Vinarstvo je većini dalmatinskih vinara usputno zanimanje kojim se bave nakon što završe posao lučkog kapetana, ugostitelja, kuhara, hotelijera, građevinara, sveučilišnog profesora marketinga, trgovca pesticidima, igrača kriketa ili strijelca glinenih golubova. Vinske priče u prvi plan stvaraju vinare i njihove živote, strasti, hobije…, napisao je Garmaz u uvodniku knjige “Dalmacija Vinske priče”. Druga mu je to knjiga o vinima. Prva se zvala samo “Vinske priče” i u njoj je objavio 145 portreta vinara iz Hrvatske i susjednih zemalja, a u ovoj je na sličan, sebi svojstven, informativan, zabavan i nadasve pitak način predstavio vinare Dalmacije. Naučili smo, među ostalim, da je crljenak spasio Billy The Kid, a da je u Kaštelima i jedini vinar koji vina radi od slavne korčulanske sorte pošip. Neki će se začuditi da postoje i crni pošip te sivi plavac, a malo tko na spomen svrdlovine neće pomisliti na stolara. No svrdlovina je stara sorta zadarskog zaleđa koju je od zaborava spasio agronom Mladen Anić, Ovaj Zadranin podrijetlom iz Smilčića uzgajao je kivi, cvijeće, ukrasne palme… Otac mu je imao 10.000 loza i govorio mu da sve smije zapustiti, ali njih ne. I kad je preuzeo brigu o vinogradu, sjetio se priča o staroj sorti. Trsove je tražio godinama, bilo ih je sveukupno nekoliko stotina. Danas ima posađenih 5000 komada, a vino je proljetos bilo hit na zadarskom Vinskom festivalu.
Malbec je neusporedivo poznatija sorta od svrdlovine, ali puno je više ljudi koji znaju za nju nego onih koji su čuli da vino od malbeca rade na Pelješcu. A posadio ga je kapetan Pavo Miličić u polju, na položaju na kojem je plavac davao puno grožđa, ali kvaliteta je bila loša. Bobice malbeca tamo su već početkom rujna, rekao je Miličić Garmazu, imale puno sladora. Nije ni čudo, kad ta sorta uspijeva i u vinogradu 3000 metara nad morem u Argentini. Posadio je Miličić i petit verdot, ali i chardonnay. I nije jedini koji na moru sadi sorte po kojima je kontinentalna Hrvatska poznatija. Na krajnjem jugu, u mjestu Molunat u Konavoskom polju, uz granicu s Crnom Gorom, graševinu je posadio Božo Metković. Ponosno tvrdi da ne zovu njegovu obitelj po gradu na Neretvi, nego su Metković nazvali po njegovim precima, veleposjednicima koji su se svojedobno tamo nastanili. A graševinu je posadio slučajno. Htio je nešto bijelo, a do sadnica drugih sorti nije mogao. I pokazala se tako dobra da je planira raditi kao sortno vino, a ne više miješati s drugima. Unatoč žarkom suncu, daje vina s umjerenih 12,8 do 13 posto alkohola.
I pošip svi znaju kao bijelu sortu, ali Jakša Krajančić iz Čare na Korčuli ima i crni. Prve je plodove ostavio malo dulje na trsu pa smiješao u rosé sa syrahom, cabernet sauvignonom i plavcem malim. Zasadio je potom još 650 čokota i planira raditi vino samo od njega. A iako je pošip s Korčule, vinar koji se posvetio isključivo toj sorti je i Ivica Milan iz Kaštel Novog. I to s vrlo dobrim rezultatima. Njegov susjed i imenjak Ivica Radunić, pak, zaslužan je za spas crljenka. U njegovu su vinogradu pronašli stare čokote pa dokazali da je to otac plavca malog. Radonića zovu Billy The Kid jer se kao dijete tako predstavljao u igri kauboja i Indijanaca. Američki junak tako je spasio sortu koju Amerikanci slave, a zovu je zinfandel. Koga zanima koji vinar igra kriket ili tko je prodavao pesticide pa se posvetio ekološkoj proizvodnji, neka pročita “Vinske priče”.