđivanje negdje u brdima visokima baš poput Korakove Plešivice. Sam Velimir nazvao ga je ljetno vino što treba prihvatiti i kao preporuku da se popije do kraja tog godišnjeg doba. Ono će vjerojatno zadržati svoju kvalitetu još koji mjesec no već krajem ljeta u bačvama, a početkom proljeća u bocama bit će nova berba koja će, samo zbog svoje svježine, biti primjerenija sljedećoj sezoni. Zato, uz sir i vrhnje, domaću šunkicu, špek, paradajz i luk nazdravite ovim finim roseom svježeg mirisa, punog okusa i malo jače boje.
Tipični rajnski rizling u kojem jednostavno treba uživati, a ne od njega očekivati da se godinama razvija, Enjingijeva je berba 2009. Stari vinski mag dio je i napunio u obične boce, bez svog graviranog grba, te zatvorio navojnim čepom što je doista prava oprema za ovakvo osvježavajuće iako baš i ne previše lagano vino. Kiselina mu, međutim, lijepo zaokružuje 13,2 posto alkohola i rajnski će biti izvrstan aperitiv ili pratnja finoj domaćoj mesnoj, kokošjoj ili junećoj juhici. To je, uz graševinu iste berbe, prvo Enjingijevo vino s eko markicom što može ponešto značiti u marketinškom smislu, a u kvalitativnom nije neka promjena.Tko god poznaje Enjingija, zna da vina radi na isti, priroda način desetljećima.
Kasna berba graševine, još kad ima 15,3 posto alkohola, “sumnjiv” je izbor za ljeto, no pouzdano odlično pristaje uz masnu riječnu ribu poput soma ili šarana pripremljenu s vrhnjem. Takva je kasna berba graševine iločke vinarije Trs. Dečki koji imaju poprilično vinograda, oko 20 hektara, samo su vinarstvo ušli jer im otkupljivači grožđa nisu plaćali. Danas većinu proivodnje prodaju u rinfuzi, no imaju i destak vina u buteljama od kojih najmanje četiri zaslužuju pozornost. A s obzirom da su iz Iloka, grijeh bi bio propustiti riblji ručak s ovim vinima na terasi nekog restorana s pogledom na prekrasni Dunav. A ako se baš i ne stigne do krajnjeg istoka Hrvatske, uživat se može i kod kuće. I razmišljati o Dunavu.
Cabernet sauvignon i merlot berbe 2007. odležali su u drvenim bačvicama koje su im, uz sortne mirise, pridodale i arome duhana i kave. To je Nagual crni, Grand Cuvee Davora Zdjelarevića iz Brodskog Stupnika čiji je hotel među tri najljepša vinska turistička objekta u kontinentalnoj Hrvatskoj. Po spomenutim tercijarnim aromama, Nagual se može piti i nakon jela, no prirodni su mu par ponajbolja jela od divljači. I sam Zdjelarevićev restoran nudi nekoliko prekrasnih primjerenih jela poput goveđe pisanice u umaku od zelenog papra, jelenjih ili ždrebećih medaljona u finim umacima, odnosno pačjih prsa na posteljici od celera. Nije baš ljetni izbor jela, ali na terasi s koje puca pogled na vinograd teško im je odoljeti.
Suhi traminac berbe 2009. s 15,1 posto alkohola Slavka Kalazića iz Baranje teoretski također nije ljetno vino, no bit će odlična pratnja plati finih sireva na kraju raskošnog obroka. Dobro ohlađen poslužit će i za pijuckanje u dobrom društvu uz razgovor. Iako relativno mlado, vino već ima tercijarne arome koje podsjećaju čak i na petrolej. Nema onaj uobičajeni, pršteći traminčev miris ruže, pa ga se može zamijeniti i za postariji rajnski rizling. Ovaj je samozatajni traminac i poprilično mineralan pa gromoviti alkoholi ne peku usta i grlo. Sam Slavko Kalazić kaže da su mu tako jaka vina stil, te da ih posebno vole njegovi brojni gosti iz Poljske, Rusije i sličnih zemalja u kojima se tradicionalno piju žestoka pića.