Pošast je zahvatila i vinski svijet. Nakon vege kobasica, vege ćevapa, vege odrezaka, vege šunke pa i vege sira na stol mi je stiglo i vegansko vino. I to u Toskani, talijanskoj regiji koja se diči mesom Cinta Senese od prekrasnih crno bijelih svinja koje žive 1200 metara nad morem, kobasicom Finocchiona od svinjskog i telećeg mesa, bijelom slaninom Lardo di Colonnata, Mortadellom di Prato, pršutom, janjetinom, salamama i salamicama, biftecima…
Prekrasna je bila večera u Montepulcianu s gotovo svim gore spomenutim svinjarijama i ostalim mesarijama, a na središnjem stolu organizatori su postavili stotinjak etiketa Vina Nobile di Montepulciano. Svatko je ispod tanjura imao katalog i sommelieru je samo trebalo reći koje vino da donese. Kao što doliči, on bi pokazao etiketu, a znatiželja je učinila sve ostalo. Umjesto kontraetikete, boca je imala naljepnicu s natpisom “Vegan Qualita Vegetariana”.
U nekim fazama proizvodnje vina doista se koriste “sredstva” životinjskog podrijetla. Primjer je bistrenje vina bjelanjkom jajeta. A Vino Nobile di Montepulciano 2013. vinarije Villa Sant’Anna zajamčeno nije bistreno bjelanjkom. No, odlično je. Veganski pedigre na kvalitetu vina ne utječe, a marketinški je to proizvođačev odličan štos.
Inače, Vino Nobile di Montepulciano vozi se u vlaku za vinski svjetski vrh kojem je lokomotiva Brunello di Montalcino.
Oba velika toskanska vina rade se od sorte sangiovese. U Montepulcianu to grožđe zovu prugnollo gentile, a u Montalcinu brunello što je umanjenica od bruno (smeđ). Dugo su i jedni i drugi tvrdili kako su to tri različite sorte, no genetika ih je razuvjerila i dokazala da se njihova vina, kao i Chianti te Chianti classico, rade od iste sorte. Brunello di Montalcino je isključivo od sangiovesea, a u Vinu Nobile di Montepulciano mora ga biti najmanje 70 posto. Ostalo grožđe je od crnih sorata kao što su canaiolo, mammolo, colorino…, dopuštenih u okolici tog prekrasnog gradića na vrhu brežuljka koji se može opisati kao Motovun u puno većem izdanju. Najvažnija razlika je u sazrijevanju. Brunello di Montalcino čeka gotovo pet godina da izađe na tržište, ovog je proljeća počela prodaja berbe 2012., a Vino Nobile di Montepulciano pred vinoljupce stiže dvije godine prije. Poznavatelji španjolskih vina usporedit će to s riservom i crianzom. Prva se čuva pet, a druga tri godine. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o čvrstim vinima kojima, u mlađoj varijanti, robusnost ublažavaju fine kiseline, a u starijoj godine. Jednostavnije rečeno, omekšalo je u dobrim bačvama. Sličnost s Dalmacijom nije slučajna. Robusni su plavci, koji zrelost stječu u petoj godini, robusni su i crljenci, pitki već nakon dvije-tri- Odnos vina koja danas imamo od sina i oca više sam puta pokušavao objasniti odnosom riserve i crianze. Sin, u ovom našem slučaju, daje zrelija vina nego otac.
Vegansko vino, koje je bilo povod ovoj priči, stiže iz Ville Sant’Anne, a tu vinariju često nazivaju ženskom jer je vodi Simona Ruggeri Fabroni s kćerkama Annom i Margheritom. Više nego po crnom Vinu Nobile, glasovita je po Vin Santu, desertnom toskanskom vinu koje gospođa Simona radi od trebbiana (40 posto) malvasije (to je toskanska malvasia bianca lunga) također ima 40 posto, a ostalo su lokalne izvorne sorte. Vinogradi su stari 30 godina, bere se ručno, dosta kasno, a vina u prodaji gotovo da i nema. Obitelj i prijatelji ga popiju.