Je li papa Benedikt XVI izbirljiv pri jelu i piću ne znam. Ne znam ni čime će ga gostiti tijekom dvodnevna boravka u Zagrebu, no ovom prilikom probrat ću ponešto čime bih ja pogostio tako važnog gosta. Što je više moguće, inzistirao bih na hrvatskim jelima i vinima i receptima prošetao cijelom Lijepom Našom..
Šunku pečenu u kruhu sa satricom, odnosno namazom od sira i vrhnja s mladim lukom, papa Nijemac koji živi u Vatikanu sigurno nije jeo. A sigurno bi uživao. Uz to hladno predjelo ponudio bih mu čašu pušipela. Tako u Međimurju zovu sortu moslavac kojoj i ime govori odakle potječe. Slovenci su mu dali ime šipon, a Mađari, koji od njega rade tokajce, furmint. Obiteljska vinarija Dvanajščak-Kozol ima osvježavajući pušipel s aromama limuna, limete i zelene jabuke koji će, zbog izraženijih kiselina, dobro pristajati uz sočnu šunku i kruh natopljen mašću od pečenja.
Gusta juha od bundeve zlatno žute je boje i slasnog okusa i uz nju treba i slasno vino poput chardonnaya muškatnog plešivičke obitelj Šember. Chardonnay je svjetska sorta, ali roditelji su joj najvjerojatnije crni pinot i gouais blanc. Potonju u Njemačkoj zovu weisser heunisch, a vjerojatno potječe iz Hrvatske. Naše joj je ime bijela belina velika. Bilo bi lijepo Papi pojasniti kako je Hrvatska “dala” i najpopularnije svjetsko vino. Chardonnay muškatni poseban je klon od kojeg Šemberi rade živo i svježe, puno i toplo vino s mirisom jabuke, dinje i malo meda.
Janjeći žgvacet s njokima od koromača odlična je “baza” za uživanje u teranu obitelji Benvenuti iz Kaldira nedaleko od Motovuna. Berba 2008. najbolji je zreli teran s Vinistre 2011. Grožđe je iz vinograda Španjole koji je na 300 metara nadmorske visine. Maceriralo je 20 dana pa potom dvje godine odležalo u velikoj hrastovoj bačvi. Za to vrijeme kiseline karakteristične za sortu nisu nestale, ali su postale iznimno nježne. Vino je istovremeno svježe i kompleksno. Iako ga je napunjeno samo 6000 boca, savjet bi svakako bio da se i janjeći but kuha baš u tom vinu.
Pašticada kao jelo raskošnih okusa traži i vino sličnih osobina. Svaki kuhar ima svoj recept i vino koje mu najbolje pristaje, no nitko neće pogriješiti ako junetini našpikanoj pancetom i pirjanoj na svinjskoj masti pridruži Dingač Bura. To je butik vino iz malog vinograda pa se oni koji ga žele kupiti moraju predbilježiti kod proizvođača. Na godinu se napuni oko 2400 butelja. Grožđe je maceriralo osam dana, osam mjeseci je odležalo u bačvicama i godinu dana u boci. Miriši po crnom bobičastom voću, lovoru, začinima… svemu što se stavlja i u pašticadu.
Savijača od trešanja uvrštena je na listu 500 jela izvorne hrvatske kuhinje iako se štrudlima ponose mnogi. No, sad je sezona trešanja pa uz tu slasticu možemo ponuditi i vino muškat ruža koje ima boju mladih trešanja. Mnogi je drže našon izvornom sortom, i to iz Dalmacije, iz okolice Omiša gdje se više ne uzgaja. Ima je u Istri i vrlo malo u kontinentalnim vinogradima. U Kutjevu je uzgaja i puni u boce Branko Mihalj, najbolji vinar među zubarima i obrnuto. Pitko je to vino s posebnim mirisom ruže po kojem je i dobilo ime. Najčešće se radi kao desertno vino, a može se ostaviti i koju godinu za starenje.
Šteta što ne dođe koji put do Dubrovnika, imamo i mi štogod za ponuditi.
Nadam se da su ga hranili našim domaćim jelima. Odličan članak.