Prije 18 godina tim stručnjaka pregledao je 15.000 trsova škrleta. Izdvojili su 80 klonova, pa izbor smanjivali na 22, pa na 12. I tih je 12 prošlo najstrože zdravstvene testove na Institutu za vinovu lozu u njemačkom Geisenheimu i australskom laboratoriju za virologiju u Adelaideu te su 2008. posađeni u predmatičnom nasadu. Dvije godine potom odabrali su osam i posadili ih u pokusnom vinogradu Marka Miklaužića u Repušnici. 
Među njima su se tri pokazala kao najbolja i njih su 2015. prijavili Zavodu za rasadničarstvo u Osijeku, a moslavački su vinari od njih počeli raditi vina za tržište. Tako je tekla klonska selekcija škrleta, dugogodišnji projekt čiji se kraj poklopio sa smjenom generacija u većini moslavačkih vinarija. Bolji sadni materijal te nova razmišljanja lani su pokazali da škrlet ima svijetlu budućnost. Tad je slijepo kušanje devet vina pokazalo da postoje tri, možda i četiri vizije škrleta. Prva je bila tradicionalna, s ostatkom neprovrela šećera i bez izraženijih kiselina. Vinari koji su radili takav škrlet govorili su da ga njihovi kupci vole i da sve lako prodaju. To je jak argument, no sladunjavi stil neće škrlet dovesti u ponajbolje restorane, gdje mu je mjesto. Drugi stil je vino s pokojim gramom šećera, ali i izraženijim kiselinama. Moglo bi se reći mozelsko-rizlinški. Škrlet sa šest grama šećera i 6,2 grama kiselina po litri bio je vrlo ukusan, no to je put za ziheraše. Treći je beskompromisan i mogli bismo ga nazvati pfalški po Pfalzu, gdje vole suhe rizlinge. Dakle, to su škrleti bez neprovrelog šećera kojima samo voćnost može dati slast, a ugodne kiseline osigurat će svježinu. Ne uspoređujem slučajno škrlet s rizlingom, to znači da vjerujem u sortu, a taj treći put, po mojem mišljenju, treba pretvoriti u autoput kojim će škrleti krenuti u svijet. Ili će privući svijet u Hrvatsku, odnosno Moslavinu. Treba se, naravno, posvetiti i duljim maceracijama škrleta u inoksu, drvetu i amforama te njegom na kvascima jer će te tehnologije pokazati stvarni domet sorte. Ovo pišem na osnovi prijašnjih iskustava sa sortom koju zovu i škrtec, vinek, osukač, žutak te žuti ovnek. Žao mi je što ove godine nisam usporedno kušao nova vina, no škrletovo se poklopilo s ocjenjivanjem portugizaca u Mađarskom Pečuhu.
A prije 19 godina Zagrebačka županija je pokrenula robnu marku Portugizac Plešivica pa su vinari s Plešivice tradicijsko crno mlado vino počeli prodavati pod zajedničkom etiketom na kojoj su se razlikovala samo imena vinarija. Priča je nažalost zamrla, ali da na Plešivici i dalje ima dobrih portugizaca pokazalo je ocjenjivanje Portugieser du Monde u mađarskom Pečuhu. Među 91 portugiscem iz sedam zemalja, zlatne medalje osvojili su PZ Plešivica i vinarije Kolarić te Ivančić Griffin, koja ima i srebra za Dark Side, crni pjenušac od portugisca, te Dark Side Barrique 2016., mirni portugizac odležan u drvenim bačvicama. Srebra su dobile i vinarije Golubić i Gregorić. Ocjenjivali smo u četiri kategorije: mlada vina, portugisci berbi 2016. i starijih, posebna vina (pjenušci, ružice i “slatkiši”) te mješavine portugisca s drugim sortama. Portugizac Poljoprivredne zadruge bio je najbolji među mladim vinima i treći najbolje ocijenjen uopće, a Griffin Rose pjenušac od portugisca među posebnima. Prijašnjih godina su hrvatski portugisci bili zlatni, ali nisu osvajali i titule prvaka. Nagodinu će na svjetsko prvenstvo portugizaca sasvim novo vino u kategoriji zrelih. Franjo Kolarić berbu 2017. još drži u bačvi, a za tri mjeseca namjerava ga prebaciti u amforu. Ako je s mladim osvojio zlato, možda će i s ovim novim “čudom”.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Portugisci su svjetski prvaci, a škrleti zlatni
13. travanj, 2018.Vino tjedna je Lucija 2017., ružica kutjevačke obiteljske vinarije Adžić
13. travanj, 2018.
Lijepu iskričavu ružičastu boju i voćan miris ima Lucija 2017. obiteljske vinarije Adžić iz Kutjeva, koja će se dopasti ljubiteljima malo slađih vina. Ocjenjivači Vinskih zvijezda ovoj su ružici, nazvanoj po supruzi Antuna Adžića, dodijelili tri zvjezdice i titulu vina tjedna. U Miva Galeriji vina butelja stoji 68,50 kuna.
Tri zvjezdice osvojili su i snažna i kompleksna malvazija finog mirisa Kozlović Selekcija 2016. (Miva Galerija vina, 95 kuna) te vrhunski Cabernet sauvignon 2015. Vina Belje. Rubinsko vino miriše po ribizu i trešnji, a u Konzumu je 80 kuna. U konkurenciji je bila i vrhunska Graševina 2017. podruma Kutjevo (Vrutak, 45 kuna).
Vino tjedna je slastan, a suh, moćan Traminac 2016. Iločkih podruma
6. travanj, 2018.
Bogat miris ružinih latica s predikatnim tonovima, pun, slojevit, harmoničan i moćan okus ima Traminac 2016. Iloičkih podruma. Vrhunsko suho vino slasno je, ali ne i slatko, a ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili su mu četiri zvjezdice i titulu vina tjedna. U Vinotekama Iločkih podruma butelja stoji 70 kuna.
Tri zvjezdice osvojili su Pinot crni De Gotho 2015. vinarije Kutjevo koji pristaje lakšim jelima od divljači, a u Vrutku stoji 85 kuna, potom živ i svjež, uz jela od povrća odličan Gross Sauvignon 2016. austrijske vinarije Jakobi (87,50 kuna, Miva galerija vina) te dopadljiv, iskren i cijenom iznimno prihvatljiv Cabernet sauvignon 2016. iločke obiteljske vinarije Buhač (40 kuna, Vrutak).
Baš si dobar, Tiraziš! Otkud nam ti dolaziš?
6. travanj, 2018.
Jeftina vina. To je prva, ali sasvim pogrešna asocijacija na čileanska vina. Pogrešna već zato što se pod pojmom jeftino misli i na ne baš dobro, a neka od tih vina koja ne koštaju puno uopće nisu loša. Primjer je doista dobar bijeli slatkiš Tabali Reserva Late Harvest 2007. Muscat čija polubuteljka, bočica od 0,375 litara, u Vrutku stoji 30 kuna. Tabali, kao i vinarije Montes i Tarapaca, ima i fine crnjake čije su butelje otprilike dvostruko skuplje od one slatke polubuteljke. Cijena vina je dakle ista. Montes za 57 kuna ima Merlot Classic 2015. i Malbec-Cabernet sauvignon Twins iste berbe, a u tom su cjenovnom rangu i Syrah Reserva 2012. Tarapaca te Syrah Reserva 2015. Tabali. 
Ističem ova dva syraha iz velikih čileanskih vinarija zato što me nedavno oduševio treći, iz kod nas gotovo nepoznate vinske kuće Morandé. Zove se Tiraziš, što je 4000 godine staro ime perzijskoga grada Shiraza. A shiraz je naziv sorte syrah u Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Africi, dijelovima SAD-a i podrumu Alena Bibicha iz Plastova pokraj Skradina. Tiraziš je u Zagreb donio mladi enolog Matija Lesković koji je kao odličan student zagrebačkog Agronomskog fakulteta dobio stipendiju proslavljenog kalifornijskog vinara Miljenka Mikea Grgicha pa je posljednjih godina proveo mjesece radeći u vinarijama Austrije, Kalifornije i Čilea te, naravno, skupljajući tamošnja vina. Šest čileanskih i dva kalifornijska predstavio je u zagrebačkoj vinoteci Bornstein. Tiraziš je bio u grupi vina kuće Morandé, s Malmau Malbecom 2013. te Vigno Carignanom 2012., i među tim dvjema francuskim sortama koje su se izvrsno snašle u Južnoj Americi prvo se istaknuo očaravajućim mirisom, a potom i punim okusom. Najkraći opis vina bio bi “meden agan” ili ničega previše, što su stari Grci ispisali na Apolonovu hramu u Delfima. Tiraziš ima sve što dobro crno vino treba imati, svaka se senzacija osjeti s mjerom i sve su izvrsno izbalansirane. Vino je to koje ispunjava i zove na šutnju, na razmišljanje, a ne na razgovor, smijeh ili pjesmu. U njegovoj su sjeni ostali malbec i carmenere te tri čileanska cabernet sauvignona.
Posebno se na taj syrah može ljutiti vino koje se zove House of Morandé, a napravljeno je od 77 posto cabernet sauvignona, 10 posto cabernet franca, po pet posto carignana i syraha te tri posto carménèrea. Odležalo je 18 mjeseci u francuskim bačvicama te skupilo eleganciju i strukturu, a kompleksnost može zahvaliti ležanju u boci. Ima snagu cabernet sauvignona, tanine cabernet franca, svježinu carignana, voćnost syraha i pikantnost carménèrea. Možda je i kompleksnije od Tiraziša, no syrah ima tu sposobnost da očara na prvu pa na duljim kušanjima iskoči ispred drugih vina i kad to ne zaslužuje. No House of Morandé je sposoban iskrenim zaljubljenicima pokazati da je vino poput žena, istodobno snažno i čvrsto, ali i nježno. Kad hvata, miluje, kad primi, ne pušta. I bolje da je tako, jer malo će tko poželjeti da ikad pusti. Nisu puštala ni dva kalifornijska crnjaka. Prvi je bio Vaca 2012. od grožđa iz tri vinograda vinarije Cakebread Cellars u kojemu je 69 posto cabernet sauvignona i 31 posto merlota, a arome kupina i ribiza su prekrasne. Lijepu je večer priveo kraju genijalni Cabernet sauvignon 2012. Grgich Hills Estate. Na Vinskim zvijezdama 2016. osvojio je 99 od mogućih 100 bodova, a i sad je mlad. Matija Lesković sprema se u Stelenbosch u Južnoafričkoj Republici gdje će raditi doktorat na sauvignonima pa se poslije toj sorti posvetiti u austrijskoj regiji Štajerskoj. Nadamo se da će nam i od tamo donositi ovako lijepa vinska iznenađenja.
Vino.hr online vinoteka