Jeftina vina. To je prva, ali sasvim pogrešna asocijacija na čileanska vina. Pogrešna već zato što se pod pojmom jeftino misli i na ne baš dobro, a neka od tih vina koja ne koštaju puno uopće nisu loša. Primjer je doista dobar bijeli slatkiš Tabali Reserva Late Harvest 2007. Muscat čija polubuteljka, bočica od 0,375 litara, u Vrutku stoji 30 kuna. Tabali, kao i vinarije Montes i Tarapaca, ima i fine crnjake čije su butelje otprilike dvostruko skuplje od one slatke polubuteljke. Cijena vina je dakle ista. Montes za 57 kuna ima Merlot Classic 2015. i Malbec-Cabernet sauvignon Twins iste berbe, a u tom su cjenovnom rangu i Syrah Reserva 2012. Tarapaca te Syrah Reserva 2015. Tabali. Ističem ova dva syraha iz velikih čileanskih vinarija zato što me nedavno oduševio treći, iz kod nas gotovo nepoznate vinske kuće Morandé. Zove se Tiraziš, što je 4000 godine staro ime perzijskoga grada Shiraza. A shiraz je naziv sorte syrah u Australiji, Novom Zelandu, Južnoj Africi, dijelovima SAD-a i podrumu Alena Bibicha iz Plastova pokraj Skradina. Tiraziš je u Zagreb donio mladi enolog Matija Lesković koji je kao odličan student zagrebačkog Agronomskog fakulteta dobio stipendiju proslavljenog kalifornijskog vinara Miljenka Mikea Grgicha pa je posljednjih godina proveo mjesece radeći u vinarijama Austrije, Kalifornije i Čilea te, naravno, skupljajući tamošnja vina. Šest čileanskih i dva kalifornijska predstavio je u zagrebačkoj vinoteci Bornstein. Tiraziš je bio u grupi vina kuće Morandé, s Malmau Malbecom 2013. te Vigno Carignanom 2012., i među tim dvjema francuskim sortama koje su se izvrsno snašle u Južnoj Americi prvo se istaknuo očaravajućim mirisom, a potom i punim okusom. Najkraći opis vina bio bi “meden agan” ili ničega previše, što su stari Grci ispisali na Apolonovu hramu u Delfima. Tiraziš ima sve što dobro crno vino treba imati, svaka se senzacija osjeti s mjerom i sve su izvrsno izbalansirane. Vino je to koje ispunjava i zove na šutnju, na razmišljanje, a ne na razgovor, smijeh ili pjesmu. U njegovoj su sjeni ostali malbec i carmenere te tri čileanska cabernet sauvignona.
Posebno se na taj syrah može ljutiti vino koje se zove House of Morandé, a napravljeno je od 77 posto cabernet sauvignona, 10 posto cabernet franca, po pet posto carignana i syraha te tri posto carménèrea. Odležalo je 18 mjeseci u francuskim bačvicama te skupilo eleganciju i strukturu, a kompleksnost može zahvaliti ležanju u boci. Ima snagu cabernet sauvignona, tanine cabernet franca, svježinu carignana, voćnost syraha i pikantnost carménèrea. Možda je i kompleksnije od Tiraziša, no syrah ima tu sposobnost da očara na prvu pa na duljim kušanjima iskoči ispred drugih vina i kad to ne zaslužuje. No House of Morandé je sposoban iskrenim zaljubljenicima pokazati da je vino poput žena, istodobno snažno i čvrsto, ali i nježno. Kad hvata, miluje, kad primi, ne pušta. I bolje da je tako, jer malo će tko poželjeti da ikad pusti. Nisu puštala ni dva kalifornijska crnjaka. Prvi je bio Vaca 2012. od grožđa iz tri vinograda vinarije Cakebread Cellars u kojemu je 69 posto cabernet sauvignona i 31 posto merlota, a arome kupina i ribiza su prekrasne. Lijepu je večer priveo kraju genijalni Cabernet sauvignon 2012. Grgich Hills Estate. Na Vinskim zvijezdama 2016. osvojio je 99 od mogućih 100 bodova, a i sad je mlad. Matija Lesković sprema se u Stelenbosch u Južnoafričkoj Republici gdje će raditi doktorat na sauvignonima pa se poslije toj sorti posvetiti u austrijskoj regiji Štajerskoj. Nadamo se da će nam i od tamo donositi ovako lijepa vinska iznenađenja.